Mnogi pretpostavljaju da je samački život težak i donosi nezadovoljstvo. No ova pretpostavka nije nužno točna. Postoje brojni pojedinci koji su sretni i ispunjeni, a žive sami jer su takav život odabrali. Oni koji su odabrali samostalnost i osjećaju se zadovoljno u tom izboru nazivaju se dobrovoljni samci. S druge strane, postoje i oni koji bi željeli imati blisku osobu, suživot ili brak, ali iz raznih razloga ostaju sami iako to ne žele. Upravo se na ovom drugom dijelu populacije javlja pitanje zašto se neki ljudi bore s pronalaskom partnera, odnosno zašto je privlačnost tako izazovna za određene ljude.
Privlačnost igra ključnu ulogu u međuljudskim odnosima, a razlozi zašto netko ima teškoća u privlačenju partnera vrlo su kompleksni. Nedavno je objavljeno istraživanje u časopisu Personality and Individual Differences u kojem su Apostolou i Michaelidou analizirali čak sedamnaest mogućih čimbenika koji utječu na to zašto neki ljudi ostaju sami protiv svoje volje. Njihova studija provedena je na uzorku od 1.432 odrasle osobe iz Cipra, a rezultati su iznimno zanimljivi jer pružaju znanstvenu podlogu za razumijevanje izazova koje privlačnost može donijeti u životima mnogih pojedinaca.
Kako bi istražili zašto neki ljudi teško pronalaze romantičnog partnera, istraživači su osmislili detaljnu anketu u deset dijelova. Anketa je obuhvatila 734 žene prosječne dobi od 35 godina i 698 muškaraca prosječne dobi od 39 godina. U trenutku ispunjavanja ankete, otprilike 27% sudionika bilo je u vezi, 21% nije imalo partnera i to protiv svoje volje, 21% bilo je u braku, 16% je bilo samo privremeno slobodno između veza, 9% su bili dobrovoljni samci, dok je 6% navelo neki drugi status. Oni koji nisu imali partnera u prosjeku su bili sami čak četiri godine. Više od 16% sudionika imalo je djecu iz prijašnjih veza.
Istraživači su analizirali povezanost privlačnosti i sedamnaest faktora među kojima su: osobnost, indeks tjelesne mase, sposobnost prepoznavanja signala romantičnog interesa, izbirljivost, sramežljivost, samopouzdanje, privlačnost, trud uložen u zavođenje, seksualno funkcioniranje, ekstroverziju, ugodnost, samopercepciju vlastite vrijednosti kao partnera, neuroticizam, samopoštovanje, privlačnost, te roditeljstvo iz prijašnjih veza. Prikupljeni podaci pokazali su da su privlačnost i njezine prepreke povezane s nizom osobina i vanjskih okolnosti.
Privlačnost je kod žena bila snažno povezana s četiri glavna čimbenika. Prvi je loša sposobnost zavođenja, što uključuje poteškoće u ostvarivanju i održavanju flerta. Drugi čimbenik bila je loša seksualna funkcija, odnosno poteškoće u doživljavanju ili izražavanju seksualnosti. Treći čimbenik je visoka izbirljivost, odnosno postavljanje visokih ili nerealnih kriterija kod odabira partnera. Četvrti čimbenik bila je niska ugodnost, što znači da su žene koje su imale poteškoća u privlačenju partnera često bile manje otvorene za kompromise, komunikaciju i suradnju.
Osim toga, kod žena su i neki neizravni faktori utjecali na privlačnost kroz svoju povezanost s flertanjem. To su, primjerice, sramežljivost, niska ugodnost, teškoće u prepoznavanju signala romantičnog interesa i loša seksualna funkcija. Drugim riječima, privlačnost se pokazuje kao rezultat kombinacije osobnih osobina i društvenih vještina koje se razvijaju tijekom života. Za više informacija o važnosti međuljudskih vještina u partnerskim odnosima može se pročitati analiza na stranicama o odnosima.
Za muškarce, privlačnost je bila povezana s nešto drukčijim skupom čimbenika. Najsnažnije su se istaknuli slaba sposobnost zavođenja, visoka razina neuroticizma, nisko samopouzdanje u vlastitu vrijednost kao potencijalnog partnera, nisko samopoštovanje te izostanak djece iz prijašnjih veza. S obzirom na društvene stereotipe o ulozi muškarca kao onog koji inicira kontakt, nije iznenađujuće da je flertanje bilo posebno važno. Indirektni utjecaji na privlačnost kod muškaraca uključivali su nisku savjesnost, visoki indeks tjelesne mase, loše seksualno funkcioniranje i nisku samopercepciju privlačnosti.
