Co-written by Jon Gruda and Paul Hanges
Kada razmišljamo o uštedi energije, često se usmjeravamo na ono što je opipljivo: gašenje svjetla, izolaciju prozora ili instaliranje pametnog termostata. No, što ako su pravi pokretači naših navika u vezi s energijom dublji, oblikovani ne samo našim sadašnjim odlukama, već i prošlim iskustvima te ljudima oko nas?
U našem istraživanju, istražili smo ove skrivene dinamike, otkrivajući kako kućne temperature i naše osjećanje pripadnosti zajednici – što nazivamo “pripadnost zajednici” – utječu na potrošnju energije u kućanstvu.
Priča o dvije temperature
Mnogi od nas ne razmišljaju o tome kako su naši domovi iz djetinjstva mogli oblikovati današnje postavke termostata. No, prisjetite se svojih prvih zima. Jeste li bili umotani u deke, štedeći grijanje? Ili je vaš dom bio dovoljno topao da možete nositi majicu u zatvorenom prostoru? Ova rane iskustva stvaraju “termičnu osnovicu” – duboko ukorijenjeni osjećaj udobnosti koji često ostaje prisutan u odrasloj dobi.
Naše istraživanje obuhvatilo je 2.128 sudionika diljem Sjedinjenih Država, prikupljajući podatke o njihovim trenutnim postavkama termostata, temperaturama u njihovim domovima iz djetinjstva i osjećaju pripadnosti zajednici. Kombinirajući ove podatke s arhivskim podacima o temperaturi, otkrili smo kako rana iskustva s termalnom udobnošću i snažan osjećaj pripadnosti zajednici oblikuju korištenje energije u domu.
Naši nalazi pokazuju snažnu povezanost između tih ranih iskustava i sadašnjeg ponašanja. Sudionici koji su odrasli u toplijim domovima obično su postavljali svoje termostate na višu temperaturu kao odrasli, bez obzira na vanjske temperature.
Ovo nije pitanje lijenosti ili neznanja, već snažnog utjecaja navika koje su se oblikovale u formativnim godinama.
Treba li nam zajednica?
Dok obitelj postavlja osnovu, zajednica igra drugu ulogu. Pripadnost zajednici, ili koliko se duboko povezani osjećamo s mjestom na kojem živimo, pokazala se ključnim faktorom koji oblikuje našu potrošnju energije. Oni s jakim osjećajem pripadnosti skloniji su uskladiti postavke svojih termostata s lokalnim normama. U hladnijim državama to je često značilo držanje domova hladnijima, dok je u toplijim područjima to značilo suprotno.
Što je zanimljivo, ova prilagodba nije bila samo stvar socijalnog pritiska ili štednje novca. Umjesto toga, radilo se o suptilnoj, gotovo nesvjesnoj usklađenosti s kolektivnim praksama svojih susjeda. Za osobe s niskim osjećajem pripadnosti zajednici, ovi lokalni utjecaji imali su daleko manji utjecaj, što je dovodilo do individualističkih ponašanja u vezi s energijom.
Što ovo znači za uštedu energije
Naše istraživanje sugerira novi pristup promoviranju održive potrošnje energije. Financijski poticaji i tehnologija, iako korisni, često ne pogađaju pravi cilj jer ne adresiraju ove dublje obrasce ponašanja. Umjesto toga, jačanje veza unutar zajednice moglo bi donijeti bolje rezultate. Zamislite kampanje koje slave zajedničke uspjehe, poput smanjenja potrošnje energije u susjedstvu, ili urbane projekte koji naglašavaju zajedničke prostore za dublje povezivanje stanovnika.
Ako želimo uštedjeti energiju – i, posljedično, naš planet – vrijeme je da preispitamo naše strategije. Potrošnja energije nije samo o uređajima ili budžetima; radi se o interakciji prošlosti, trenutnim navikama i zajednici. Radeći na ovim često zanemarenim dimenzijama, možemo stvoriti put za održiviju budućnost – jednu postavku termostata u isto vrijeme.
Paul Hanges je profesor psihologije na Sveučilištu Maryland.
slika: RossHelen/Shutterstock
LinkedIn slika:
