Depresija kod adolescenata postala je predmet mnogih istraživanja u posljednjem desetljeću, a rastući broj slučajeva, zajedno s povezanostima s povećanim rizikom od suicida i drugih mentalnih poremećaja, postavlja alarmantne izazove. Što je bolje moguće predvidjeti tko je u najvećem riziku, to je lakše implementirati učinkovite strategije prevencije za one s najvećim rizikom od razvoja depresije.
Do sada su mnogi od tih prediktivnih napora bili usmjereni na proučavanje bihevioralnih, društvenih i okolišnih karakteristika. Iako je proučavanje tih područja od velike vrijednosti, biologija i neuroznanost također igraju značajnu ulogu u predviđanju rizika od depresije. Kako mozak adolescenata koji su u velikom riziku od depresije reagira u odnosu na mozak onih koji su u manjem riziku? Nedavno istraživanje objavljeno u Biological Psychiatry: Cognitive Neuroscience and Neuroimaging pruža uvide u prediktivnu moć specifičnog aspekta ove problematike: kako mozak procesira nagrade.
U novom istraživanju, tim sa Sveučilišta u Calgaryju promatrao je 145 adolescenata, od kojih je oko 65% bilo ženskog spola, a svi su imali povijest depresije ili su imali obiteljsku anamnezu depresivnih poremećaja. Ove obitelji bile su dio longitudinalne studije koja je koristila snimanje mozga kako bi istražila rizike od anksioznih poremećaja i drugih mentalnih bolesti tijekom adolescencije.
Ispitanici su igrali igre slične kockanju u kojima su im govorili da su pobijedili ili izgubili, a odgovor na nagradu bio je mjerljiv tijekom EEG snimanja. Sudionici koji su imali smanjen odgovor na dobitak bili su skloniji doživjeti prvi depresivni epizod na devet ili 18 mjeseci nakon početne snimke mozga. S druge strane, aktivnost u vezi s nagradama nije bila prediktivna za anksioznost ili druge mentalne poremećaje.
Depresija ima mnoge simptome: bihevioralne, fizičke, emocionalne i kognitivne. Emocionalno, osobe koje pate od depresije često doživljavaju fenomen poznat kao anhedonija: gubitak uživanja u stvarima, nesposobnost da uživaju u nečemu ili da pronađu radost koju su prije imali. Iako mnogi ljudi vjeruju da je depresija isključivo vezana uz tugu, oni koji su prošli kroz depresiju obično objašnjavaju da je to više poput gubitka osjećaja, disengagementa ili utrnulosti – gubitka osjećaja da osjećamo te trenutke svjetlosti koji ne samo da donose uzbuđenje u naš život, već nam mogu pomoći u pronalaženju dubljeg smisla u životu.
Stoga je logično da bi smanjen odgovor na nagradu mogao biti povezan s depresijom. Ono što je posebno zanimljivo u ovom istraživanju jest da smanjen odgovor na nagradu prethodi početnim simptomima depresije. Moguće je zamisliti nekoliko različitih uzročno-posljedičnih scenarija. Može li netko naslijediti genetsku sklonost prema nižem odgovoru na nagradu, što s vremenom znači da uživaju manje u životu i na kraju padaju u anhedoniju? Može li biti da ljudi s prigušenim odgovorima na nagradu žive na način da stvaraju samopotvrđujući ciklus: ne nalaze užitak u aktivnostima koje bi mogle biti zaštita od depresije, poput zdravih društvenih aktivnosti, vremena provedenog na otvorenom, intelektualnih ili umjetničkih poduhvata ili značajnih hobija? Može li biti da ljudi koji su rođeni s manjom sklonošću prema uzbuđenju ili uživanju u nagradama, drugi ljudi na njih odgovaraju drukčije tijekom života, što ih čini sklonijima socijalnoj izolaciji ili negativnim reakcijama drugih (što bi moglo biti posebno snažan okidač za depresiju kod adolescenata)? Na kraju, može li biti da oni koji su genetski skloni smanjenim odgovorima na nagradu imaju roditelje sa sličnim osobinama, te su odgajani na način koji ih čini sklonijima depresiji?
Adolescentska depresija, koliko god bila česta, može imati dugoročne posljedice i povećati rizik od kasnijih epizoda. Ovo istraživanje otkriva važan put za buduća istraživanja, jer ima potencijalne implikacije za identificiranje adolescenata – ili čak djece – koji bi mogli najviše profitirati od posebnih intervencija i podrške kako bi se spriječilo da depresija uopće nastane. Kao što istraživači ovog istraživanja ističu, dosad je bilo vrlo malo studija koje su identificirale biološke markere mozga koji su prediktivni za depresiju prije nego što se pojave prvi simptomi – stoga ovo istraživanje donosi uzbudljive rezultate.
