“Terapijska prisutnost leži u srcu pozitivnih terapijskih odnosa – otvorenim usklađivanjem s klijentom, samim sobom i odnosom među njima, stvara se osjećaj sigurnosti i osjećaj da smo viđeni i shvaćeni.” — Shari Geller
Kada govorimo o terapiji, tema prisutnost često se navodi kao temelj svakog uspješnog terapijskog odnosa. Ipak, prisutnost nije samo pojam ili apstraktni ideal – ona ima moć mijenjati način na koji doživljavamo sebe, terapeuta i sam proces osobnog razvoja. Prisutnost je toliko važna jer stvara osjećaj sigurnosti, ali istovremeno poziva klijenta da izađe iz svoje zone ugode i suoči se s izazovima rasta. Istraživanja pokazuju kako je prisutnost terapeuta ključan čimbenik u uspješnosti terapijskog procesa, ali i u stvaranju prostora u kojem klijent može biti autentičan i otvoren. Mnogo je razloga zašto je prisutnost izuzetno bitna, a o tome svjedoče i brojna iskustva klijenata, terapeuta i stručnjaka iz područja psihoterapije.
Očekujemo od terapeuta da bude uz nas, u potpunosti i bez zadrške. Terapeut koji je stvarno prisutan neće se zadržavati na površini, neće biti odsutan duhom niti će nas tjerati da samo intelektualiziramo svoja iskustva. Prisutnost znači i da terapeut neće gledati na sat, neće zijevati niti pokazivati znakove dosade, kao ni nametati svoju agendu. Umjesto toga, on će koristiti svoje znanje, iskustvo, empatiju, ali i etičke standarde kako bi bio uz nas upravo u tom trenutku, pružajući nam podršku i razumijevanje koje su nam potrebni.
Kada terapeut pokazuje prisutnost, on dopušta klijentima da izraze i intenzivne emocije, ne požuruje interpretacije i ne forsira prebrzo „pozitivno preoblikovanje“ teških iskustava. Prisutnost terapeuta omogućuje autentičnu komunikaciju, ali i pravo vrijeme za iskrenu samootkrivanje i pokazivanje vlastitih emocija kada je to korisno za klijenta. Upravo ova sposobnost bivanja “s klijentom i za klijenta”, kako to ističe Shari Geller, čini samu srž prisutnosti.
Prisutnost nije kruta kontrola nad vlastitim mislima niti forsiranje fokusa isključivo na „ovdje i sada“. Prisutnost je fleksibilna, živa i često uključuje spremnost terapeuta da se izloži, ali i postavi granice kada je to potrebno. Ne radi se uvijek o tome da budemo tihi, smireni ili ugodni; prisutnost u terapiji podrazumijeva i izazivanje klijenta na rast, što ponekad uključuje nelagodu ili suočavanje s teškoćama.
U svakodnevnim odnosima često osjećamo što znači nedostatak prisutnosti. Ljudi koji nisu prisutni skloni su prekidati, donositi brze zaključke, nametati vlastita uvjerenja ili pretpostavke i zanemarivati našu autentičnost. Neki su od nas odrasli s osobama koje su umjesto prisutnosti nudile svoju agendu ili pažnju koja je ovisila o njihovim potrebama. To može ostaviti duboke rane i oblikovati naše kasnije odnose, uključujući i terapijski odnos.
Mnogi ljudi danas imaju problem s prisutnošću, često zbog utjecaja tehnologije, brzog načina života i stalne dostupnosti. Pametni telefoni, društvene mreže i svakodnevni stresovi lako odvlače pažnju i otežavaju stvarnu prisutnost – i u privatnim i u profesionalnim odnosima. Prava prisutnost zahtijeva trud, namjeru i svijest o važnosti trenutka.
Terapeutska prisutnost podrazumijeva ne samo svjesnost o klijentovim riječima, već i o njegovim neverbalnim signalima, tonu glasa, disanju, pokretima i suptilnim promjenama u emocionalnom stanju. Prisutnost uključuje i svjesnost o vlastitim reakcijama terapeuta, što može biti važno za daljnje razumijevanje dinamike odnosa. U tom smislu, prisutnost je most između klijentovih potreba i terapeutove sposobnosti da adekvatno reagira na te potrebe.
S obzirom na važnost koju ima prisutnost, stručnjaci sve više naglašavaju njezinu ulogu u prevenciji izgaranja među terapeutima. Prisutnost ne samo da koristi klijentima, već i terapeutima pomaže da ostanu povezani sa svojim profesionalnim identitetom, ali i sa svojim vrijednostima. Prisutnost u terapiji znači biti svjestan svojih ograničenja i potreba za odmorom, ali i imati hrabrosti priznati kada je potrebno potražiti podršku ili superviziju.
Nedavno provedeno istraživanje o iskustvu klijenata s prisutnošću terapeuta dodatno potvrđuje ove tvrdnje. Iako se radi o kvalitativnom istraživanju s manjim brojem sudionika, rezultati pružaju vrijedan uvid u ono što klijenti doživljavaju kao prisutnost ili njezin nedostatak. Istraživanje je provedeno pomoću dubinskih intervjua, a analizom je identificirano osam tematskih cjelina koje opisuju iskustvo prisutnosti terapeuta te tri teme koje opisuju iskustvo njezina izostanka.
