Poremećaji hranjenja spadaju među najsmrtonosnije mentalne poremećaje današnjice, a opasnost koju nose često se podcjenjuje ili pogrešno shvaća u široj javnosti. Iako se u društvu često govori o depresiji i drugim ozbiljnim psihičkim bolestima, poremećaji hranjenja, kao što su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i poremećaj prejedanja, predstavljaju iznimno ozbiljnu prijetnju zdravlju i životu oboljelih osoba. Smrtnost kod ovih poremećaja znatno je veća nego kod većine drugih psihijatrijskih stanja, a opasnost se ne krije samo u fizičkim komplikacijama, nego i u povećanom riziku od suicida, o čemu više možete pročitati na stranici Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje.
Poremećaji hranjenja obuhvaćaju različite dijagnoze. Anoreksija nervoza definira se kao intenzivan strah od debljanja, popraćen snažnom željom za mršavljenjem. Osobe koje boluju od anoreksije često imaju iskrivljenu sliku o vlastitom tijelu, što može dovesti do ozbiljne pothranjenosti. Bulimija nervoza uključuje epizode prejedanja nakon kojih slijede kompenzacijska ponašanja poput izazivanja povraćanja ili pretjeranog vježbanja. Poremećaj prejedanja karakterizira gubitak kontrole nad unosom hrane, ali bez naknadnog kompenzacijskog ponašanja. Tu su i drugi oblici poremećaja hranjenja koji ne zadovoljavaju sve kriterije ovih glavnih dijagnoza, poznati pod nazivom nespecificirani poremećaj hranjenja.
Nedostatak ažurnih i sveobuhvatnih istraživanja o tome koliko su smrtonosni poremećaji hranjenja dugo je predstavljao problem u stručnoj i znanstvenoj zajednici. Tek nedavno, nova meta-analiza objavljena u časopisu Clinical Psychology Review, pružila je jasniju sliku ove alarmantne situacije. Meta-analizu je vodila znanstvenica Isabel Krug sa Sveučilišta u Melbourneu, a uključila je podatke iz 31 prethodno objavljene studije s ukupno 262.982 pacijenata s poremećajem hranjenja, od kojih je 5.993 preminulo tijekom praćenja.
U istraživanju je korišteno mjerenje standardiziranog omjera smrtnosti (SMR), koji uspoređuje broj stvarno zabilježenih smrti kod oboljelih osoba s očekivanim brojem smrti u općoj populaciji. SMR od 1 znači da je rizik smrti isti kao u općoj populaciji, dok SMR od 10 označava deset puta veći rizik. Upravo pomoću SMR-a moguće je jasno pokazati koliko su smrtonosni poremećaji hranjenja u odnosu na druga psihijatrijska stanja.
Najsmrtonosniji među poremećajima hranjenja
Analiza je pokazala zastrašujuće podatke – osobe koje boluju od poremećaja hranjenja imaju čak 339% veći rizik od smrti u odnosu na opću populaciju. No, pojedinačni poremećaji razlikuju se po stupnju smrtnosti. Najsmrtonosniji je anoreksija nervoza. Rizik od smrti kod osoba s anoreksijom nervozom veći je za 521% u odnosu na osobe koje nemaju taj poremećaj. Kod bulimije nervoze rizik je povećan za 220%, dok je kod poremećaja prejedanja povećan za 146%. Nespecificirani poremećaj hranjenja nosi rizik povećan za 251%. Ovi podaci čine poremećaje hranjenja jednom od najopasnijih skupina mentalnih poremećaja u suvremenom društvu, a samo nekoliko stanja, poput ovisnosti o opioidima, ima viši rizik smrtnosti, što je detaljno opisano na stranicama Nacionalne medicinske knjižnice SAD-a.
Smrtnost kod poremećaja hranjenja rezultat je složenih međudjelovanja fizičkih i psiholoških faktora. Kod anoreksije nervoze, ekstremna pothranjenost dovodi do zatajenja organa, srčanih aritmija, osteoporoze, slabosti mišića i nemogućnosti tijela da se obrani od infekcija. S druge strane, bulimija nervoza često uzrokuje ozbiljne elektrolitske poremećaje, oštećenje jednjaka i zuba, te srčane komplikacije. Poremećaj prejedanja povećava rizik od pretilosti, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti, o čemu više informacija donosi Centar za kontrolu i prevenciju bolesti.
