Jeste li se ikada zapitali može li kućni ljubimac produžiti vaš život? Nije riječ samo o razigranom društvu, već o stvarnom učinku na zdravlje, posebno kad je riječ o osjećaju usamljenost. Istraživanja, uključujući najnoviju studiju tima znanstvenika na Sveučilišnom medicinskom centru Hamburg-Eppendorf, pokazuju da posjedovanje psa može imati dalekosežne posljedice na smanjenje usamljenost, posebno kod starije populacije. Ovakvi nalazi otvaraju važno pitanje – tko je bolji u ublažavanju usamljenost, pas ili mačka?
Psihosocijalni rizici u starijoj dobi
Usamljenost je problem koji zahvaća mnoge starije ljude diljem svijeta. Čovjek je društveno biće, a gubitak prijatelja, partnera ili članova obitelji tijekom života može značajno povećati usamljenost. Ograničena pokretljivost i zdravstveni problemi dodatno otežavaju održavanje društvenih kontakata, što povećava osjećaj usamljenost. Prema istraživanjima, gotovo svaki treći stariji čovjek iznad 75 godina osjeća ozbiljnu usamljenost, što pokazuje razmjere ovog problema i potrebu za učinkovitim rješenjima.
Utjecaj usamljenost na zdravlje
Usamljenost nije samo prolazni osjećaj tuge – znanstvena zajednica prepoznaje je kao ozbiljan rizik za fizičko i mentalno zdravlje. Brojna istraživanja su pokazala povezanost između usamljenost i povećanog rizika od visokog krvnog tlaka, srčanih bolesti, oslabljenog imuniteta, pa čak i pretilosti i razvoja demencije. Osobe koje se suočavaju s usamljenost češće razvijaju depresiju i anksioznost, a kronična usamljenost može smanjiti životni vijek. Mehanizmi uključuju dugotrajno izlaganje stresu, što rezultira povećanom razinom kortizola, hormona stresa, koji dugoročno šteti zdravlju.
Jedna od najopsežnijih meta-analiza koja je obuhvatila više od dva milijuna odraslih osoba pokazala je da su društvena izoliranost i usamljenost povezani s 32% većim rizikom od smrtnosti iz svih uzroka, uključujući i povećani rizik od obolijevanja od karcinoma. Više o utjecaju usamljenost na zdravlje i život možete saznati na službenoj stranici britanskog NHS-a.
Dakle, jasno je da usamljenost nije bezazlena, a njezino smanjenje može značajno unaprijediti zdravlje i kvalitetu života. Kako onda pas ili mačka utječu na osjećaj usamljenost i postoji li razlika među njima?
Kućni ljubimci kao lijek protiv usamljenost
Pitanje o utjecaju kućnih ljubimaca na usamljenost nije novo, ali najnovija istraživanja sve više potvrđuju pozitivne učinke, osobito kada je riječ o psima. Istraživanje “Starenje u Njemačkoj”, koje je obuhvatilo gotovo 3.000 osoba starijih od 80 godina, pokazalo je zanimljive rezultate: vlasnici pasa su značajno manje osjetili usamljenost od onih koji su imali mačku ili nisu imali ljubimca. Pritom su sudionici bili podijeljeni u nekoliko skupina prema vrsti ljubimca: bez ljubimca, samo pas, samo mačka, drugi ljubimci te kombinacija više vrsta ljubimaca. Rezultati jasno pokazuju da upravo pas najviše doprinosi smanjenju usamljenost.
Znanstvenici smatraju da razlika proizlazi iz prirode odnosa između čovjeka i psa. Pas je društvenija životinja, zahtijeva više interakcije, redovite šetnje i sudjeluje u svakodnevnim rutinama svog vlasnika. Šetnje sa psom povećavaju mogućnosti za susrete s drugim ljudima i otvaraju vrata novim društvenim kontaktima, čak i ako se radi samo o kratkom razgovoru sa susjedom ili slučajnim prolaznikom. Više o utjecaju pasa na svakodnevni život starijih osoba možete pročitati na Verywell Mind.
Zašto pas, a ne mačka?
Iako su i psi i mačke poznati kao omiljeni kućni ljubimci, razlike u njihovom ponašanju i interakciji s ljudima igraju ključnu ulogu u utjecaju na usamljenost. Pas često traži blizinu, prati vlasnika, sudjeluje u dnevnim aktivnostima i pokazuje veselje pri svakom povratku kući. Pas ne samo da pruža društvo, već i motivira vlasnika na kretanje, brigu i razvija osjećaj odgovornosti. Osim toga, psi često reagiraju na glas, geste i emocije vlasnika, što povećava osjećaj međusobne povezanosti i smanjuje usamljenost.
S druge strane, mačke su samostalnije, manje zahtjevne kada je riječ o pažnji, a neke pasmine preferiraju samoću ili povremeni kontakt. Iako mačke također mogu pružiti toplinu i utjehu, njihov doprinos u smanjenju usamljenost ipak je, prema istraživanjima, nešto manji u usporedbi s psima. Međutim, treba napomenuti da postoje ljudi kojima upravo mačka odgovara zbog njezine smirenosti i nezavisnosti, pa je i osobni karakter važan pri izboru ljubimca.
Emocionalna podrška i rutina
Za mnoge starije osobe, pas nije samo društvo, već i izvor emocionalne podrške. Osjećaj da je netko potreban i briga o drugom živom biću može imati terapeutski učinak. Svakodnevne aktivnosti poput hranjenja, četkanja i šetanja psa pomažu u održavanju rutine, što dodatno smanjuje usamljenost. Poznato je da ljudi češće razgovaraju sa svojim psima nego s mačkama, a mnogi psi uzvraćaju pažnjom i pogledima koji podsjećaju na pravu komunikaciju, stvarajući tako osjećaj međusobne povezanosti.
Stručnjaci navode kako psi mogu pomoći i osobama koje se bore s depresijom ili anksioznošću upravo zahvaljujući stalnom društvu, potrebi za kretanjem i rutini koju nameće život sa psom. Više o tome možete saznati na Psychology Today, gdje se navode dodatni primjeri iz prakse i savjeti stručnjaka.
Kada pas nije idealan izbor?
Iako je utjecaj psa na usamljenost neosporan, važno je napomenuti da pas zahtijeva više vremena, brige i energije, što može predstavljati izazov za osobe s ograničenom pokretljivošću ili teškim zdravstvenim stanjima. U takvim situacijama, mačka može biti bolji izbor jer traži manje fizičkog angažmana i više se prilagođava životu u zatvorenom prostoru. No, ni jedna životinja ne može u potpunosti zamijeniti ljudski kontakt, pa se uvijek preporučuje kombinacija društva i ljubimca za najbolje rezultate u borbi protiv usamljenost.
Važnost pravilnog odabira ljubimca
Prije nego što se odlučite za psa ili mačku, važno je realno procijeniti vlastite mogućnosti i stil života. Neke pasmine pasa zahtijevaju više aktivnosti, dok su druge mirnije i lakše za održavanje. Isto vrijedi i za mačke – postoje razlike u karakteru, potrebama i energiji ovisno o pasmini. Informacije o različitim pasminama i njihovoj pogodnosti za starije osobe možete pronaći na The Oldish.
Stručnjaci savjetuju da se kod odabira ljubimca uzmu u obzir i financijski aspekti, kao što su troškovi hrane, njege, veterinara i mogućih bolesti. Također, preporučuje se kontaktiranje lokalnih skloništa za životinje, gdje možete pronaći odrasle pse i mačke koji su već naučeni na život u kući, a mnogi su već socijalizirani i spremni pružiti ljubav i društvo.
Uloga pasa u terapiji usamljenost
Brojne organizacije provode programe terapije pomoću pasa, osobito u domovima za starije i bolnicama. Terapijski psi su posebno odabrani zbog svog mirnog temperamenta i želje za kontaktom s ljudima. Kroz ovakve programe, stariji imaju priliku sudjelovati u interakciji s psima, što dokazano smanjuje usamljenost, poboljšava raspoloženje i potiče društvenu aktivnost. Više informacija o terapijskim programima i primjerima dobre prakse dostupno je na stranici HelpGuide.
Povezanost između psa i čovjeka stara je tisućama godina, a uloga psa u smanjenju usamljenost dodatno je potvrđena suvremenim znanstvenim istraživanjima. Iako mačka može pružiti toplinu i utjehu, pas ipak u prosjeku više doprinosi smanjenju osjećaja usamljenost, posebno kod osoba starije životne dobi kojima je potreban red, pokret i stalna društvena interakcija. Ipak, najvažnije je pronaći ljubimca koji odgovara vašem karakteru i potrebama, jer i najmanje živo biće može donijeti mnogo radosti u svakodnevicu i pomoći u borbi protiv usamljenost.
