Posljednjih godina javnost i medicinska zajednica sve više raspravljaju o pitanju jesu li žene zaista bolje liječnice. Ovo pitanje dobilo je poseban značaj nakon što su objavljeni rezultati nekoliko velikih istraživanja koja su pokazala da pacijenti koje liječe žene liječnice imaju bolje ishode, niže stope smrtnosti i manju vjerojatnost ponovnog prijema u bolnicu. Razlozi za ove razlike često se traže u načinu na koji žene liječnice pristupaju komunikaciji, dijagnostici i liječenju, ali i u specifičnostima zdravstvenog sustava i društvenim očekivanjima. U nastavku članka razmotrit ćemo najnovije znanstvene spoznaje, stavove stručnjaka i iskustva pacijenata o tome jesu li žene liječnice doista učinkovitije te što se može naučiti iz tih razlika.
Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu The Annals of Internal Medicine izazvalo je veliku pažnju javnosti. Znanstvenici su pratili bolničke ishode pacijenata s teškim bolestima i otkrili da su stope smrtnosti bile značajno niže kod pacijenata kojima su liječnice bile glavni pružatelji zdravstvene skrbi. Posebno zanimljiv podatak je da su razlike bile najočitije među pacijenticama, no ni kod muških pacijenata prednost žena liječnica nije izostala. Osim toga, stope ponovnog prijema u bolnicu bile su najniže kod pacijenata koje su na otpustu iz bolnice vodile žene liječnice. Ovi rezultati otvorili su nova pitanja o tome koje osobine i pristupi čine žene liječnice toliko uspješnima, ali i je li ovaj fenomen ograničen samo na određene grane medicine ili vrijedi općenito.
Ovakva istraživanja nisu iznimka. Prije samo godinu dana, ugledni časopis JAMA Surgery objavio je rezultate velike retrospektivne studije provedene na više od milijun kanadskih pacijenata koji su prošli standardne kirurške zahvate. Studija je pokazala da su pacijenti koje su operirale žene liječnice imali bolje ishode, nižu smrtnost i manju učestalost komplikacija nakon operacije, čak i godinu dana kasnije. Samo četvrtina operacija obavljena je od strane žena liječnica, dok su ostale obavili njihovi muški kolege. Bez obzira na kiruršku specijalnost ili spol pacijenta, razlike su bile očite, a stručnjaci zaključuju da ove brojke ukazuju na potrebu za dubljom analizom razloga iza takvih rezultata.
Istraživanje iz 2017. godine, objavljeno u časopisu JAMA Internal Medicine, bavilo se stopama smrtnosti i ponovnog prijema kod starijih pacijenata liječenih na odjelima interne medicine. Rezultati su pokazali da su pacijenti liječeni kod žena liječnica imali nižu smrtnost i manju vjerojatnost povratka u bolnicu. Autori studije istaknuli su da su žene liječnice sklonije pridržavanju smjernica zasnovanih na dokazima, češće koriste suvremene dijagnostičke metode i primjenjuju sveobuhvatniji pristup u radu s pacijentima. Također, pacijenti kojima su primarne pružateljice skrbi žene liječnice rjeđe su koristili hitnu medicinsku pomoć, što govori u prilog boljem preventivnom djelovanju i uspješnijem dugoročnom liječenju.
Jedan od razloga koji se često navodi u znanstvenoj i stručnoj literaturi odnosi se na komunikaciju. Više studija potvrdilo je da žene liječnice češće koriste pristup usmjeren na pacijenta, poznat kao komunikacija usmjerena na pacijenta. Ovakav stil podrazumijeva aktivno slušanje, jasno objašnjavanje medicinskih pojmova, poticanje pacijenata na pitanja i uključenost u donošenje odluka o vlastitom liječenju. U praksi, žene liječnice pokazuju veći stupanj empatije, pažljivije uzimaju anamnezu i manje prekidaju pacijente tijekom razgovora. S druge strane, tradicionalni pristup kojeg češće koriste muški liječnici, temelji se na kratkim, usmjerenim pitanjima i većem oslanjanju na strogu biomedicinsku logiku, što može dovesti do propuštanja važnih informacija o pacijentovim životnim okolnostima i subjektivnim tegobama.
Zanimljivo je da neurologija nudi i biološka objašnjenja za određene razlike u načinu rada. Prema dr. Stephenu Furlichu, profesor komunikacijskih znanosti, mozak žena ima izraženiju povezanost između lijeve i desne hemisfere, što im omogućuje lakšu integraciju emocionalnih i racionalnih informacija. Ovakva neurološka povezanost može objasniti i zašto žene liječnice pokazuju veću sposobnost prepoznavanja neverbalnih znakova kod pacijenata, što je izuzetno važno za rano prepoznavanje komplikacija ili pogoršanja bolesti. Muški liječnici, prema istim izvorima, skloniji su tzv. “izvještajnom govoru” – iznošenju činjenica bez suvišnih emocija, što u nekim situacijama može biti prednost, ali kod složenih i emocionalno zahtjevnih stanja može biti nedostatno.
