Većina ljudi ne može se sjetiti ničega iz vremena prije druge godine života. Ipak, svi koji su u kontaktu s malom djecom znaju da bebe mogu stvarati uspomene. One razlikuju svoje roditelje od nepoznatih osoba, prepoznaju poznata mjesta i biraju omiljene igračke. Prije nego što progovore, bebe uče i formiraju uspomene koje oblikuju njihov svijet i iskustva.
Istraživanje memorije kod beba je izazovno jer one ne mogu verbalno izraziti što pamte, a dodatnu poteškoću predstavlja činjenica da se te uspomene često gube kako odrastamo. No, nova istraživanja poput onog sa Harvardskog sveučilišta pokazuju znakove ranog formiranja uspomena već kod beba od tri mjeseca, što otvara vrata razumijevanju zašto zaboravljamo prve godine svog života.
Rani razvoj mozga
Kako se mozak razvija u prvim godinama života, tako se oblikuju naši načini učenja, razmišljanja i pamćenja. U tom razdoblju mozak stvara milijune novih sinaptičkih veza svake sekunde, koje su temelj za razvoj jezika, motoričkih sposobnosti i memorije. Tijekom tog razvoja, određena područja mozga postaju specijalizirana i omogućuju stvaranje složenijih uspomena koje uključuju sjećanja na događaje, mjesta i osjećaje povezane s njima.
Važno je napomenuti da je hipokampus, centar memorije u mozgu, aktivan ranije nego što se to prije smatralo. Snimke magnetskom rezonancijom (MRI) pokazuju da već od tri mjeseca hipokampus pokazuje promjene povezane s učenjem i pamćenjem, što sugerira da bebe upijaju više informacija nego što mislimo, čak i u najranijim mjesecima života.
Unutar mozga bebe
Za razliku od odraslih, mozgu beba je teško pristupiti jer su one prirodno nemirne i znatiželjne. Tim s Harvarda je kombinirao zvukove i vizuale kako bi zadržao pažnju beba dovoljno dugo za snimanje njihovih moždanih aktivnosti. Tijekom MRI snimanja, bebe su gledale niz slika poput igračaka ili prizora iz prirode, prikazanih na psihodeličnoj pozadini koja je održavala njihov interes.
Nakon prezentacije svih slika, bebe su dobile zadatak da istovremeno gledaju po dvije slike – jednu koju su već vidjele i jednu novu. Iako se nije razlikovalo koliko dugo su gledale svaku sliku, analiza moždanih aktivnosti pokazala je da se mozak beba različito ponaša prema poznatim i novim slikama. Povećana aktivnost u određenim dijelovima hipokampusa ukazivala je na prepoznavanje i kodiranje uspomena.
Posebno je primijećena veća moždana aktivnost kod beba od jedne do dvije godine u usporedbi s bebama mlađima od devet mjeseci, što sugerira da se sjećanja na događaje počinju stvarati otprilike u prvoj godini života. Ipak, čak i prije toga hipokampus je aktivan i stvara nove neuronske veze.
Kamo nestaju uspomene beba?
Većina ljudi ne pamti gotovo ništa iz svog najranijeg djetinjstva, što se naziva infantilna amnezija. Istraživači se pitaju gdje zapravo odlaze uspomene koje stvaramo kao bebe. Jedan od razloga za ovu pojavu jest da dijelovi mozga odgovorni za dugoročno pamćenje, kao što je hipokampus, tek tada sazrijevaju. Iako mozak prima i kodira informacije, ti dijelovi još nisu u stanju trajno pohraniti uspomene na način koji će nam omogućiti njihovo kasnije prisjećanje.
Još jedan važan čimbenik jest nedostatak jezika i konceptualnih okvira kojima bi bebe mogle predstaviti svoja iskustva. Kako razvijamo govor, tako i bolje organiziramo i razumijevamo vlastite uspomene. Bez takvih “priča” koje nam pomažu povezati sjećanja, ranije uspomene postaju teže dohvatljive.
Teorije također ističu brze promjene u mozgu tijekom prve godine života. Sinaptičke veze koje se ne koriste ili ne učvršćuju bivaju uklonjene kroz proces koji se naziva “rezidba” (pruning). Ovaj proces omogućuje mozgu da radi učinkovitije, ali istovremeno može uzrokovati gubitak nekih ranih uspomena.
Što nova istraživanja donose?
Dok su istraživanja poput onog sa Harvardskog sveučilišta potvrdila da bebe razvijaju sposobnost stvaranja uspomena vrlo rano, još uvijek ne znamo točno kako i zašto te uspomene nestaju. Otkrivanje načina na koji bebin mozak uči i pamti može pružiti uvid u razvoj kognitivnih funkcija i objasniti fenomen infantilne amnezije.
Razumijevanje tih procesa važan je korak u istraživanju ranog razvoja djece i može imati implikacije na edukacijske i pedagoške pristupe. Nove tehnologije snimanja mozga, poput funkcionalne magnetske rezonancije, omogućuju da bolje razumijemo kako se uspomene kod beba formiraju i pohranjuju.
Ova saznanja također potiču razmišljanja o važnosti ranih životnih iskustava i njihovom utjecaju na emocionalni i intelektualni razvoj. Kako bismo bolje razumjeli ljudsku prirodu, potrebno je dublje istražiti kako i što bebe pamte te kako te uspomene oblikuju našu osobnost i pamćenje u odrasloj dobi.
Za dodatne informacije o razvoju mozga i pamćenju, možete posjetiti Nacionalni institut za mentalno zdravlje ili Američko psihološko društvo. Za detalje o neuroznanosti i razvoju memorije preporučuje se i pregled stručnih članaka iz neuroznanosti.
Bebe doista pamte, ali kamo te uspomene odlaze i zašto ih gubimo, ostaje predmetom fascinantnih istraživanja i budućih otkrića.
