Nedavno objavljeno veliko istraživanje Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) izazvalo je veliku pažnju u stručnim i širim društvenim krugovima jer rezultati nisu potvrdili očekivanu učinkovitost suvremenih intervencija u području ovisnosti. Posebno se ističe činjenica da distribucija naloksona i povećana dostupnost liječenja lijekovima za ovisnost nisu dovele do značajnog smanjenja smrtnih slučajeva povezanih s opioidima. Ovakvi rezultati otvaraju brojna pitanja o pravim uzrocima problema, kao i o učinkovitosti postojećih mjera kada je u pitanju ovisnost.
Ovisnost je fenomen koji ne poznaje granice i pogađa sve dijelove društva, neovisno o dobi, spolu ili socijalnom statusu. Psihijatrica za djecu i adolescente dr. sc. Sarah Vinson, predsjednica Odjela za psihijatriju i bihevioralne znanosti na Medicinskom fakultetu Morehouse, ističe kako je kriza opioida rezultat kompleksnih čimbenika koje je teško uključiti u bilo koje istraživanje. Među najvažnijima su očaj, siromaštvo, genetska predispozicija, izloženost drogama, problemi sa stanovanjem, mentalnim zdravljem, sudjelovanje u kaznenopravnom sustavu te globalna dinamika proizvodnje i distribucije droga. Prema njezinim riječima, osnovna prevencija ovisnosti o drogama u društvu još je uvijek vrlo zanemarena i nedovoljno financirana.
Vinson naglašava da je dob prvog kontakta s psihoaktivnim tvarima ključna za daljnji razvoj problema. Ovisnost koja se javlja kod djece od 10 godina ili kod adolescenata zahtijeva sasvim drugačije pristupe i tretmane nego ovisnost kod odraslih osoba, primjerice liječnika u tridesetim godinama života. S obzirom na to, postavlja se pitanje možemo li očekivati univerzalna rješenja i kakvu budućnost nosi borba protiv ovisnosti.
Analiza istraživanja
NIH je za istraživanje HEALing Communities osigurao čak 344 milijuna dolara s ciljem smanjenja smrtnosti povezane s opioidima, distribucije naloksona i povećanja dostupnosti lijekova za liječenje ovisnosti o opioidima. Ovo povijesno istraživanje započeto je u travnju 2018. godine i obećavalo je smanjenje smrtnih slučajeva za čak 40%, jačanje sustava liječenja ovisnosti i uspostavljanje čvrste koordinacije među svim dionicima u zajednici.
Međutim, konačni rezultati pokazali su da nije zabilježena statistički značajna razlika u broju smrtnih slučajeva od predoziranja opioidima između skupina koje su primale intervencije i kontrolne skupine. Ipak, kroz ovo istraživanje prikupljena su dragocjena iskustva i izgrađene su čvršće zajednice, dok su zdravstveni sustavi dodatno ojačani za buduće izazove povezane s ovisnošću. Iako medijski naslovi sugeriraju da su strategije smanjenja štete podbacile, podaci iz istraživanja nastavit će se analizirati, a intervencije će se prilagođavati kako bi se u budućnosti postigli bolji rezultati.
Ovisnost je po prirodi kronična i recidivirajuća bolest koja često završava preranom smrću. Smanjenje štete, poput distribucije naloksona i dostupnosti tretmana lijekovima, igra ključnu ulogu, ali ne predstavlja rješenje problema u cijelosti. Više od 20% osoba koje su umrle od predoziranja opioidima prethodno su dobile nalokson, što pokazuje ograničen doseg same distribucije ovih lijekova. Stoga je jasno da dugotrajni tretmani, poput najmanje pet godina metadonske terapije, daju najbolje rezultate u borbi protiv ovisnosti.
Direktorica Nacionalnog instituta za ovisnost, dr. sc. Nora Volkow, izjavila je kako je ovo istraživanje okupilo znanstvenike, pružatelje usluga i lokalne zajednice te uklonilo brojne barijere u primjeni učinkovitih strategija. Naglašava da je nužno nastaviti razvijati nove pristupe i alate za rješavanje problema predoziranja opioidima. Više informacija o izazovima i politikama u području ovisnosti dostupno je na službenoj stranici NIDA.
