Žene u prosjeku češće nego muškarci nose odjeću i obuću koja je bolna ili neudobna. Obuća je jedan od najvećih pokretača te razlike, djelomično zato što su visoke pete i dalje prisutne u velikom dijelu ženskih ormara. Mnoge žene navode da visoke pete biraju kako bi se drugima činile seksualno privlačnijima i nerijetko su spremne zamijeniti udobnost osjećajem da izgledaju bolje. Međutim, visoke pete imaju i negativnu stranu koja se ne svodi samo na žuljeve ili otoke: mogu pridonijeti ozbiljnim ozljedama, uključujući i prijelome kostiju. Istraživači sa Sveučilišta Maryland analizirali su podatke o ozljedama povezanim s obućom i utvrdili da su se tijekom prve godine pandemije posjeti bolnicama zbog ozljeda povezanih s visokim petama znatno smanjili.
U istraživanjima provedenima među ženama u Sjedinjenim Američkim Državama, između 40 i 70 posto ispitanica navodilo je da nosi cipele koje uzrokuju bol ili žuljeve. Iako svaka neudobna cipela nije nužno cipela s potpeticom, visoke pete vjerojatno su jedan od najčešćih uzroka boli povezane s obućom. Motivacija za nošenje visoke pete nije osobito tajanstvena: niz istraživanja pokazuje da muškarci žene u visokim petama doživljavaju seksualno privlačnijima. U jednom eksperimentalnom istraživanju, primjerice, muškarci su češće prilazili ženi kada je nosila visoke pete (potpetice od 5 ili 9 centimetara) nego kada je nosila ravne cipele. U sličnim pokusima muškarci su bili skloniji ponuditi pomoć ženi u visokim petama nego ženi u ravnoj obući – primjerice, pristati ispuniti anketu ili podići predmet koji je ispustila. Takvi nalazi upućuju na to da visoke pete mogu oblikovati društvenu percepciju i interakcije. No činjenica da visoke pete ponekad donose društvenu korist ne uklanja njihove fizičke troškove, osobito kada se nose često, dugo ili u okruženjima koja povećavaju rizik od poskliznuća i pada.
Procjene temeljene na podacima hitnih službi pokazale su da je 2012. godine više od 14.000 žena u Sjedinjenim Američkim Državama posjetilo hitni bolnički prijem zbog ozljede povezane s visokim petama. Druga istraživanja povezala su nošenje visoke pete s većom učestalošću mišićno-koštane boli, pojavom čukljeva te promjenama u prirodnom obrascu hoda. U jednoj studiji među učiteljicama, one koje su na poslu nosile visoke pete imale su oko 1,6 puta veću vjerojatnost razvoja ozljede zbog ponavljajućeg opterećenja u odnosu na kolegice koje su nosile ravniju ili stabilniju obuću. Kada je riječ o padovima koji rezultiraju traženjem bolničke skrbi, nošenje visoke pete u trenutku pada povezano je s većim rizikom prijeloma stopala, ruke ili zdjelice. Važan je i širi obrazac: starije osobe koje redovito nose visoke pete mogu imati povećan rizik od pada čak i kada u trenutku pada ne nose visoke pete. Takvi nalazi ne sugeriraju da su visoke pete jedini uzrok ozljeda, ali dosljedno ukazuju na to da visoke pete mogu pogoršati stabilnost i opteretiti stopalo, gležanj, koljeno i kuk – osobito u situacijama kada je hodanje ubrzano, kada je podloga neravna ili skliska ili kada je pozornost podijeljena.
Tijekom prve godine pandemije bolesti COVID-19, počevši od sredine ožujka 2020., stanovnici Sjedinjenih Američkih Država imali su znatno smanjenu geografsku mobilnost. Razlozi su bili različiti: od mjera ograničavanja kretanja i okupljanja, preko gubitka posla ili promjena radnog režima, do osobnog izbora da se smanji kontakt s drugima radi nižeg rizika zaraze. Istodobno je približno 25% odraslih prijavilo da redovito radi od kuće. Istraživače je zanimalo hoće li ta kombinacija – manje kretanja izvan kuće, manje društvenih prilika i manje formalnih okruženja u kojima se visoke pete često nose – dovesti do manjeg broja ozljeda povezanih s obućom. Logika je bila relativno jednostavna: ako se visoke pete nose rjeđe, i ako se smanji izloženost situacijama u kojima su padovi vjerojatniji (npr. duže hodanje gradom, gužve, noćni izlasci), tada bi i broj ozljeda povezanih s visokim petama mogao pasti. Pritom je važno razlikovati dvije mogućnosti: stvarno smanjenje broja ozljeda te smanjenje broja prijavljenih ozljeda zbog izbjegavanja bolnica.
