U većini slučajeva, kada ljudi razmatraju liječenje ovisnosti, obično se oslanjaju na lijekove i/ili terapiju. Međutim, nove tehnike neuromodulacije, poput transkranijalne magnetske stimulacije (TMS), transkranijalne stimulacije niskim intenzitetom (tDCS), fokalne ultrazvučne stimulacije (LIFU) i duboke stimulacije mozga (DBS), također mogu biti učinkovite u liječenju poremećaja ovisnosti. Ove visoko-tehnološke terapije izravno utječu na neurokružne sustave u mozgu, pružajući novu dimenziju u borbi protiv ovisnosti.
Godine 2007., Antoine Bechara i njegovi kolege objavili su revolucionarno istraživanje koje je istaknulo ulogu oštećenog insularnog korteksa u ovisnosti. Ovaj članak pružio je jedinstvene uvide u neuralne krugove koji leže u osnovi ovisnosti, potičući istraživanja o potencijalnim terapijskim ciljevima za poremećaje ovisnosti. Na primjer, pacijenti koji su doživjeli moždane udare ili lezije u insularnom korteksu često su izvještavali o gubitku želje za pušenjem, što sugerira da insula igra ključnu ulogu u održavanju interoceptivne svijesti o žudnjama i ponašanjima povezanima s ovisnostima. Ovo je istraživanje bilo jedno od prvih koje je uspostavilo insularni korteks kao kritičnu točku za ovisnost, osobito u procesu obrade emocionalnih i tjelesnih stanja povezanih s žudnjama. Također je sugerirano da bi ovisnost mogla biti uzrokovana neravnotežom u mozgalnim sustavima kod pojedinaca s poremećajem ovisnosti. Ispravljanje te neravnoteže moglo bi ponuditi novu nadu pacijentima.
Razmatranje TMS-a i tDCS-a
Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) koristi električni generator spojen na magnetsku zavojnicu koja se postavlja na vlasište, stvarajući magnetsko polje koje inducira električnu struju u moždanom tkivu, mijenjajući aktivnost neurona i mozga. Ovaj postupak ne zahtijeva sedaciju niti kirurške zahvate.
TMS se koristi prvenstveno u psihijatriji i neurologiji, osobito za liječenje otpornih oblika depresije. TMS je odobren od strane FDA za liječenje depresije i učinkovitiji je od tradicionalnih antidepresiva kod pacijenata koji ne reagiraju na terapiju. Također je FDA odobrila TMS za liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OCD), posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), bipolarne depresije, pa čak i prestanak pušenja. TMS je u fazi istraživanja za liječenje Parkinsonove bolesti, šizofrenije, anksioznih poremećaja i drugih mentalnih stanja. Danas se neuromodulacijske terapije primjenjuju i za liječenje primarne ovisnosti.
Rani istraživači primijetili su da TMS može modulirati moždane regije povezane s ovisnostima, poput dorsolateralnog prefrontalnog korteksa (DLPFC), koji je ključan za donošenje odluka, kontrolu impulsa i regulaciju žudnji. U liječenju prestanka pušenja, nekoliko studija pokazalo je da TMS koji cilja lijevi DLPFC smanjuje žudnju za nikotinom i simptome apstinencijske krize. Nakon kliničkih ispitivanja, sustav BrainsWay H4 coil TMS odobren je za liječenje prestanka pušenja.
Novija istraživanja pokazala su da TMS koji cilja DLPFC također ima učinkovitost u smanjenju žudnje i konzumacije alkohola, te je u nekim zemljama odobren za liječenje poremećaja uzrokovanih konzumacijom alkohola (AUD). Također je pokazano da 15 sesija svakodnevnog visokofrekventnog TMS-a, koji cilja dorzalni prednji cingulatni korteks (dACC) i dorsomedijalni prefrontalni korteks (dmPFC), vodi do veće apstinencije od alkohola u odnosu na placebo.
Upotreba TMS-a u liječenju kokainskih i psihostimulacijskih poremećaja nije dosljedna i zahtijeva dodatna klinička ispitivanja. Također se sugerira smanjenje žudnje za kockanjem i poboljšanje kontrole impulsa nakon stimulacije DLPFC-a.
Vjeruje se da TMS može modulirati oslobađanje dopamina, vraćajući inhibicijsku kontrolu poboljšanjem aktivnosti prefrontalnog korteksa i smanjenjem hiperaktivacije područja povezanih s žudnjama, poput insule.
Još jedan oblik neuromodulacije, transkranijalna stimulacija niskom strujom (tDCS), modulira excitabilnost neurona pomoću niskonaponskih električnih struja koje se isporučuju kroz elektrode na vlasištu. Ova metoda ispitana je u liječenju brojnih poremećaja ovisnosti, no najbolji podaci odnose se na stimulaciju dorsolateralnog prefrontalnog korteksa (DLPFC) u smanjenju žudnje za alkoholom i konzumacije. U drugom pristupu, tDCS može pripremiti mozak modifikacijom kortikalne excitabilnosti prije primjene TMS-a kako bi se učinkovitije ciljali specifični krugovi. Ovaj pristup zahtijeva daljnje istraživanje.
