Autor: Jingyu Zhang i Xijing Wang.
Što najviše cijenite kao student? Postizanje izvanrednih ocjena, rangiranje među najboljima ili istraživanje znanja i usavršavanje vještina? Ako su ocjene i rangovi vaš glavni prioriteti, jeste li ikada osjećali da postajete “stroj za učenje” i gubite dodir s vlastitim ja? Temeljeno na Teoriji ciljeva postignuća (Dweck, 1986), (Zhang et al., 2024), objavljeno u i Social Psychology Bulletin, proučava kako ciljevi vezani uz izvedbu negativno utječu na percepciju studenata o sebi.
Psihologija iza “strojeva za učenje” suočenih s ciljevima vezanim uz izvedbu
Kako studenti percipiraju sebe kada ciljevi vezani uz izvedbu (npr. postizanje visokih ocjena, nadmašivanje vršnjaka i dokazivanje kompetencija) postanu dominantni? Uzmimo, na primjer, studente na fakultetu koji provode mnogo sati učenja gradiva za nadolazeći ispit. Ne istražuju predmet iz unutarnje motivacije, poput znatiželje ili interesa, već to rade samo kako bi dobili A. Ovo učenje na pamet, vođeno ciljevima vezanim uz izvedbu, može dovesti do “robotiziranog” ili “mehaničkog” stila učenja.
U obrazovnom kontekstu usmjerenom na izvedbu, dolazi do samobjektivizacije kada studenti sebe vide kao alate ili objekte koji moraju ispuniti vanjske standarde ili očekivanja drugih, često na štetu vlastitih emocija, interesa i osjećaja subjektivnosti. Na primjer, srednjoškolac koji uživa u slikanju uljem može napustiti tu strast jer to izravno ne doprinosi njegovom prosjeku ocjena. Ovo uskraćivanje vlastite cjelovitosti transformira studente u “strojeve za učenje”, čija je vrijednost isključivo vezana uz njihove prijepise, rangove ili odobrenje drugih.
Za vrijeme ovog procesa samobjektivizacije, studenti sve više gube povezanost sa svojim autentičnim ja—koncept koji se u akademskim krugovima naziva autentično učenjem. Autentično učenje znači ostati vjeran vlastitim interesima, angažirati se u introspektivnom promišljanju i baviti se predmetima iz stvarne znatiželje i strasti. Međutim, pretjerani naglasak na ciljevima vezanim uz izvedbu može ugušiti tu autentičnost. Kao rezultat, studenti se mogu osjećati prisiljeni da se podvrgnu onome za što vjeruju da će im donijeti dobre ocjene, često na štetu njihovih stvarnih misli i osjećaja.
Koji su nalazi istraživanja?
Naše istraživanje pokazalo je da kada su studenti uglavnom vođeni ciljevima vezanim uz izvedbu, često sebe percipiraju kao alate ili instrumente za postizanje visokih performansi (samobjektivizacija). U tom procesu gube povezanost s unutarnjim aspektima učenja. Na primjer, umjesto da istražuju znanje zbog osobnih interesa ili samorazvoja, oni gledaju na učenje isključivo kao sredstvo za postizanje visokih ocjena i vide sebe kao alate za akademski uspjeh, a ne kao pojedince s kritičkim mišljenjima, osjećajima i autonomijom. Kao rezultat toga, ova samobjektivizacija dovodi do smanjenog osjećaja autentičnosti, osjećaja da su vjerni sebi.
Posebno, naše istraživanje obuhvatilo je šest studija s sudionicima različitih dobnih skupina, od srednjoškolaca do studenata fakulteta, i iz različitih kulturnih sredina u Kini i Velikoj Britaniji. Koristili smo različite metode, uključujući dvije presječne ankete (Studije 1 i 3), dvosmjernu longitudinalnu studiju (Studija 2) i tri online eksperimente (Studije 4-5b). U tim studijama mjerili smo orijentaciju ciljeva vezanih uz izvedbu, samobjektivizaciju i autentičnost. Studije 1-3 pružile su konvergentne dokaze: snažna orijentacija na ciljeve vezane uz izvedbu bila je povezana s višim razinama samobjektivizacije, što je zauzvrat dovelo do smanjenja autentičnosti. U Studiji 4 manipulirali smo orijentacijama ciljeva studenata, a rezultati su pokazali da su studenti u uvjetu ciljeva vezanih uz izvedbu prijavili značajno više razine samobjektivizacije i niže razine autentičnosti u usporedbi s studentima u kontrolnim uvjetima. U Studijama 5a i 5b otkrili smo da uvjet cilja usmjeren na savladavanje (fokusiranje na razumijevanje i savladavanje znanja) nije doveo do samobjektivizacije. Ovaj nalaz dodatno je pokazao da samobjektivizacija specifično nastaje zbog naglaska na ciljevima vezanim uz izvedbu, a ne svim vrstama postavljanja ciljeva.
Ukupno gledajući, naše istraživanje pružilo je čvrste empirijske dokaze da što se više studenti usmjere na ciljeve vezane uz izvedbu, to više pretvaraju sebe u “strojeve za učenje” (samobjektivizacija) i gube dodir sa svojim pravim ja (autentičnost).
Što se može učiniti kako bi se prevladala samobjektivizacija?
Ciljevi vezani uz izvedbu postali su dominantna sila u današnjem obrazovnom sustavu. Škole postavljaju različite vanjske standarde za ocjenjivanje i uspoređivanje studenata, stalno ih tjerajući da postignu visoke ocjene, nadmaše vršnjake i ispune akademske kriterije. Ali što ovo fokusiranje zaista čini studentima? Prema istraživanju Američke psihološke udruge (APA) iz 2009. godine, postizanje izvrsnih školskih rezultata bio je jedan od najvećih izvora stresa među adolescentima. Na temelju tih saznanja, naše istraživanje naglašava štetne učinke ciljeva vezanih uz izvedbu na percepciju studenata o sebi: oni dovode do samobjektivizacije i otuđenja od vlastitog ja, što doprinosi smanjenju mentalnog zdravlja među studentima.
Kako bi se suočili s problemom samobjektivizacije i njegovim negativnim učincima u obrazovnim okruženjima, edukatori mogu primijeniti nekoliko strategija. Prvo, važno je izbjegavati stvaranje strukture ciljeva usmjerenih na izvedbu koja potiče društvenu usporedbu. Na primjer, nastavnici bi trebali suzdržati se od javnog hvaljenja najboljih učenika i osigurati da standardi evaluacije ne budu temeljeni isključivo na normativnoj izvedbi (Kaplan i Maehr, 2007). Umjesto toga, studenti bi trebali biti priznati za savladavanje sadržaja, samostalno istraživanje svojih interesa i poticanje osobnog rasta kroz učenje. U biti, zadaci u učenju trebali bi biti osmišljeni kako bi olakšali autentično učenje, a ne samo kao krajnji cilj.
