“Tehnološki napredak nam je samo omogućio učinkovitije sredstvo za kretanje unatrag.” — Aldous Huxley
Napredak bi trebao značiti kontinuirani korak prema zdravijoj i svjetlijoj budućnosti, ali unatoč svemu tome, u posljednjim desetljećima svjedočimo zabrinjavajućem porastu kroničnih bolesti i poremećaja povezanih s psihološkim zdravljem. Što se zapravo događa?
Odgovor, prema stotinama istraživanja, djelomično leži u načinu na koji proizvodimo i konzumiramo hranu. Kada dođete u trgovinu i birate između repe i kutije makarona sa sirom, što vam više izaziva zazubice? To je čarolija prerađene hrane, vješto osmišljene da bude nevjerojatno ukusna, uz pomoć industrijskih aditiva.
Pitanje je koliko povrće poput repe uopće ima šanse protiv neodoljivih proizvoda iz središnjeg dijela trgovine. Prerađena hrana godinama je oblikovana da pobjeđuje svaki prirodni okus, a mi smo svakodnevno izloženi toj strategiji.
Proizvođači hrane koriste široku paletu dodataka kako bi učinili svoju hranu neodoljivom. Među njima su emulgatori, umjetna sladila, prehrambene boje i nanopartikule. Većina tih tvari su sintetske kemikalije, a ne nešto što biste pronašli u običnoj kuhinji. To je već dobar razlog za oprez kad je riječ o unosu aditiva.
Ti dodaci odobreni su od strane različitih agencija, uključujući i Europsku agenciju za sigurnost hrane, no procjene često ne uzimaju u obzir što se događa s mikroorganizmima u našem probavnom sustavu, poznatim pod nazivom mikrobiom. Upravo tu može ležati izvor problema, jer štetan utjecaj aditiva na mikrobiom može dovesti do raznih zdravstvenih tegoba koje se razvijaju s vremenom.
Brojna suvremena istraživanja, kao što je ono koje je proveo Benoit Chassaing i suradnici, otkrivaju izravnu vezu između aditiva i narušavanja mikrobioma. Pokazalo se da određeni aditivi mogu promijeniti sastav korisnih bakterija u probavnom sustavu te oslabiti crijevnu barijeru, što povećava rizik od upalnih procesa i raznih bolesti, pa čak i psiholoških smetnji. U nastavku donosimo četiri najčešća aditiva i njihovo djelovanje na mikrobiom.
Prvi su emulgatori, poput polisorbata 80, karboksimetilceluloze i karagenana. Dodaju se radi poboljšanja teksture i miješanja tvari koje se inače ne bi spojile, poput ulja i vode. Emulgatori, prema najnovijim podacima, mogu značajno smanjiti raznolikost korisnih bakterija, što dovodi do slabije otpornosti mikrobioma. Također razgrađuju zaštitni sloj sluzi u crijevima, čime omogućuju bakterijama da napadnu stanice koje oblažu crijeva. Ovo može dovesti do stanja poznatog kao propusna crijeva, što povećava rizik od upalnih bolesti poput kolitisa. Brojne studije na životinjama dokazale su povezanost emulgatora s promjenama u ponašanju i pojavom kronične upale.
Drugu skupinu čine umjetna sladila, među kojima su najpoznatiji aspartam, sukraloza i saharin. Umjetna sladila često se koriste kao zamjena za šećer, jer ne sadrže kalorije i ne uzrokuju karijes. Ipak, mnogi ne znaju da ova sladila mogu negativno utjecati na mikrobiom, smanjujući broj korisnih bakterija i raznolikost mikrobioma. Neka umjetna sladila mogu smanjiti proizvodnju kratkolančanih masnih kiselina, koje su izuzetno važne za zdravlje crijeva. Osim toga, umjetna sladila mogu povećati propusnost crijevne barijere, što opet vodi do upalnih procesa koji s vremenom mogu zahvatiti čitav organizam. Iako su rezultati nekih studija različiti, postoje ozbiljne indicije da umjetna sladila imaju dugoročne posljedice na zdravlje ljudi.
Treću kategoriju čine prehrambene boje, poput crvene 40 i žute 6, koje se često koriste u industrijskoj proizvodnji zbog vizualnog efekta. Prehrambene boje mogu biti razgradive od strane bakterija u crijevima, a pri toj razgradnji nastaju tvari koje potiču upalu. Iako se smatra da su boje u količinama koje konzumiramo sigurne, ipak nije zanemarivo što mogu negativno utjecati na mikrobiom, pogotovo kod djece. S obzirom na to da prehrambene boje ne pružaju nikakvu nutritivnu vrijednost, njihova široka upotreba nameće pitanje opravdanosti konzumacije.
