Tijekom konferencije za medije 22. travnja 2025., američki ministar zdravstva Robert F. Kennedy Jr. izjavio je: „Šećer je otrov, i Amerikanci moraju znati da nas truje.“ Kada stručnjaci upotrebljavaju izraz „otrov“, obično govore o supstancama poput fentanila, koje mogu izazvati smrt odmah, ili o arseniku, čiji učinak dolazi polako. Kennedy se koristio dramatičnim izrazom kako bi naglasio bitnu poruku o štetnosti šećera u suvremenoj prehrani.
Njegova izjava temelji se na načelu renesansnog njemačkog znanstvenika Paracelsusa: „Doza čini otrov.“ Kennedy je istaknuo kako je realno teško izbaciti šećer iz prehrane, ali je naglasio važnost jasnijeg označavanja proizvoda i bolje informiranosti javnosti. Također je najavio da će nadolazeće Smjernice o prehrani za Amerikance preporučiti nultu konzumaciju dodanog šećera.
Posebno je ukazao na alarmantan porast dijabetesa. Nekada je prosječan pedijatar u karijeri vidio tek jedan slučaj dijabetesa kod djece, dok danas jedno od troje djece ima taj problem. Prema istraživanju Nacionalnog instituta za zdravlje SAD-a, čak 38% američkih tinejdžera boluje od dijabetesa ili predijabetesa, dok je taj broj kod odraslih još veći. Kennedy upozorava da nacionalni troškovi liječenja dijabetesa i srodnih bolesti konkuriraju vojnim izdacima te predstavljaju egzistencijalnu prijetnju budućnosti društva.
Stav industrije šećera: Šećer nije toliko loš
Predsjednica The Sugar Association, Courtney Gaine, izjavila je: „Tijekom recenzija temeljenih na znanstvenim dokazima, uvjereni smo da će se pokazati kako je šećer, kada se konzumira umjereno, važan dio uravnotežene prehrane i da demoniziranje dodanih šećera nije produktivno.“ Gaine naglašava da ljudi konzumiraju šećer tisućama godina, a današnja konzumacija u SAD-u je najniža u posljednjih četrdeset godina, dok pretilost i dalje raste.
Dio kliničkih stručnjaka upozorava kako alarmistički diskurs može pridonijeti razvoju poremećaja prehrane, poput ortoreksije, odnosno nezdrave opsesije zdravom hranom.
Povijesna perspektiva
Kelly Brownell, Nora Volkow i ja smo 2007. pokrenuli raspravu o šećeru, prehrani i debljini na Yale konferenciji o hrani i ovisnosti. Tada smo istaknuli da su „prejedanje i debljina potencijalno adiktivne bolesti te da se takva hipoteza može testirati kod ljudi, što može dovesti do novih pristupa liječenju.“
Posebno se uspoređivao šećer s fermentiranim šećerom (alkoholom), uz primjedbu da vrlo ukusna hrana može imati učinke slične zloupotrebi droga. Često ljudi pojedu više nego što su namjeravali, čak i uz ozbiljne posljedice poput dijabetesa i bolesti jetre. Neuspješni pokušaji dijete, stalna opsjednutost hranom te gubitak kontrole nad prejedanjem podsjećaju na tradicionalne oblike ovisnosti.
Pretjerana konzumacija šećera i ovisnost
Možemo reći da šećer postaje „otrov“ tek kod kronične prekomjerne konzumacije, osobito u obliku dodanih šećera i rafiniranih ugljikohidrata. Takva prehrana povezana je s razvojem dijabetesa tipa 2, nealkoholne masne bolesti jetre, pretilosti i srčanih bolesti, što su vodeći uzroci preranih smrti diljem svijeta. Iako učinak šećera nije trenutan, posljedice se nakupljaju tijekom godina i u konačnici značajno skraćuju životni vijek.
Fruktoza, posebno iz kukuruznog sirupa visoke fruktoze (čestog sastojka prerađenih proizvoda i zaslađenih pića), zaobilazi inzulinsku regulaciju, opterećuje jetru, potiče stvaranje masti, izaziva inzulinsku rezistenciju i upalu. Znanstvenici poput Ashley Gearhardt i njezinih suradnika istražuju kako konzumacija visokoprerađene hrane s puno šećera izaziva promjene na mozgu koje nalikuju učincima zloupotrebe droga, osobito kod djece. Gubitak kontrole i „ovisničko“ ponašanje prema slatkoj hrani sve su češći.
Usporedba toksičnih učinaka viška alkohola i viška šećera
Alkohol ima daleko jasniji status stvarnog otrova, i u akutnim i u kroničnim situacijama. Štete koje alkohol uzrokuje su trenutne i lako prepoznatljive, dok su štete od šećera skrivenije i pojavljuju se tijekom godina. Alkohol je dobro označen i reguliran, dok je šećer često skriven u prehrambenim proizvodima, čime se nenamjerno povećava unos.
