Kada pomislite na osobu s graničnim poremećajem ličnosti, vjerojatno vam na pamet padne njihova sklonost naglim promjenama raspoloženja, impulzivnim reakcijama i stalnom izmjenjivanju osjećaja ljubavi i mržnje prema istoj osobi, što je u psihologiji poznato kao „spliting“. Granični poremećaj ličnosti često stvara izazove ne samo osobama koje s njim žive, već i njihovoj okolini. Možda i vi imate člana obitelji kojem je postavljena ova dijagnoza, i iako želite pokazati razumijevanje i podršku, teško je kada postanete meta negativnog dijela splitinga. Ako biste mogli shvatiti što uzrokuje ovako burne promjene stava, možda biste lakše izgradili bolji odnos ili čak postali izvor podrške.
U posljednjim godinama stručnjaci sve više istražuju logiku splitinga unutar graničnog poremećaja ličnosti, pokušavajući pronaći racionalno objašnjenje za ovo specifično ponašanje. Jedan od najnovijih pristupa dolazi iz tima sa Sveučilišta College London, koji je 2024. godine objavio analizu u kojoj se splitting sagledava ne samo kroz emocionalnu, već i kroz kognitivnu prizmu. Njihova teorija polazi od pretpostavke da osobe s graničnim poremećajem ličnosti nisu u stanju integrirati pozitivne i negativne dojmove o drugima, već ih stalno razdvajaju. Taj mehanizam, koji je u klasičnoj psihologiji viđen kao posljedica nezadovoljenih potreba u djetinjstvu i nestabilnih odnosa s njegovateljima, sada se analizira i kao posljedica pogrešnog zaključivanja o uzrocima ponašanja drugih ljudi.
Logika splitinga temelji se na ideji da ljudi svakodnevno donose zaključke o razlozima tuđeg ponašanja, pokušavajući utvrditi je li ono što ih okružuje rezultat unutarnjih osobina ili vanjskih okolnosti. Na primjer, kada vas netko nasmiješi, pitate se radi li se o iskrenoj dobroti te osobe ili je možda razlog situacijski, poput dobre volje tog dana. Ljudi bez graničnog poremećaja ličnosti tijekom vremena prilagođavaju svoje dojmove na temelju novih iskustava, stvarajući tako složeniju i realističniju sliku drugih. No kod graničnog poremećaja ličnosti, taj proces je poremećen: prvi dojam ostaje nepromijenjen, bez obzira na kasnija iskustva. Osobe su sklone crno-bijelom gledanju, odnosno splittingu, gdje netko može biti isključivo dobar ili loš, bez prostora za nijanse.
Razumijevanje kako granični poremećaj ličnosti utječe na svakodnevno funkcioniranje nije važno samo za psihologe, već i za obitelj, prijatelje i širu zajednicu. Novi znanstveni pristupi koriste takozvane statističke modele, točnije „Bayesovsko zaključivanje“, kako bi objasnili na koji način dolazi do pogrešnih procjena. Kada osoba s graničnim poremećajem ličnosti doživi određeno ponašanje od strane druge osobe, ona rijetko mijenja svoj prvi zaključak, čak i ako se pojavljuju novi dokazi koji bi mogli promijeniti percepciju. Ovakav tip zaključivanja može dovesti do stalnog ponavljanja istih obrazaca u odnosima, što rezultira čestim prekidima prijateljstava, svađama i osjećajem usamljenosti.
Autori sa Sveučilišta College London proveli su istraživanje koristeći simulirane zadatke u kojima su sudionici s graničnim poremećajem ličnosti i bez njega morali procijeniti moralni karakter „Osobe A“ u odnosu na „Osobu B“. Analizom odgovora došlo se do značajnih razlika između dvije skupine: osobe s graničnim poremećajem ličnosti donosile su sudove na temelju prvih dojmova, rijetko uzimajući u obzir kasnije ponašanje i promjene situacije. Statistički model pokazao je kako njihova sklonost splittingu proizlazi iz nemogućnosti ažuriranja prethodnih zaključaka, što dovodi do krutih i često netočnih sudova o drugima. Više informacija o detaljima ove teorije dostupno je na portalu Psychology Today.
Važno je istaknuti da nova teorija ne odbacuje utjecaj ranih životnih iskustava, već ih nadopunjuje analizom trenutnih procesa razmišljanja. Prema navedenim istraživanjima, granični poremećaj ličnosti nije samo pitanje emocija, već i kognitivnih obrazaca koji se mogu mijenjati kroz ciljane intervencije. To otvara nove mogućnosti za psihoterapiju, gdje se osobe uče prepoznavati i analizirati svoja uvjerenja te postupno razvijati sposobnost objektivnog promatranja tuđih ponašanja.