Četvrti su nanopartikule, kao što su titanijev dioksid, aluminijev silikat i silicijev dioksid, koje se najčešće koriste kao antiaglomeranti za sprečavanje zgrudnjavanja praha. Titanijev dioksid također se koristi kao izbjeljivač u raznim proizvodima, uključujući i neke vrste zubnih pasti. No, znanstvenici upozoravaju da te sitne čestice mogu uništiti korisne bakterije i izazvati upalne procese. Nanopartikule su toliko male da lako prolaze kroz stanične membrane i izazivaju oksidativni stres, koji doprinosi oštećenju tkiva. Neke zemlje već su zabranile upotrebu titanijevog dioksida u prehrambenim proizvodima, a trend smanjenja njegove upotrebe raste i u ostatku svijeta.
Ironija je u tome što svi ovi aditivi čine hranu privlačnijom, ukusnijom i vizualno zanimljivijom, ali su zapravo nepotrebni i mogu imati dugoročne negativne posljedice na zdravlje. Niti jedan od ovih aditiva nije dio tradicionalnih kulinarskih recepata, a unatoč njihovoj širokoj upotrebi, dokazi o njihovoj štetnosti na mikrobiom sve su jači.
Znanstvena zajednica posebno ističe važnost zdravog mikrobioma za prevenciju raznih kroničnih bolesti. Ako je mikrobiom narušen, dolazi do sustavne upale koja je povezana s nastankom bolesti poput dijabetesa, pretilosti, bolesti srca, artritisa i mnogih drugih. Mikroorganizmi u crijevima sudjeluju u proizvodnji važnih tvari za naš organizam, a njihov gubitak ili neravnoteža može imati dalekosežne posljedice.
Kada mikrobiom više nije u ravnoteži, povećava se rizik od razvoja metaboličkih poremećaja, kao i autoimunih i upalnih bolesti. Na primjer, znanstvena istraživanja sugeriraju da neravnoteža mikrobioma može biti povezana s razvojem alergija, astme, pa čak i depresije. Sve više dokaza upućuje na to da upravo mikrobiom ima ključnu ulogu u raznim aspektima zdravlja.
Aditivi su, zapravo, jedna od glavnih karakteristika moderne prehrane koja je uvelike promijenila naš način života. Nažalost, sve veća dostupnost i konzumacija prerađene hrane dovela je do povećanja unosa aditiva, a time i do povećanog rizika za zdravlje. Prema nekim procjenama, moderni čovjek unosi nekoliko puta više aditiva nego prije samo nekoliko desetljeća, a posljedice toga još uvijek se proučavaju.
Jedan od načina za zaštitu mikrobioma je konzumacija hrane bogate vlaknima, poput šparoga, luka, leće, brokule, graha i borovnica. Takve namirnice pomažu korisnim bakterijama u proizvodnji kratkolančanih masnih kiselina, koje obnavljaju i hrane crijevnu sluznicu, održavajući zdravu barijeru između sadržaja crijeva i ostatka tijela. Preporučuje se i konzumacija fermentirane hrane, kao što su kefir, kiseli kupus i jogurt, koja je bogata korisnim mikroorganizmima te može pridonijeti obnovi mikrobioma. Iako bakterije iz fermentirane hrane najčešće ne koloniziraju trajno crijeva, prolaskom kroz probavni sustav pomažu održavanju ravnoteže mikrobioma.
Za dodatne informacije o učincima aditiva na mikrobiom preporučujemo tekstove dostupne na web stranici zdravakrava.hr, a o aktualnim europskim regulativama vezanim uz prehrambene aditive više možete pronaći na stranicama Europske agencije za sigurnost hrane. Detaljan prikaz najnovijih znanstvenih istraživanja objavljen je i na portalu Pliva zdravlje. Zanimljiv popis najčešćih aditiva u prehrambenim proizvodima te njihove oznake možete pronaći na stranici Hrvatske agencije za lijekove. Za one koji žele dublje razumjeti povezanost prehrane i mikrobioma, dodatne članke i savjete moguće je pronaći i na portalu Biologija.com.hr.
Kako bismo zaštitili vlastito zdravlje, važno je znati što unosimo putem prehrane. Potrošači danas imaju mogućnost biranja, a svjesnost o opasnostima koje donose aditivi omogućuje bolje odluke pri svakodnevnoj kupovini. Iako je teško potpuno izbjeći aditive, povremeni odabir svježih i neprerađenih namirnica može pomoći u smanjenju rizika. Promjene u načinu prehrane često dolaze postepeno, ali informiranost je prvi korak prema zdravijem životu.
Za kraj, svakako vrijedi posjetiti tržnicu i pokušati uvrstiti više povrća i cjelovitih žitarica u prehranu. Povrće poput repe, koje se možda čini neprivlačnim u usporedbi s industrijskim grickalicama, zapravo ima brojne zdravstvene prednosti. Isprobajte novu recepturu, otkrijte kako fermentirati povrće i podržite svoj mikrobiom. Vaš organizam će vam biti zahvalan.
/LinkedIn slika: Rizky Rahmat Hidayat/Shutterstock
