Što si zapravo dobio od studija? Na prvo pitanje mnogi odgovore kratko: “diplomu”, “posao”, “dug”. No koristi koje donosi fakultet puno su slojevitije. U mom slučaju, put se gotovo pravocrtno proteže od studija na Albion College, preko poslijediplomskog studija i poslijedoktorskih faza, sve do inicijative Persistence Plus. Ipak, ono najdragocjenije što mi je dao fakultet bile su životna partnerica i mačka, prijateljstva koja traju do danas te osnove samostalnog života – upravljanje vremenom, novcem i obvezama bez tutorijala za odrasle.
Takve koristi potvrđuju i istraživanja organizacija Lumina Foundation i Gallup. Gallup je pitao reprezentativan uzorak od oko 100 000 Amerikanaca o karijeri, zdravlju, odnosima, zajednici i stavovima, a zatim usporedio odgovore kroz pet kategorija: bez studija, započet studij bez diplome, stručni studij (associate), preddiplomski i diplomski studij. Pitanja su se temeljila na ranijim radovima koji povezuju fakultet s boljim životnim ishodima izvan same plaće. Ako fakultet promatramo samo kao ulaznicu na tržište rada, promaći će nam razlozi zbog kojih je fakultet i dalje važan mnogima koji ne misle isključivo o ekonomiji.
Rezultati su bili upečatljivi: osobe s višom razinom obrazovanja bile su bolje na 50 od 52 mjere – stopa od 96% teško je objašnjiva kao slučajnost. Naravno, lako je ponuditi neevaluirane protutvrdnje. Najčešće su dvije: da su ljudi koji su zdraviji, bogatiji i zadovoljniji ionako skloniji završiti fakultet, te da je riječ samo o ekonomiji jer bolji poslovi donose bolji život. No takve interpretacije ne poništavaju nalaz, nego otvaraju prostor za nijansiraniju raspravu o tome kako fakultet utječe na život.
- Samoizbor: oni koji su na početku u prednosti vjerojatnije će završiti studij i imati bolje ishode bez obzira na samo obrazovanje.
- Ekonomija: viši stupanj obrazovanja vodi do bolje plaćenih poslova, a to potom donosi povoljnije ishode u nizu područja.
Nemoguće je strogo dokazati uzročnost – ne možemo ljude nasumično rasporediti na studij ili bez studija – ali nalazi pojačavaju tezu da fakultet nudi dobrobiti izvan same zapošljivosti. A to bi mnogima trebalo biti važno, osobito onima koji razmišljaju kojim putem krenuti nakon srednje škole i pitaju se ima li fakultet smisla za njihovu budućnost.
Zašto je to važno za fakultete
Dok smo izlazili iz pandemije, plaće u niže plaćenim poslovima porasle su za 5,7% u samo dvije godine, što je neuobičajen skok. Istodobno je broj upisanih pao za više od 3%, a najviše su stradali programi na zajedničkim i stručnim visokim školama. Kolege su me pitali kako uvjeriti studente da ostanu na studiju kad Outback Steakhouse nudi 18,50 po satu – i nisam imao sjajan odgovor. Promatrano kroz isključivo ekonomski okvir, odluka da se privremeno odustane od fakulteta i prihvati siguran prihod zvuči racionalno. Zato je ključno mijenjati narativ: fakultet nije samo transakcija vremena za diplomu nego iskustvo koje zahvaća zdravlje, odnose i osjećaj svrhe.
Spomenuto istraživanje potvrdilo je i ekonomske koristi: u odnosu na ljude bez studija, oni sa započetim ali nedovršenim studijem, sa stručnim studijem ili s preddiplomskim zarađivali su 29%, 62% i 133% više iz plaća. No osobne koristi često su jednako snažne. Osobe s preddiplomskim studijem imale su 13%-23% više izgleda prijaviti visoko životno zadovoljstvo, a obrazovanje je bilo pozitivno povezano s optimizmom prema budućnosti. Čak i kad dio razlika posreduje prihod, razgovor se mijenja: fakultet nije samo put do prvog posla, nego do širih kompetencija i otpornosti – a to je poluga koja mijenja odluke o upisu i ostanku.