Duboka stimulacija mozga
Duboka stimulacija mozga (DBS) izravno stimulira mozak tijekom kirurškog zahvata i predstavlja najinvazivniji postupak. Dr. Helen S. Mayberg s Mount Sinai bolnice u New Yorku postala je poznata po studijama moždanih krugova u depresiji i pionirskim istraživanjima DBS-a. Maybergin pristup temeljen na krugovima mozga u liječenju mentalnih poremećaja inspirirao je istraživače u području ovisnosti da istraže DBS u ciljanju nagradnih krugova poput nucleus accumbens (NAc) i prefrontalnog korteksa. Mayberg, globalna pionirka u korištenju DBS-a za liječenje otporne depresije, dala je uvid u ulogu subcallosalnog cingulata (Area 25) u depresiji, opisujući ovu regiju kao “središte svih moždanih puteva koji mogu uništiti osnovne sustave pogođene teškom depresijom”.
U objašnjenju razloge korištenja DBS-a, dr. Mayberg je rekla: “Znali smo da želimo smanjiti ili blokirati aktivnost u našem krugu, posebno u području 25. Znali smo da ako ga ne možemo ‘razgovarati’, ‘lijekovati’ ili ‘šokirati’ do remisije, možda bismo mogli kirurški modulirati.”
DBS i LIFU u liječenju ovisnosti
Institut Rockefeller (RNI) sa Sveučilišta West Virginia (WVU) pionir je u primjeni DBS-a za liječenje poremećaja ovisnosti o opioidima (OUD) i drugih teških ovisnosti, osobito kod pacijenata koji nisu reagirali na konvencionalne terapije. Pacijenti uključeni u ovaj DBS pokušaj prethodno su prošli brojne neuspješne intervencije, uključujući rehabilitaciju i terapiju uz pomoć lijekova, a suočavali su se s visokim rizikom od predoziranja i smrtnosti. Istraživanje je također proučavalo osnovne moždane mehanizme ljudske ovisnosti i način na koji DBS može modulirati moždane krugove, čime utječe na kompulzivno traženje droga. Ova ispitivanja dovela su do razvijanja neinvazivnih alternativa poput niskointezivne fokalne ultrazvučne stimulacije (LIFU).
LIFU je tehnologija koja koristi usmjerene ultrazvučne valove za koncentriranje energije na specifične moždane regije, poput nucleus accumbens, u liječenju ovisnosti o opioidima. Ova preciznost omogućuje modulaciju moždane aktivnosti u dubokim strukturama bez kirurških zahvata. LIFU se pokazao kao obećavajuća terapija za ovisnosti, kroničnu bol i depresiju.
U nedavnom istraživanju objavljenom u časopisu Biological Psychiatry u siječnju 2025. godine, istraživači sa Sveučilišta West Virginia primijenili su LIFU na sudionike s poremećajem ovisnosti o supstancama. Nalazi su pokazali da je LIFU siguran i dobro podnošljiv, s akutnim smanjenjem žudnji za supstancama tijekom postupka i dokazima o dugoročnim smanjenjima žudnje.
Dr. James Berry, direktor za ovisnosti i profesor psihijatrije, izjavio je: “S obzirom na pozitivne rezultate koje vidimo s niskointezivnim ultrazvukom za liječenje OUD-a, DBS smo stavili na stranu. Iako su naši nalazi s DBS-om ohrabrujući, prema našim ranim istraživanjima, LIFU ima potencijal transformirati naš terapijski arsenal jer vidimo dramatičan pad u konzumaciji supstanci i žudnji za opioidima i drugim supstancama. Budući da je ovo neinvazivni postupak, mogao bi biti mnogo dostupniji od terapija koje zahtijevaju kirurške zahvate na mozgu.”
Neuromodulacijske tehnike poput TMS-a, tDCS-a, LIFU-a i DBS-a ispituju se za ponovnu ravnotežu moždanih krugova i aktivnosti te kako bi pomogle u liječenju ovisnosti. TMS se koristi za liječenje istodobnih poremećaja ovisnosti i psihijatrijskih poremećaja, ali može imati i značajniju ulogu u liječenju primarne ovisnosti za poboljšanje kontrole i smanjenje žudnji i recidiva. TMS bi mogao pomoći u ponovnoj ravnoteži moždanih krugova koje je ovisnost promijenila. TMS je odobren za liječenje ovisnosti o nikotinu, ali su potrebna daljnja ispitivanja za druge poremećaje ovisnosti. Neinvazivna LIFU koja cilja NAc ili ventralni striatum mozga nedavno je istraživana za liječenje poremećaja ovisnosti o opioidima i alkoholu, oslanjajući se na uvid u DBS i napredak u razumijevanju moždanih krugova povezanih s ovisnostima.