Kod visokih doza alkohola, primjerice kada je koncentracija alkohola u krvi veća od 0,4%, može doći do smrti uslijed prestanka disanja. Čak i umjerene doze alkohola uzrokuju masnu jetru, propusnost crijeva i neurotoksičnost. Alkohol ima snažan ovisnički profil, djelujući na moždani sustav nagrađivanja, dok šećer svoj učinak pokazuje tek dugotrajno. Alkohol godišnje uzrokuje više od 140 000 smrti u SAD-u, uključujući nesreće, zatajenje jetre i rak, prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
S druge strane, šećer je često „skriven“ u mnogim proizvodima, pa nesvjesno unosimo previše kalorija bez stvarnog osjećaja sitosti. Prerađena hrana i gazirana pića najčešći su izvori tog „skrivenog“ šećera, što možete detaljnije istražiti na stranicama Svjetske zdravstvene organizacije.
Što kažu stručnjaci?
Dr. Nicole Avena, autorica knjige Why Diets Fail, poznata po istraživanjima o ovisnosti o šećeru kod životinja, izjavila je: „Naša istraživanja pokazuju da prejedanje šećerom uzrokuje promjene u dopaminskim receptorima, razvoj tolerancije i pojavu simptoma odvikavanja – sve su to obilježja ovisnosti.“ U jednom od intervjua navodi i: „Šećer je jednako zarazan kao i kokain“, što je izazvalo brojne reakcije u znanstvenoj zajednici.
Dr. Ashley Gearhardt, psihologinja s University of Michigan i autorica Yale Food Addiction Scale, tvrdi da se kod ljudi koji kompulzivno konzumiraju hranu bogatu šećerom aktiviraju isti moždani krugovi nagrađivanja kao kod ovisnosti o drogama. Smatra da suvremena prehrana, bogata šećerom, a siromašna vlaknima ili proteinima, zadovoljava sve kriterije za dijagnosticiranje poremećaja zloupotrebe supstanci. Više o njezinim istraživanjima možete pronaći na službenoj stranici laboratorija za istraživanje ovisnosti o hrani.
Dr. Robert Lustig, poznat kao jedan od vodećih boraca protiv šećera i autor knjige Fat Chance, naglašava: „Šećer nisu samo prazne kalorije, to su toksične kalorije. Definicija toksičnosti je: stupanj u kojem supstanca može naštetiti organizmu. Otrov može djelovati u niskim ili visokim dozama, akutno ili kronično. Dakle, šećer je kronični toksin u visokim dozama, ali još uvijek toksin.“ Njegova predavanja i tekstovi dostupni su na osobnoj stranici.
Dr. Kelly Brownell, bivši dekan Duke Sanford School of Public Policy, jedan je od prvih znanstvenika koji je povezao prehrambeno okruženje s pretilošću. On ističe da su napici zaslađeni šećerom najveći pojedinačni uzročnik epidemije pretilosti, o čemu više možete pročitati na stranici Globalnog centra za istraživanje pretilosti.
Dr. Dana Small, nositeljica kanadske nagrade za izvrsnost u istraživanju metabolizma na Sveučilištu McGill, u svojem istraživanju iz 2023. pokazala je da dugotrajna konzumacija hrane bogate šećerom i masnoćama mijenja funkciju mozga i ponašanje. Mozak na takvoj prehrani odbija hranu s manje masti te pojačano reagira na signale povezane s „slasnom hranom“, što sugerira da zapadnjačka prehrana može trajno promijeniti moždane krugove povezane s nagradom. Rezultati su objavljeni u uglednom časopisu Cell Metabolism.
Je li šećer zaista „otrov“?
Možemo reći da šećer nije otrov u tradicionalnom smislu kao arsenik ili alkohol – ne izaziva smrt odmah. Međutim, dugotrajna i pretjerana konzumacija šećera dovodi do ozbiljnih kroničnih bolesti koje značajno skraćuju život i smanjuju kvalitetu života. Naglasak Roberta F. Kennedyja Jr. stavlja šećer u središte javne rasprave o prehrani, osobito u kontekstu porasta debljine, dijabetesa i bolesti jetre. Razumijevanje ove problematike zahtijeva širu edukaciju i suradnju zdravstvenih stručnjaka, roditelja i donositelja odluka.
Važno je istaknuti da šećer nije jedini uzročnik epidemije kroničnih bolesti, ali je njegov utjecaj na zdravlje izuzetno snažan. Savjeti o smanjenju unosa šećera, čitanju deklaracija i promjeni prehrambenih navika dio su svakodnevnih preporuka stručnjaka. Dodatne informacije i preporuke o smanjenju unosa šećera i zdravoj prehrani možete pronaći na Europskom vijeću za informacije o hrani.
Sve veći broj istraživanja potvrđuje kako prehrana bogata šećerom uzrokuje dugotrajnu štetu organizmu, posebice kada se konzumira u velikim količinama tijekom djetinjstva i adolescencije. Prije više od petnaest godina započeta rasprava o odnosu šećera, prehrane i ovisnosti danas je aktualnija nego ikada. Zadaća je svih nas prepoznati rizike, educirati se i donositi bolje odluke u svakodnevnoj prehrani, kako bismo dugoročno sačuvali zdravlje.