Neekonomske koristi često teže više od grafikona o stopama završavanja i očekivanim plaćama. Jedno je istraživanje pokazalo da 54% studenata upisuje zajedničke i stručne studije zbog osobnih motiva – samousavršavanje, želja da budu uzor, promjena smjera života. Još zanimljivije, 60% njih reklo je da su ostvarili osobne ciljeve, dok je 49% navelo da su ostvarili radne ciljeve. Ako fakultet predstavimo kao prostor rasta, a ne samo kao ček za plaću, jačamo razloge zbog kojih se studenti odlučuju ostati i završiti. Takav pristup pomaže i kad na tržištu rada privremeno plivaju izdašne satnice; podsjeća da je fakultet ulaganje u identitet, mreže i navike koje traju dulje od jednog ciklusa rasta plaća.
Zašto je to važno za poslodavce
Diploma se često doživljava kao dokaz da kandidat posjeduje potrebne vještine za uspjeh na poslu. Bez obzira govorimo li o tvrdim ili mekim vještinama, mentalni prečac glasi: s diplomom – ima; bez diplome – nema. Rasprave o zapošljavanju temeljenom na vještinama bez nužne diplome vrijedi voditi, no nalazi Gallupa upućuju na to da kandidati s višim stupnjem obrazovanja poslodavcima mogu donositi i dodatne prednosti. Za poslodavca koji mora upravljati zdravljem i produktivnošću tima to nije apstrakcija, nego pitanje održivosti poslovanja i kulture rada, a fakultet ima mjerljivu ulogu u tom sklopu.
Poslodavci kolektivno gube više od 225 milijardi godišnje, dijelom zbog troškova koji proizlaze iz akutnih i kroničnih zdravstvenih stanja zaposlenika. U interesu je svake organizacije da joj je radna snaga zdrava. Nalazi pokazuju da su osobe s diplomom najmanje 28% sklonije procijeniti vlastito zdravlje kao dobro u odnosu na osobe bez studija. Konkretno, osobe sa stručnim ili preddiplomskim studijem imale su 33% odnosno 75% manju vjerojatnost da imaju kroničnu bolest, a viša razina obrazovanja negativno je korelirala s bilo kakvim onemogućujućim zdravstvenim problemima. Kada se u jednadžbu doda i vlak navika – san, prehrana, briga o sebi – fakultet postaje i zdravstveni program u najširem smislu.
Dio tih razlika proizlazi iz ponašanja, a ne samo iz početnog samoizbora zdravijih. U zasebnom istraživanju s više od 14 000 ispitanika praćenih od djetinjstva do rane odrasle dobi, oni koji su završili studij imali su 132% manju vjerojatnost da puše, pili su 72% manje zaslađenih napitaka, jeli brzu hranu upola rjeđe i dvostruko rjeđe bili klasificirani kao pretili. Ti su rezultati ostali prisutni i nakon kontrole za financijske, profesionalne, društvene i kognitivne prednosti diplomanata. Drugim riječima, kad se usvoje navike koje često jača upravo fakultet – planiranje, odgađanje nagrade, briga o tijelu – zdravlje postaje stabilniji resurs koji poslodavci neposredno osjećaju u izostancima, u fokusu i u kvaliteti suradnje.
Za poslodavce je važna još jedna crta: zadržavanje ljudi. Osobe sa stručnim ili preddiplomskim studijem bile su 22% odnosno 38% sklonije reći da im posao odgovara talentima i interesima. Češće doživljavaju izazove kao prilike za rast, vjeruju da se trud isplati i postavljaju ciljeve koji traže višegodišnju pripremu. Takve stabilne vještine znače nižu fluktuaciju i veću spremnost preuzeti velike projekte. Kad se o tim obrascima razgovara na intervjuima i u razvojnim razgovorima, lakše je prepoznati kako fakultet stvara okruženje u kojem ljudi uče kako učiti, kako tražiti povratnu informaciju i kako izdržati dulje cikluse napora.
Zašto je to važno za sve ostale
Posljednja baterija pitanja u radu Lumina Foundation i Gallup tiče se društvene uloge visokog obrazovanja. Ljudi s više obrazovanja češće prijavljuju prakse koje čine susjedstva sigurnijima i suradničkijima. Kada se promatra život komšiluka, klubova i udruga, uočava se da fakultet ima odjek i daleko od učionice: stvara navike sudjelovanja i povjerenja koje su temelj zajedničkog djelovanja.
- Vjerovati susjedima, razgovarati s njima, pomagati i dobro se slagati.
