Postavljanje velikih ciljeva i njihovo ostvarivanje često je najnagrađivaniji dio našeg profesionalnog života. Prije nego što počne težak rad, prije nego što se suočimo s preprekama i neizbježnim periodima kada se osjećamo „zakočeni”, postoji samo nevina energija i zarazni optimizam. To je sjajno.
No, prije ili kasnije, svi mi doživimo zastoj. Napredak usporava, prepreke se nakupljaju, a frustracija počinje prevladavati. Iskustvo zastoja je izuzetno neugodno u trenutku, a često nas vodi do budućih misli u kojima negativne emocije ustupaju mjesto razmišljanjima koje nas usmjeravaju na promišljanje o tome što zaista želimo.
Ipak, iskustvo zastoja ispunjava važne funkcije koje nam pomažu na duže staze. Korisno je imati ih na umu kako bismo izbjegli donošenje odluka iz mjesta pojačanih negativnih emocija.
Koje su funkcije ovog stanja? Možda ih je pet, a peta je najviše zanemarena.
1. Dokazivanje naše odlučnosti
Zastoj je način na koji nas život pita: „Koliko ti to zaista želiš?” To je test naše predanosti i odlučnosti. Motiviirani smo i puni energije dok sve ide glatko. No, kad naiđemo na prepreke, naša odlučnost dolazi na pravi test.
Pomisli na velike inovatore, sportaše i vođe kroz povijest. Svi su oni prošli kroz trenutke kada je napredak izgledao nemoguć. Ono što ih je izdvojilo bila je njihova sposobnost da nastave, unatoč izazovima. Postojanost se smatra jednim od važnih elemenata uspjeha, a testira se jedino kada smo „zakočeni”.
2. Osiguravanje vrijednosti kroz rijetkost
Kada smo „zakočeni”, skloni smo zamišljati da bi svijet u kojem su svi ciljevi lako dostižni bio bolji.
Bi li to zaista bilo bolje? U takvom bi svijetu uspjeh imao ikakvu vrijednost? Bi li postizanje vrha još uvijek pružalo onaj uzbudljivi osjećaj?
Je li uopće postojala vrijednost u ciljevima koje bi mogao postići svatko?
Vjerojatno ne. Važna funkcija zastoja leži u rijetkosti koju stvara. Iako nije jedini faktor, upravo rijetkost stvara vrijednost. Ona je djelomično odgovorna za to što je zlato vrijedno, dijamanti poželjni, a postignuća značajna. Borbe nas podsjećaju da je ono što nastojimo postići vrijedno truda i dodaju dubinu i značenje našim uspjesima.
3. Razjašnjavanje našeg poziva i misije
Kada napredak uspori, prisiljeni smo zastati i razmisliti. Naravno, možda to neće biti najugodniji trenutak za razmišljanje i bit će ispunjen pritužbama i živopisnim riječima. No, s vremenom, korisna pitanja počinju izlaziti na površinu:
„Radim li ovaj cilj iz pravih razloga?”
„Želim li ovo zaista? Je li ovo moj poziv? Ili ga jurim samo zato što želim ispuniti očekivanja drugih?”
Zastoj nas prisiljava da kopamo dublje na način na koji to mirno plovidba ne čini.
Katkada shvatimo da ono što smo mislili da želimo nije vrijedno tog truda. U stvari, odustajanje od ciljeva koje ne možemo ostvariti dobar je pokazatelj naše istinske motivacije. S druge strane, izazovi potvrđuju našu predanost. U svakom slučaju, steknemo kritičku jasnoću.
4. Vježbanje odgođenog zadovoljstva
Sposobnost da strpljivo čekamo nagrade sve je važnija vještina, osobito u vremenu instant zadovoljenja.
Zastoj nas prisiljava na vježbanje odgođenog zadovoljstva. Ovo je važno jer je sposobnost odgoditi zadovoljstvo poput sviranja klavira: nije nešto što se može samo naučiti, mora se iskusiti i prakticirati.
5. Prisiljava nas da naučimo bolje delegirati
Na kraju, jedan od najviše zanemarenih benefita zastoja jest taj što nas prisiljava da se oslonimo na druge. Možda dolazi iz trenutne slabosti, ali to je i prilika da se istaknemo u jednoj od ključnih vještina – delegiranju. Delegiranje, obavljeno na pravi način, omogućuje nam postizanje više, dok istovremeno optimiziramo način na koji trošimo naše vrijeme.
Dok smo „zakočeni”, skloniji smo osloniti se na druge. To nam također otvara oči za elemente učinkovitog delegiranja: povjerenje, osnaživanje, odabir suradnika, podjela zadataka, postavljanje ciljeva i povratna informacija. Ako naučimo iskoristiti ovu priliku za učenje delegiranja, naš period „zastoja” može rezultirati većom sposobnošću za prevladavanje prepreka i ubrzanje napretka kroz drugačiji način rada.
Ovo je također iskustvo koje nas ponizuje: podsjeća nas da uspjeh rijetko dolazi kao solo poduhvat.