Osim fizičkih posljedica, poremećaji hranjenja značajno povećavaju i rizik od suicidalnog ponašanja. Istraživanja pokazuju da je stopa pokušaja samoubojstva posebno visoka kod osoba s anoreksijom nervozom i bulimijom nervozom. Psihološki teret koji nose poremećaji hranjenja, kao i osjećaj bespomoćnosti i socijalna izolacija, dodatno povećavaju rizik. O ovome detaljnije možete saznati na stranici Beat Eating Disorders, vodeće britanske organizacije za pomoć oboljelima.
Rizične skupine i čimbenici koji povećavaju smrtnost
Poremećaji hranjenja pogađaju ljude svih dobnih skupina, spolova i socioekonomskih statusa, no postoje određeni rizični faktori. Najugroženije su adolescentice i mlade žene, no posljednjih godina raste broj slučajeva i kod dječaka, muškaraca i starijih osoba. Rani početak bolesti, teži simptomi, učestale hospitalizacije i kronični tijek bolesti značajno povećavaju smrtnost. Osim toga, komorbiditeti, poput depresije, anksioznosti ili ovisnosti o alkoholu, dodatno pogoršavaju prognozu, što je potvrđeno u brojnim znanstvenim publikacijama, uključujući i Svjetsku zdravstvenu organizaciju.
Važnu ulogu igra i rana dijagnoza te pravovremeni pristup specijaliziranom liječenju. Nažalost, u Hrvatskoj i mnogim drugim zemljama, oboljele osobe često nailaze na nedostatak stručne pomoći, stigmu i nerazumijevanje. Ovo dodatno produljuje vrijeme do početka terapije, čime se povećava rizik od razvoja ozbiljnih i često nepovratnih posljedica. U tom smislu, edukacija obitelji, nastavnika, liječnika i javnosti o prepoznavanju simptoma poremećaja hranjenja iznimno je važna za smanjenje smrtnosti.
Specifičnosti smrtnosti kod anoreksije nervoze
Anoreksija nervoza ističe se kao najopasniji poremećaj hranjenja zbog svoje učestalosti među adolescenticama i mladim ženama, ali i zbog ozbiljnih fizičkih komplikacija. U mnogim slučajevima, oboljeli razvijaju bradikardiju, hipotenziju, tešku anemiju, insuficijenciju bubrega i jetre. Nedostatak nutrijenata dovodi do smanjenja gustoće kostiju, što povećava rizik od prijeloma i trajne invalidnosti. Kod dugotrajnog izgladnjivanja, tijelo više nije u stanju podnijeti osnovne životne funkcije. Također, osobe s anoreksijom nervozom često imaju izraženiji perfekcionizam i nisko samopoštovanje, što dodatno otežava oporavak i povećava smrtnost, o čemu piše Nacionalni centar za biotehnološke informacije.
S obzirom na složenost poremećaja hranjenja i visoku smrtnost, od iznimne je važnosti da se ovi poremećaji prepoznaju na vrijeme, a oboljelima omogući pristup multidisciplinarnom liječenju. Terapija najčešće uključuje kombinaciju psihoterapije, medicinske podrške i nutricionističkog savjetovanja. U mnogim slučajevima potrebno je i uključivanje obitelji u proces liječenja, kako bi se povećala motivacija za oporavak i smanjio rizik od recidiva. Više informacija o mogućnostima liječenja može se pronaći na stranici Nacionalne zdravstvene službe Ujedinjenog Kraljevstva.
Stigma vezana uz poremećaje hranjenja još je uvijek snažna prepreka traženju pomoći. Mnogi oboljeli se osjećaju neshvaćeno, boje se osude okoline ili ne vjeruju da mogu ozdraviti. Upravo zbog toga, otvoren razgovor i podrška društva ključni su za prevenciju smrtnosti i uspješan oporavak. Promicanje znanja o tome koliko su smrtonosni poremećaji hranjenja, kao i osiguravanje dostupnosti kvalitetne zdravstvene skrbi, može značajno smanjiti broj tragičnih ishoda i vratiti nadu oboljelima i njihovim obiteljima.
