Feministkinje često nose stigmu da mrze muškarce, premda je stvarnost mnogo složenija i daleko od ovog stereotipa. Pojam feminizam, o kojem se vodi mnogo rasprava, ima za cilj postizanje ravnopravnosti spolova i oslobađanje svih od štetnih posljedica patrijarhata, a ne mržnju prema muškarcima. No, ovaj mit o mržnji prema muškarcima uporno se ponavlja u javnom diskursu, što dodatno produbljuje nesporazume između spolova i koči napredak društva prema jednakosti. Fenomen feminizam oblikovan je stoljećima borbe za temeljna ljudska prava, što uključuje pravo na obrazovanje, jednakost na tržištu rada i slobodu od nasilja, a nikako se ne temelji na isključivanju ili omalovažavanju muškaraca.
Društvena percepcija feminizma često je oblikovana medijskim narativima i glasnim protivnicima koji iznose stavove da feminizam znači mržnju prema muškarcima. Zapravo, feminizam se protivi svim oblicima diskriminacije, uključujući one koje utječu na muškarce, poput nerealnih očekivanja da budu stalno jaki, neosjetljivi ili dominantni. Ovakva shvaćanja štete i muškarcima i ženama, te je feminizam zapravo saveznik svakome tko se želi osloboditi tih štetnih normi. Kada bi više ljudi upoznalo stvarne vrijednosti koje promovira feminizam, bilo bi jasno da je riječ o pokretu koji teži slobodi, a ne podjeli.
Jedan od najčešćih mitova o feminizmu je onaj da feministkinje mrze muškarce i nastoje ih isključiti iz društvenog života. Ova percepcija često proizlazi iz nerazumijevanja ili namjerne manipulacije značenjem feminizam. Neki protivnici feminizma, pogotovo na društvenim mrežama, prikazuju ga kao radikalni pokret koji želi oduzeti muškarcima prava ili ih prikazati kao neprijatelje. Međutim, analizirajući radove vodećih feministkinja, poput Bell Hooks, Simone de Beauvoir i Judith Butler, može se uočiti da je fokus uvijek bio na borbi protiv nepravde, a ne protiv muškaraca kao takvih. Primjeri kako se feminizam zalaže za muškarce uključuju borbu protiv nasilja nad muškarcima, promicanje očinskih prava i poticanje emocionalne pismenosti kod dječaka, što možete detaljnije pročitati na stranicama The Guardian.
Feminizam je kroz povijest bio pogrešno prikazivan u raznim medijima, a razlog za to često leži u otporu prema promjenama koje donosi. Ovi narativi stvaraju prostor za nastanak pokreta poput “muških prava” čiji članovi vjeruju da feminizam napada muškarce. Međutim, istraživanja poput onog koje je proveo Centar za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu pokazuju da su feministkinje često otvorenije za dijalog i suradnju s muškarcima nego što se to prikazuje u javnosti. Često su to žene koje zagovaraju ravnotežu između karijere i privatnog života, ravnopravnu raspodjelu kućanskih poslova te jednakost roditeljskih prava. Takva stajališta odražavaju temeljnu vrijednost feminizam: jednakost, a ne nadmoć ili mržnja.
Na društvenim mrežama i u komentarima na portalima može se primijetiti porast retorike koja feminizam povezuje s mržnjom prema muškarcima. Posebno su glasni autori blogova i influenceri koji skupljaju pratitelje širenjem dezinformacija o feminizmu. S druge strane, brojne organizacije i inicijative kontinuirano rade na edukaciji javnosti o stvarnom značenju pojma feminizam. Primjer toga je i međunarodni pokret HeForShe koji poziva muškarce da postanu saveznici u borbi za ravnopravnost. Njihov rad jasno pokazuje da feminizam nije usmjeren protiv muškaraca, već za izgradnju pravednijeg društva za sve.
Mit o feministkinjama koje mrze muškarce najčešće se održava u društvima gdje je još uvijek jaka patrijarhalna kultura i gdje su žene tradicionalno podređene. U takvim sredinama, feminizam se doživljava kao prijetnja postojećem poretku, a žene koje se zalažu za promjene često su izložene uvredama i prijetnjama. Povijest feminizma u Hrvatskoj pokazuje da su žene koje su se zalagale za pravo glasa, obrazovanje i jednakost često bile na meti javnog linča i medijskih napada. Unatoč tome, njihov trud donio je konkretne promjene u društvu, poput Zakona o ravnopravnosti spolova i zaštite od nasilja. Za više o povijesti feminizma u regiji možete pročitati na Vox Feminae.
