Nova otkrića o tome kako karcinom može prisiliti mozak na predaju mijenjaju naš pogled na vezu između fizičkog i mentalnog zdravlja. Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Science pokazuje kako upala izazvana kaheksijom, čestom komplikacijom karcinoma, blokira oslobađanje dopamina u sustavu nagrađivanja mozga. Posljedica toga je gubitak motivacije, apatija i depresija, koji se nerijetko javljaju kod oboljelih od malignih bolesti. Ovo istraživanje koristi mišji model intestinalnog karcinoma kako bi ilustriralo da nakon nekoliko tjedana bolesti dolazi do značajnog gubitka mišića, smanjenja pokretljivosti te, što je najvažnije, smanjenja volje i motivacije za svakodnevne aktivnosti.
Interleukin-6 (IL-6), ključni upalni spoj, nakuplja se u krvi i mozgu miševa s karcinomom. Znanstvenici su otkrili da IL-6 dolazi do moždanog područja zvanog area postrema u moždanom deblu, gdje ga prepoznaju specifični neuroni. Ti neuroni potom šalju upalni signal do parabrahijalnog jezgra, a odatle inhibicijski neuroni iz substantia nigra pars reticulata smanjuju oslobađanje dopamina u nucleus accumbens, ključnom dijelu mozga zaduženom za osjećaj nagrađivanja. Zanimljivo je da je smanjena razina dopamina usko povezana s razvojem depresije, apatije i gubitka motivacije, što je karakteristično za tzv. depresivni fenotip koji se javlja kod mnogih pacijenata s karcinomom.
Sustav nagrađivanja u mozgu ima ključnu ulogu u određivanju naših želja, ponašanja i motivacije. Kada je aktivan, oslobađa dopamin, neuroprijenosnik koji izaziva osjećaj zadovoljstva i potiče nas na aktivnosti koje donose ugodu. Zbog toga su čak i najosnovnije aktivnosti, poput hrane ili društvenih kontakata, povezane s nagrađivanjem. No, kod karcinoma može prisiliti mozak na predaju jer upalni procesi iz tijela narušavaju delikatnu ravnotežu dopaminskog sustava, vodeći do smanjenog interesa za aktivnosti i smanjenja životne radosti. Ovaj fenomen nije rezerviran isključivo za karcinom – i druge kronične bolesti često dovode do sličnih promjena u mozgu, što je naglašeno u više kliničkih istraživanja (vidi ovdje).
Važno je razumjeti da komunikacija između tijela i mozga nije jednosmjerna. Prethodna istraživanja pokazala su da mozak detektira periferne upale putem različitih mehanizama, uključujući prijenos upalnih molekula kroz oslabljenu krvno-moždanu barijeru. Značajan doprinos tom razumijevanju daje knjiga Edwarda Bullmorea “The Inflamed Mind”, u kojoj autor ističe kako kronična upala tijela može pokrenuti razvoj depresije. Bullmore argumentira da preaktivnost imunološkog sustava može oštetiti mozak, a predlaže i nova rješenja za liječenje mentalnih poremećaja putem smanjenja upale, što otvara vrata potpuno novom pristupu u psihijatriji.
Karcinom može prisiliti mozak na predaju i putem djelovanja na osovinu hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA), što dovodi do povećanja razine kortizola u krvi. Dugotrajno povišenje kortizola narušava sposobnost tijela za obranu protiv rasta i širenja malignih stanica. Klinička iskustva pokazuju da kod pacijenata koji izgube nadu i motivaciju za borbu protiv bolesti, tijelo češće popušta i ranije podliježe bolesti. Osim toga, dopamin ima ulogu i u regulaciji upalnog odgovora – u nekim slučajevima može smanjiti neuroinflamaciju, dok u drugim, primjerice kod autoimunih bolesti, može pogoršati upalu. Interakcija živčanog, endokrinog i imunološkog sustava utječe na cjelokupno zdravlje, što se ne odnosi samo na karcinom, već i na druge bolesti, kako navodi studija u časopisu Nature Medicine.