U medicinskoj praksi, povjerenje između pacijenta i liječnika temelj je svakog uspješnog liječenja. Istraživanje iz 2010. godine pokazalo je da gotovo polovica pacijenata koji su bili nezadovoljni liječenjem navode upravo komunikacijske poteškoće kao glavni razlog. Časopis Health Expectations detaljno analizira vrste komunikacije između liječnika i pacijenata te ističe da komunikacija usmjerena na pacijenta rezultira većom suradljivošću, boljom usklađenošću s terapijom i, dugoročno gledano, povoljnijim zdravstvenim ishodima. Takav pristup posebno je izražen kod žena liječnica, koje češće provode više vremena sa svakim pacijentom, prilagođavaju stil razgovora osjetljivosti i potrebama pacijenta te potiču pacijente na samostalno donošenje odluka o zdravlju.
Još jedan važan aspekt tiče se profesionalnog razvoja. Iako žene liječnice pokazuju bolje rezultate u mnogim parametrima, još uvijek su u manjini u najvišim stručnim i znanstvenim pozicijama. Prema analizi dostupnoj na portalu Healthcare in Europe, žene su često suočene s preprekama u napredovanju zbog postojećih stereotipa, nejednakih mogućnosti i izazova u usklađivanju privatnog i profesionalnog života. Ipak, njihov doprinos medicini postaje sve vidljiviji, što potvrđuje i sve veći broj objavljenih radova koji analiziraju prednosti rada žena liječnica i naglašavaju potrebu za promjenama u edukaciji budućih liječnika.
Kada je riječ o kirurškim disciplinama, razlike se također mogu mjeriti. Prema rezultatima objavljenim na BMJ portalu, žene liječnice u kirurgiji bilježe nižu stopu komplikacija i veću preciznost pri izvođenju operacija, ponajviše zahvaljujući temeljitosti i strpljenju. Također, njihovi pacijenti pokazuju veću razinu povjerenja i suradnje, što ima pozitivan utjecaj na postoperativni oporavak. Takve rezultate stručnjaci pripisuju upravo komunikaciji usmjerenoj na pacijenta, temeljitoj pripremi za operaciju te jasnom objašnjavanju očekivanja i mogućih rizika.
Dodatno, žene liječnice češće uključuju pacijente u donošenje odluka o liječenju i detaljnije obrazlažu moguće nuspojave terapije. To potvrđuje i istraživanje dostupno na stranici Stat News, gdje je naglašeno kako ovaj pristup dovodi do bolje informiranosti pacijenata, veće suradljivosti i, u konačnici, boljih rezultata liječenja. S druge strane, muški liječnici češće koriste autoritativan pristup, što može rezultirati bržim donošenjem odluka, ali i manjom uključenosti pacijenata, osobito kada je riječ o kroničnim bolestima koje zahtijevaju dugotrajnu suradnju i prilagodbu terapije.
Ne treba zanemariti ni utjecaj kulture i očekivanja društva. U mnogim sredinama, žene liječnice doživljavaju se kao brižnije, pažljivije i pristupačnije, što može pozitivno utjecati na otvorenost pacijenata i spremnost na iskrenu komunikaciju o svojim simptomima. U prilog tome govori i iskustvo pacijenata opisano na stranici Harvard Health, gdje su brojni korisnici istaknuli veću empatiju i strpljenje kod žena liječnica. Ipak, važno je naglasiti da nisu sve žene liječnice jednako uspješne, kao što ni svi muški liječnici ne koriste isključivo tradicionalni pristup. Radi se o prosječnim razlikama koje ne umanjuju vrijednost pojedinačnih vještina i znanja svakog liječnika, bez obzira na spol.
Unatoč svemu navedenome, medicinska struka prepoznaje vrijednost razmjene znanja i iskustava među svim liječnicima, bez obzira na spol. U konačnici, cilj svakog zdravstvenog sustava je osigurati što bolje rezultate za pacijente, a to je moguće samo kroz stalnu edukaciju, razvoj komunikacijskih vještina i međusobnu suradnju. Najnovija istraživanja pozivaju na prilagodbu edukacije budućih liječnika, s posebnim naglaskom na razvoj komunikacije usmjerene na pacijenta, prepoznavanje emocionalnih potreba pacijenata te poticanje interdisciplinarnog pristupa u svakodnevnom radu.
Zaključno, rezultati brojnih znanstvenih studija jasno pokazuju da žene liječnice često ostvaruju bolje ishode u liječenju, prvenstveno zahvaljujući komunikaciji usmjerenoj na pacijenta, empatiji i temeljitosti. Ove osobine trebale bi postati standard u medicinskoj praksi bez obzira na spol liječnika, jer pacijenti najviše profitiraju kada se osjećaju shvaćeno, informirano i uključeno u vlastito liječenje. Iskustva i istraživanja sugeriraju da je komunikacija ključna u postizanju najboljih rezultata, a sve veća prisutnost žena liječnica mijenja lice moderne medicine i doprinosi boljim ishodima za sve pacijente.
Slika: Josep Suria/Shutterstock