Intervencije koje se temelje na ovoj teoriji usmjerene su na razvijanje fleksibilnijeg razmišljanja. Primjerice, ako osoba s graničnim poremećajem ličnosti doživi da netko kasni na sastanak, umjesto trenutnog zaključka da ju ta osoba ne voli, cilj je da nauči uzeti u obzir različite situacijske faktore poput gužve u prometu ili nepredviđenih okolnosti. Takva vrsta razmišljanja može se razvijati kroz vježbe usmjerene na praćenje vlastitih misli, testiranje njihovih osnova i traženje dodatnih informacija prije donošenja sudova. Ovakav pristup već se koristi u nekim psihoterapijskim metodama, o čemu više možete saznati na Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje.
Osobe s graničnim poremećajem ličnosti često osjećaju intenzivnu emocionalnu bol, ali im je istovremeno teško prepoznati ili izraziti vlastite osjećaje na zdrav način. To može dovesti do impulzivnih reakcija, samoozljeđivanja ili rizičnog ponašanja. Međutim, nova teorija pokazuje da je moguće promijeniti duboko ukorijenjene obrasce mišljenja kroz postupno usvajanje novih strategija za interpretaciju tuđih ponašanja. U radu s takvim osobama, izuzetno je važno izbjegavati osude i umjesto toga nuditi podršku i razumijevanje, ali i nježno usmjeravati prema promjeni načina razmišljanja.
Prema nekim stručnjacima, kombinacija psihoterapije usmjerene na razmišljanje i farmakoterapije može dati najbolje rezultate, iako lijekovi nisu prvi izbor za liječenje graničnog poremećaja ličnosti. Psihoterapija poput dijalektičke bihevioralne terapije (DBT) pokazala je izvrsne rezultate, jer pomaže osobama razviti emocionalnu regulaciju, ali i kognitivne vještine potrebne za promjenu načina razmišljanja. Više o uspješnim terapijskim pristupima može se pronaći na stranicama Mayo Clinic.
Teorija koja granični poremećaj ličnosti objašnjava kroz prizmu statističkog modeliranja ne isključuje značaj osobnog iskustva, ali naglašava kako trenutni kognitivni procesi igraju ključnu ulogu u održavanju ili promjeni simptoma. Razvijanjem svijesti o tome kako zaključujemo o drugima, moguće je stvoriti temelje za stabilnije odnose i bolje razumijevanje sebe i okoline. Time se otvara put prema većoj životnoj ispunjenosti i emocionalnom zdravlju osoba koje žive s ovim izazovnim poremećajem.
Svaka nova teorija o graničnom poremećaju ličnosti otvara vrata boljem razumijevanju ovog kompleksnog stanja. Važno je ne zaboraviti da se iza svakog simptoma skriva osoba koja želi biti prihvaćena i voljena, bez obzira na svoje teškoće. Osim stručnjaka, važnu ulogu u procesu oporavka imaju i članovi obitelji te prijatelji, koji kroz edukaciju i strpljenje mogu postati podrška i izvor snage. Kroz pravovremenu pomoć i dostupnost suvremenih terapija, moguće je smanjiti stigmu i omogućiti osobama s graničnim poremećajem ličnosti da vode ispunjen i produktivan život. Informacije o podršci i edukacijama možete pronaći na stranici CentraZdravlja.
Pristup temeljen na integriranju novih iskustava i ažuriranju starih uvjerenja može pomoći ne samo osobama s graničnim poremećajem ličnosti, već i svima nama u svakodnevnim odnosima. Otvorenost prema promjenama, spremnost na učenje iz prošlih iskustava i sposobnost prepoznavanja vlastitih pogrešnih uvjerenja ključni su za izgradnju zdravih odnosa i osobno zadovoljstvo. Kroz kontinuirano usvajanje novih znanja i pristupa, moguće je pomoći osobama s graničnim poremećajem ličnosti da ostvare stabilnije i kvalitetnije odnose s drugima.
U konačnici, suvremena teorija graničnog poremećaja ličnosti nudi novi pogled na izazove s kojima se suočavaju osobe pogođene ovim poremećajem. Umjesto isključivog fokusiranja na prošlost i emocionalne rane, naglasak je na promjeni kognitivnih obrazaca i učenju iz svakodnevnog iskustva. To daje nadu da, uz odgovarajuću podršku i stručnu pomoć, osobe s ovim poremećajem mogu pronaći put prema većoj stabilnosti i životnoj ispunjenosti. Više informacija o svakodnevnim izazovima i strategijama možete pronaći na stranici HALMED-a.
Slika: J Walters/Shutterstock