Zanimljivo je da su istraživači utvrdili i povezanost između privlačnosti, osjećaja vlastite vrijednosti kao partnera, truda uloženog u privlačenje, kao i flertanja s brojem godina provedenih u samoći. Što je osoba lošije procjenjivala svoju sposobnost flertanja i privlačenja, to je duže ostajala bez partnera. Svi ovi podaci ukazuju na to da privlačnost nije samo stvar površne fizičke privlačnosti, nego i cijelog spektra psiholoških i društvenih karakteristika.
Za obje skupine, i muškarce i žene, kao najvažniji prediktor problema s privlačnošću izdvojila se upravo sposobnost flertanja. Istraživanje je pokazalo kako povećanje vještina flertanja višestruko povećava izglede za ulazak u partnerski odnos. Dakle, privlačnost nije nešto s čim se ljudi rađaju ili što je isključivo vezano uz izgled, nego je često rezultat razvijenih vještina i samopouzdanja. Praktični savjeti o poboljšanju komunikacije i flerta dostupni su na Healthline platformi, gdje se mogu pronaći konkretne metode i tehnike.
No, važno je naglasiti da istraživanje ima svoja ograničenja jer se temelji na presjeku, odnosno ne može se sa sigurnošću utvrditi je li loša sposobnost flertanja uzrok ili posljedica dugotrajnog izostanka partnera. Također, valja imati na umu da je privlačnost vrlo individualna i ovisi o širem kontekstu, uključujući kulturu, životne okolnosti i osobne vrijednosti. Stručnjaci ističu da se vještine privlačenja i flertanja mogu učiti i razvijati, a podršku u tom procesu moguće je potražiti i kroz profesionalnu pomoć, što potvrđuju primjeri na stranici o flertanju.
Često se zaboravlja da privlačnost nije jednako izražena kod svih ljudi, a očekivanja okoline dodatno mogu opteretiti pojedince koji su već nesigurni. Mnogi ljudi osjećaju pritisak zbog stavova okoline da “moraju” imati partnera, iako svatko ima svoje razloge zašto je trenutno sam ili u vezi. Pritom, važno je razumjeti i šire društvene čimbenike koji utječu na stavove o privlačnosti, partnerstvu i samoći, što detaljno opisuje Britannica u tekstovima o romantičnim odnosima.
Važan aspekt privlačnosti je i sposobnost samorefleksije, odnosno spremnost na promjenu i rad na vlastitim nedostacima. Oni koji prepoznaju vlastite prepreke u komunikaciji ili izražavanju osjećaja mogu kroz učenje i praksu unaprijediti svoje šanse za uspjeh u ljubavi. Edukacija i osobni razvoj značajno mogu pomoći onima koji osjećaju da im privlačnost nije jača strana, a više savjeta može se pronaći i na poznatoj platformi Men’s Health.
U konačnici, privlačnost je dinamičan proces koji se stalno razvija i mijenja tijekom života. Neki ljudi se bore s privlačnošću zbog unutarnjih nesigurnosti, dok drugi imaju visoka očekivanja ili specifične životne okolnosti koje ih ograničavaju. Nije neobično da pojedinci nekoliko godina ne uspiju ostvariti partnerski odnos, što može dodatno narušiti samopouzdanje i stvoriti osjećaj izoliranosti. Ipak, važno je biti svjestan da uspjeh u ljubavi nije konačan cilj, već proces u kojem se raste i razvija kroz osobne i društvene izazove.
Prihvaćanje vlastitih osobina i rad na vještinama poput flertanja, komunikacije, empatije i otvorenosti može značajno utjecati na privlačnost. Već i male promjene u pristupu ili stavu mogu povećati šanse za uspostavu i održavanje kvalitetnog odnosa. Kroz samopouzdanje i autentičnost, privlačnost postaje prirodnija i manje stresna. Na kraju, svatko treba pronaći vlastiti put prema zadovoljstvu, neovisno o tome podrazumijeva li to partnera ili život u samoći. Iako društvo često naglašava važnost partnerskih odnosa, prava vrijednost leži u osobnom rastu i prihvaćanju vlastitog puta.