- Uključivati se u društvene, vjerske ili rekreativne/sportske skupine u zajednici.
- Volontirati i/ili donirati humanitarnim organizacijama.
- Izlaziti na lokalne i državne izbore te vjerovati da su izbori slobodni i pošteni.
- Prihvaćati činjenicu da je globalno zatopljenje pretežno ljudskog porijekla i donositi odluke koje smanjuju štetu okolišu.
Kroz dvadesetak godina povezanosti s visokoškolskim sektorom – kao student, istraživač, profesor i zaposlenik – svjedočio sam postupnom preokretu u kojem se studij sve češće opisuje kao program osposobljavanja za posao, s ciljem da posluži korporacijama i povećanju BDP-a. Paralelno gledamo kako dezinformacije bujaju, kako demokratske institucije trpe napade, kako pandemije postaju teže zbog nepovjerenja u znanost i kako dijelovi svijeta doslovno gore. Ne mogu tvrditi uzročnost, ali korelacije su dovoljno dosljedne da potaknu promjenu prakse: ako fakultet potiče povjerenje, suradnju i otpornost, onda je to resurs koji društvo ne može zanemariti.
Što to znači za svakodnevni rad na kampusu? Primjerice, već od orijentacijskih tjedana može se sustavno raditi na navikama koje šire učinak studija izvan ocjena: radionice o zdravlju i financijama, programi za stvaranje malih zajednica unutar generacije, mentorski parovi između brucoša i diplomiranih, tematske grupe koje spajaju interese i službu zajednici. Fakultet je idealno mjesto za ranu praksu uređivanja života: planiranje, refleksiju i pomoć traženju smjera. Kad se te točke dodirivanja bolje osvijetle, lakše je studentima prepoznati zašto im fakultet koristi i kad je ispitni rok daleko.
Na razini kurikuluma, moguće je uklapati projekte koji povezuju učenje i život u gradu – od kratkih terenskih zadataka u lokalnim ustanovama do kolegija koji traže sudjelovanje u udrugama. Takvi oblici rada pokazuju da fakultet nije otok nego čvorište. Studenti uče kako ući u zajednicu i kako ostaviti trag, a pritom stječu kontakte i reference koje će kasnije koristiti u potrazi za praksom i poslom. Kad se dodaju jasni okviri refleksije, veza između učionice i ulice postaje opipljiva i mjerljiva, pa se i doživljaj smisla studija povećava.
Za poslodavce, praktični potezi uključuju snažnije partnerstvo s visokoškolskim ustanovama: sudjelovanje u oblikovanju kolegija, zajedničke prakse, mikro-projekti i “studiji slučaja” iz stvarnog poslovanja. Uz to, transparentne interne staze usavršavanja i priznanja mogu studentima i mladim zaposlenicima pokazati da je ulaganje u učenje, koje je potaknuo fakultet, prepoznato i nagrađeno. Kad organizacije uključe zdravstvene i razvojne programe koji slijede navike naučene na studiju – primjerice grupe za trčanje, radionice o spavanju i prehrani, programe mentorstva – koristi postaju vidljive i na bilanci i u tonu svakodnevnih sastanaka.
U zajednicama izvan kampusa i tvrtki, lokalne vlasti i udruge mogu stvarati mostove: javna predavanja, volonterske akcije u kojima sudjeluju studenti i građani, kvartovske inicijative u kojima fakultet daje logistiku, a susjedstvo zna lokalnu sliku. Tamo gdje ljudi zajedno uče i rade, lakše se gradi povjerenje i lakše se suzbija šum dezinformacija. U takvom ekosustavu fakultet nije elitni ritual, nego dostupna platforma za osnaživanje, učenje i sudjelovanje koja se vidi u svakodnevici – od zdravijih navika do spremnosti da se iziđe na izbore i pomogne susjedu.
U svemu ovome važno je jasno komunicirati stvarnu vrijednost studija: ne samo brojke o plaći i zapošljavanju nego i obrasce ponašanja, mreže i osjećaj svrhe. Kada savjetnici, profesori i poslodavci u istom ključu objašnjavaju kako fakultet mijenja život, studenti dobivaju koherentan signal. A kad taj signal dopre do onih koji se dvoume, povećava se vjerojatnost da će pokušati, ustrajati i dovršiti – i pritom izvući koristi koje traju mnogo dulje od jedne diplome.