Kada karcinom može prisiliti mozak na predaju, gubi se smisao i volja za životom. Suočavanje s vlastitom smrtnošću izaziva osjećaj besmisla, apatiju i povlačenje iz svakodnevnih aktivnosti. Mnogi ljudi tada preispituju svrhu svojih djela i odnosa, pitajući se ima li uopće smisla truditi se kada je smrt neizbježna. Egzistencijalna filozofija tvrdi da strah od smrti može biti pokretač za traženje dubljeg smisla, najčešće kroz odnose, stvaranje ili osobna uvjerenja. Dopaminski sustav, međutim, može skrenuti misli s egzistencijalnih briga. Sudjelovanje u izazovnim aktivnostima ili kreativnim projektima potiče stvaranje dopamina, a mozak tada fokusira pažnju na trenutna pozitivna iskustva i odmiče se od misli o konačnosti života. Istraživanja fenomena “smisla usmjerenog na užitak” (pročitaj više) potvrđuju da pozitivna iskustva mogu smanjiti intenzitet straha od smrti.
Otkrivanje kako karcinom može prisiliti mozak na predaju daje potpuno novu perspektivu za liječenje mentalnih poremećaja kod bolesnika s malignim bolestima. Ovi rezultati sugeriraju da, osim psiholoških i socijalnih intervencija, treba razmatrati i terapije usmjerene na smanjenje upalnih procesa u tijelu. Terapije koje ciljaju na smanjenje upale mogu utjecati na živčane krugove odgovorne za motivaciju i volju za životom. Znanstvenici sve češće govore o potrebi povezivanja imunologije, neurologije i psihijatrije u liječenju karcinoma jer je jasno da karcinom može prisiliti mozak na predaju neovisno o volji pacijenta. Kada se pojavi apatija ili osjećaj besmisla, postoji mogućnost da je skrivena upala razlog smanjenja životne energije.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jest da karcinom može prisiliti mozak na predaju prije nego što su primijećeni simptomi same bolesti. Zabilježeni su slučajevi u kojima su prvi znaci bolesti bili upravo promjene raspoloženja, povlačenje i nedostatak interesa za aktivnosti, a tek kasnije su se razvili tjelesni simptomi. Iako postoji svijest o važnosti mentalnog zdravlja kod kroničnih bolesti, još uvijek se nedovoljno istražuju biološki temelji depresije kod malignih bolesti. Preporučuje se češće praćenje psihičkog stanja pacijenata s karcinomom te, ako je moguće, provođenje upalnih markera kako bi se utvrdilo postoji li povezanost između upale i gubitka volje za životom (vidi podatke Nacionalnog instituta za rak).
Posebnu pozornost zaslužuje i utjecaj prehrane i životnog stila na upalne procese. Poznato je da antiupalna prehrana, dovoljno sna, tjelesna aktivnost i smanjenje stresa mogu pozitivno djelovati na mentalno zdravlje. Kada se karcinom može prisiliti mozak na predaju, svaka intervencija koja smanjuje upalu može imati dvostruku korist – olakšati tijek bolesti i poboljšati kvalitetu života. Ove informacije podržava i Svjetska zdravstvena organizacija kroz preporuke za holistički pristup u liječenju malignih bolesti.
Nova istraživanja koja otkrivaju kako karcinom može prisiliti mozak na predaju otvaraju mogućnosti za razvoj lijekova koji ciljano smanjuju upalne procese u tijelu, a time indirektno poboljšavaju i psihičko stanje pacijenata. Ovaj pristup je osobito važan za osobe kod kojih su tradicionalne psihoterapijske metode ili antidepresivi nedovoljno učinkoviti. Na kraju, znanstvena zajednica sve više prepoznaje važnost integracije fizičkog i mentalnog zdravlja. Karcinom može prisiliti mozak na predaju, no razumijevanjem ove veze, liječnici i pacijenti mogu zajedno raditi na jačanju obrambenih mehanizama i pronalasku novih strategija za očuvanje volje za životom.