Psihološki aspekt ovog mita temelji se na strahu od gubitka privilegija i moći koje pojedini muškarci osjete kada se ravnoteža u društvu počne mijenjati. Feminizam potiče muškarce da razmisle o vlastitim osjećajima, ranjivostima i očekivanjima koja im društvo nameće. Mnogi muškarci koji su se uključili u feminističke inicijative izjavljuju da im je feminizam pomogao da bolje razumiju sebe i svoje odnose, što potvrđuje i iskustvo volontera iz inicijative MenCare koja promiče ravnopravno očinstvo i podršku muškarcima u roditeljstvu. Ovo pokazuje koliko feminizam može biti koristan za oba spola, a ne prijetnja bilo kome.
Kada se raspravlja o feminizmu, važno je naglasiti da nije riječ o jedinstvenom pokretu s čvrstom hijerarhijom, već o raznolikoj mreži pojedinaca i organizacija. Unutar feminizma postoje različite struje, od liberalnog preko radikalnog do intersekcionalnog feminizma, ali im je zajedničko zalaganje za ravnopravnost i pravednost. Pojedinačne izjave ili postupci nečijih predstavnica ne mogu se pripisati cijelom pokretu. Ovakva pojava nije rijetkost ni u drugim društvenim pokretima, no upravo raznolikost stavova i iskustava doprinosi bogatstvu i relevantnosti pojma feminizam. Za dublje razumijevanje ove raznolikosti preporučuje se čitanje tekstova dostupnih na Encyclopaedia Britannica, gdje su objašnjene osnovne struje i razlike unutar pokreta.
Jedan od glavnih razloga zbog kojih je mit o feministkinjama koje mrze muškarce toliko postojan jest pogrešno tumačenje kritike usmjerene na patrijarhat i muške privilegije. Kada feministkinje ukazuju na probleme sustava koji omogućava diskriminaciju i nasilje, mnogi muškarci to shvaćaju kao osobni napad. Ipak, feminizam jasno razlikuje između sustava moći i pojedinaca. Kritika nije usmjerena prema svakom muškarcu, već prema društvenim strukturama koje stvaraju nejednakost. Primjerice, zagovaranje jednakih plaća za isti rad ili borba protiv seksualnog uznemiravanja koristi svim zaposlenicima, bez obzira na spol. Ovakva nastojanja imaju za cilj stvaranje zdravijeg, pravednijeg i sigurnijeg društva, što potvrđuju i brojni projekti poput onih koje provodi Fondacija CURE.
Ponekad se mogu pronaći pojedinci koji se predstavljaju kao feministkinje i izražavaju negativne stavove prema muškarcima. Međutim, takvi slučajevi su iznimka, a ne pravilo. Većina feministkinja naglašava važnost dijaloga, suradnje i razumijevanja između spolova. Empatija, solidarnost i otvorenost za tuđa iskustva ključni su elementi svakog zdravog društva, a feminizam ih sustavno promiče. Umjesto da se bavi podjelama, feminizam nastoji graditi mostove između muškaraca i žena, osnažujući oboje da budu slobodni od štetnih rodnih stereotipa. Upravo u tome leži njegova snaga i relevantnost za 21. stoljeće.
Na kraju, važno je naglasiti da feminizam ne traži osvetu niti preuzimanje moći nad muškarcima, već partnerstvo i ravnotežu. Samo društvo koje prepoznaje vrijednost svakog pojedinca može napredovati. Feminizam teži tome da svatko ima jednake mogućnosti za obrazovanje, rad i osobni razvoj, neovisno o spolu. Priznajući i razumijevajući prave ciljeve feminizma, moguće je zajedno raditi na uklanjanju predrasuda i stvaranju pravednijeg društva za sve.
Umjesto da nas dijeli, feminizam može biti alat koji nas spaja u zajedničkoj borbi protiv svih oblika nepravde. Bez obzira na rod, dob ili društveni status, svatko može pronaći razlog da podrži vrijednosti koje feminizam promiče. Prepoznavanje mitova i njihovo razotkrivanje prvi je korak prema otvorenom i pravednom društvu u kojem nema mjesta za mržnju, a još manje za stereotipe koji nemaju uporište u stvarnosti.