Svi sudionici istraživanja naveli su da njihovi trenutni terapeuti pokazuju visoku razinu prisutnosti. Pet od šest ispitanika usporedilo je sadašnje iskustvo s prijašnjim terapeutima kod kojih su osjećali manjak prisutnosti. Zanimljivo je istaknuti da su sudionici, u rijetkim trenucima kada bi osjetili manju prisutnost terapeuta, osjećali suosjećanje prema terapeutu, što je u konačnici dodatno produbilo njihov odnos.
Kada su upitani o tome kako prepoznaju prisutnost terapeuta, ispitanici su najčešće opisivali osjećaj sigurnosti, razumijevanja, ali i prostora za autentično izražavanje. Fizičke senzacije, slike, metafore i emocionalni doživljaji najčešće su se javljali kao pokazatelji prisutnosti. Sudionici su jasno razlikovali situacije kada je terapeut bio potpuno prisutan od onih kada se doživljavao kao odsutan, rastresen ili zaokupljen vlastitim mislima.
Istraživanje je provedeno uz stalno samopropitivanje istraživača kako bi se izbjegle pristranosti, a podaci su analizirani u suradnji s drugim stručnjacima. Tematska analiza omogućila je precizno izdvajanje ključnih elemenata koji čine iskustvo prisutnosti u terapiji. Detalji o metodologiji mogu se pronaći na web stranicama relevantnih stručnih časopisa poput Hrvatskog društva za integrativnu psihoterapiju.
Sudionici su naveli da prisutnost terapeuta podrazumijeva osjećaj prihvaćenosti, emocionalne sigurnosti i mogućnost da budu viđeni bez osuđivanja. Prisutnost je također omogućila dublje istraživanje vlastitih emocija, otvaranje tema koje su inače bile teške te osjećaj povezanosti i povjerenja. Kada je terapeut bio manje prisutan, sudionici su češće osjećali frustraciju, nesigurnost i povlačenje, što je utjecalo na njihov napredak i motivaciju za rad na sebi.
Prisutnost nije uvijek jednostavna za održavanje, ni za terapeuta ni za klijenta. Stalni izazovi, poput emocionalnog opterećenja, profesionalnog umora ili osobnih briga terapeuta, mogu umanjiti sposobnost za autentičnu prisutnost. Međutim, svjesnost o važnosti prisutnosti može potaknuti terapeuta na dodatno ulaganje truda, edukaciju i osobni razvoj. O ovome svjedoče i različiti edukacijski programi dostupni na web stranicama poput Centra za integrativnu psihoterapiju, gdje se ističe važnost kontinuiranog profesionalnog razvoja u području prisutnosti.
Prisutnost se može učiti i razvijati, što potvrđuju različite psihoterapijske škole koje u svoj kurikulum uključuju mindfulness, tjelesno orijentirane tehnike i rad na emocionalnoj pismenosti. Kroz vježbe svjesnog disanja, promatranje tjelesnih senzacija i reflektiranje o vlastitim iskustvima, terapeuti mogu poboljšati svoju sposobnost za prisutnost. Ove vještine se mogu razvijati i izvan terapijskog prostora, što potvrđuju i stručnjaci s portala psiholozi.hr, gdje se često naglašava važnost prisutnosti u svakodnevnom životu.
Prisutnost u terapiji nije rezervirana samo za terapeute. Klijenti također mogu učiti kako biti prisutni u vlastitom životu, što pridonosi njihovoj otpornosti i sposobnosti suočavanja s izazovima. Prisutnost u svakodnevici može poboljšati odnose s drugima, smanjiti stres i povećati osjećaj zadovoljstva životom. Edukacije i radionice o razvoju prisutnosti, poput onih koje nudi Mindfulness Hrvatska, dostupne su svima koji žele raditi na osobnom razvoju.
Iako se često naglašava pozitivna strana prisutnosti, važno je biti svjestan i mogućih izazova. Prevelika prisutnost ili stalna usmjerenost na klijenta može dovesti do emocionalnog iscrpljivanja terapeuta. S druge strane, premala prisutnost može ostaviti klijenta nesigurnim i demotiviranim za rad na sebi. Zato je ključno stalno raditi na ravnoteži između prisutnosti i profesionalne distance.
Osim u individualnoj terapiji, prisutnost igra važnu ulogu i u grupnoj terapiji, obiteljskom savjetovanju i savjetodavnom radu s djecom i adolescentima. Posebna pažnja posvećuje se i kulturnim razlikama, jer prisutnost nije univerzalni koncept i može se različito interpretirati ovisno o društvenom kontekstu. Više o ovoj temi može se pročitati na portalu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Na kraju, prisutnost u terapiji predstavlja više od puke tehničke vještine. To je proces kontinuiranog učenja, samopropitivanja i otvaranja prema iskustvu drugoga. Prisutnost omogućuje stvaranje autentičnog odnosa, izgradnju povjerenja i stvaranje prostora u kojem klijent može osjetiti sigurnost, ali i biti izazvan na rast i razvoj. Bez prisutnosti, terapijski proces gubi svoju dubinu i transformativnu moć. Prisutnost je, na kraju, ono što čini razliku između površnog razgovora i dubokog, iscjeljujućeg odnosa koji vodi prema autentičnoj promjeni.