Uzroci i izazovi u borbi protiv ovisnosti
Jedan od glavnih razloga zbog kojih istraživanje nije donijelo željene rezultate leži u tome što je kriza povezana s opioidima stalno promjenjiva. Dolazak sintetskog fentanila, čija je snaga i toksičnost neusporedivo veća od heroina, kokaina ili metamfetamina, izazvao je dodatnu eskalaciju smrtnih slučajeva. Zbog toga su tradicionalni modeli prevencije i intervencije postali nedovoljno učinkoviti. Fentanil je izuzetno opasan, izaziva vrlo snažnu ovisnost te dodatno otežava smanjenje štete.
Važno je razumjeti da smanjenje štete nije isto što i prevencija ili izlječenje. Osim što je liječenje ovisnosti često dugotrajan proces, samo smanjenje štete ne može potpuno iskorijeniti ovisnost. Uz to, novi trendovi, poput kombinacije fentanila s drugim tvarima kao što je ksilazin, dodatno kompliciraju situaciju. Istraživanje na području ovisnosti i daljnji razvoj tretmana i prevencije nužni su za dugoročne pomake.
Povijest borbe protiv ovisnosti pokazuje da je prevencija ključan faktor uspjeha. Kada je u SAD-u u šezdesetim godinama prošlog stoljeća konzumacija duhana dosegla vrhunac, više od 40% odraslih pušilo je cigarete. Uspjeh u suzbijanju epidemije duhana postignut je prvenstveno zahvaljujući snažnim javnozdravstvenim kampanjama, zakonodavstvu i oporezivanju, a ne razvojem novih tretmana za ovisnost o nikotinu. Slično bi se trebalo primijeniti i u području ovisnosti o opioidima.
Ne smijemo zaboraviti na važnost destigmatizacije osoba koje se bore s ovisnošću. Smanjenje stigme omogućuje lakši pristup liječenju i reintegraciju u društvo. Istovremeno, važno je kontinuirano upozoravati na opasnosti od droga, posebno među mladima, jer je prevencija i dalje najisplativija i najefikasnija strategija.
Kampanje poput “Jedna tableta može ubiti”, koje provodi američka Uprava za suzbijanje droga (DEA), te dugogodišnji programi poput “Zajednice bez droga”, dokazano smanjuju konzumaciju droga među mladima i trebali bi biti standard svakog ozbiljnog plana borbe protiv ovisnosti. Dodatne informacije o globalnim strategijama za borbu protiv ovisnosti mogu se pronaći na UNODC.
Nove perspektive i smjerovi
Već desetljećima postoje učinkoviti modeli liječenja ovisnosti za zdravstvene radnike, osobito liječnike, koji pokazuju kako uz adekvatnu podršku i dugotrajan tretman čak 80% njih ostaje u apstinenciji i nastavlja s radom nakon pet godina. Takav sustav bi trebao biti dostupan svima koji žele izaći iz začaranog kruga ovisnosti, bez obzira na socijalni status ili mjesto stanovanja. Posebna pažnja mora se posvetiti mladima i ranjivim skupinama kod kojih prevencija i rano prepoznavanje problema donose najbolje rezultate.
David Patterson Silver Wolf u svojoj knjizi opisuje brojne primjere u kojima su pacijenti odbijali liječenje ili su ih iznova upućivali na iste metode liječenja bez ikakvih inovacija. Nedostatak raznovrsnosti u terapijama dovodi do čestih povrata bolesti, a krivnja se često nepravedno prebacuje na same pacijente, umjesto na sustav koji im nije pružio adekvatnu pomoć. Preporučuje se kontinuirano ulaganje u razvoj novih terapija, bolje edukacije zdravstvenih djelatnika i uključivanje šire zajednice u prevenciju i podršku osobama s ovisnošću. Aktualne smjernice i podrška dostupne su i na portalu HZZO.
Iako istraživanje nije donijelo očekivani pad smrtnih slučajeva, ostvaren je ogroman napredak u jačanju suradnje zajednice, razmjeni najboljih praksi i izgradnji učinkovitijih sustava liječenja. U budućnosti se očekuje još korisnih rezultata i poboljšanja u provedbi strategija smanjenja štete i prevencije, osobito ako se uz intervencije za postojeće ovisnike dodatno investiraju sredstva u rano prepoznavanje i sprječavanje početka konzumacije droga među mladima. Takav holistički pristup mogao bi konačno zaustaviti kontinuirani porast smrtnih slučajeva i vratiti nadu u rješenje krize ovisnosti koja pogađa sve dijelove društva.