Za analizu su korišteni podaci američke Komisije za sigurnost potrošačkih proizvoda iz Nacionalnog sustava elektroničkog nadzora ozljeda (NEISS), koji prikuplja informacije o ozljedama tretiranima u hitnim službama. Istraživači su identificirali posjete hitnim službama koji su imali šifru povezanu s obućom, a zatim su pregledali opisne bilješke liječnika u potrazi za izrazima koji upućuju na visoke pete. Kao datum koji označava početak pandemijskog razdoblja u Sjedinjenim Američkim Državama odabran je 15. ožujka 2020. Na temelju procjena za razdoblje 2016.-2020. zaključili su da je u hitnim službama zbrinuto više od 70.000 ozljeda povezanih s visokim petama – približno 14.000 godišnje. Za 2020. godinu procjena se spustila na oko 6.300. Važan detalj u interpretaciji jest vremenski uzorak: pad broja prijema nije bio ravnomjerno raspoređen kroz cijelu 2020., nego se najjasnije vidio nakon 15. ožujka. Za razdoblje od siječnja do 15. ožujka 2020. stopa posjeta zbog ozljeda povezanih s visokim petama izgledala je slično kao i prethodnih godina. Ovakav obrazac upućuje na to da promjene u ponašanju i okolnostima tijekom pandemije mogu biti povezane s promjenama u učestalosti ozljeda, a ne samo s dugoročnim trendom koji bi postojao i bez pandemije.
Jedno moguće objašnjenje jest da su žene s blažim ozljedama povezanim s visokim petama tijekom pandemije izbjegavale tražiti medicinsku pomoć kako bi smanjile rizik zaraze ili kako ne bi dodatno opterećivale bolnice. Ako je tako, tada bi se u podacima nakon 15. ožujka 2020. očekivao veći udio težih slučajeva među onima koji su ipak došli u hitnu službu. Kako bi uzeli u obzir tu mogućnost, istraživači su procjenjivali prosječnu težinu ozljeda uspoređujući udio posjeta koji su završili dijagnozom prijeloma ili bolničkim zadržavanjem. Prema njihovoj analizi, prosječna težina ozljeda povezanih s visokim petama ostala je približno stabilna nakon početka pandemije; promijenila se prije svega učestalost prijema, a ne profil težine slučajeva. To ne isključuje da je dio ljudi izbjegavao bolnice, ali slabi tezu da je pad broja prijema primarno posljedica promjene u traženju skrbi. U praksi, takav nalaz je relevantan jer sugerira da je u promatranom razdoblju možda došlo do stvarnog smanjenja broja situacija u kojima visoke pete dovode do padova i ozljeda, što se može povezati s radom od kuće, smanjenjem društvenih okupljanja i drugačijim obrascima kretanja.
Ako se prihvati da promjene u okruženju i navikama mogu brzo utjecati na broj ozljeda, tada se otvara niz pitanja o tome kako se društvena očekivanja i radni konteksti odražavaju na zdravlje. Visoke pete u mnogim su sektorima i dalje povezane s idejom profesionalnog dojma ili formalnosti, a u nekim društvenim situacijama s idejom poželjnosti. Istodobno, visoke pete nose predvidive biomehaničke posljedice: mijenjaju raspodjelu opterećenja stopala, često skraćuju korak i mogu smanjiti stabilnost – osobito pri brzom hodu, na stepenicama ili na neravnim površinama. U tom smislu, visoke pete nisu samo estetski izbor nego i faktor rizika koji se može povećavati ili smanjivati ovisno o tome koliko često se nose i u kakvim okolnostima. Pandemijsko razdoblje može se promatrati kao prirodni eksperiment koji je privremeno promijenio učestalost nošenja visoke pete i razinu izloženosti rizičnim situacijama. Iz perspektive javnog zdravstva i sigurnosti na radu, korisno je razmotriti koje su promjene bile ključne: je li presudna bila činjenica da su visoke pete rjeđe dio dnevne rutine, da su se smanjili odlasci u ugostiteljske objekte i na događaje, da je manje ljudi žurilo kroz prometne čvorove, ili da se dio aktivnosti premjestio u kućno okruženje u kojem se visoke pete rijetko nose. Dodatno, relevantno je i pitanje kako dizajn obuće, podne obloge te organizacija radnih prostora mogu umanjiti rizik od padova bez oslanjanja na individualni izbor. Ovakva pitanja ne završavaju jednom studijom, ali jasno pokazuju da se rasprava o tome zašto se visoke pete nose i koliko koštaju po zdravlje može voditi istodobno na razini osobnih preferencija, društvenih normi i institucionalnih očekivanja.
