Ovaj tekst napisale su dr. sc. Anne Gaule i dr. sc. Essi Viding, uz uređivanje dr. sc. Patricije Lockwood i dr. sc. Jo Cutler.
Pružanje pomoći drugima, bilo da se radi o prijatelju koji seli ili kolegi kojem treba podrška na poslu, često zahtijeva određeni napor. Psihološka istraživanja pokazala su kako prosocijalno ponašanje – ponašanje koje koristi drugima – pozitivno utječe na odnose u društvu, ali i na ukupno zdravlje i dugovječnost. U društvu se često smatra da je spremnost na pružanje pomoći važna vrlina koja doprinosi zajednici i jača međuljudske odnose.
Ova istina vrijedi i kod mladih jednako kao i kod odraslih. Brojne studije ukazuju na to da prosocijalno ponašanje kod adolescenata izgrađuje temelj za kasnije uspješne odnose i općenito bolji socijalni razvoj. Također, ovakva ponašanja pomažu mladima da razviju empatiju, osjećaj pripadnosti i bolje se nose s izazovima svakodnevnog života. Prema podacima portala Centar za društvene inovacije, prosocijalno ponašanje u mladosti povezano je s boljim mentalnim zdravljem i smanjenim rizikom od raznih oblika rizičnih ponašanja u odrasloj dobi.
Ipak, postoji skupina mladih koji razvijaju obrasce antisocijalnog ponašanja i teško ostvaruju kvalitetne odnose s drugima, pri čemu pokazuju nisku razinu prosocijalnog ponašanja. Ovakva kombinacija često se naziva problemi u ponašanju. Novija istraživanja, poput onog provedenog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ispituju koliko su adolescenti s problemima u ponašanju skloni napornoj pomoći drugima, ali i koji su to čimbenici na koje je važno obratiti pozornost pri razvoju učinkovitih intervencija.
Pojedinačne razlike i važnost razumijevanja
Iako je utvrđeno da mladi s problemima u ponašanju pokazuju niske razine prosocijalnosti, to ne znači da takvi adolescenti nikada nisu spremni pomoći drugima. Svaki pojedinac ima svoje specifičnosti, a upravo te individualne razlike igraju ključnu ulogu u načinu na koji doživljavamo svijet i reagiramo na njega. Istraživači sve više naglašavaju važnost tih razlika pri planiranju i provedbi intervencija.
Jedna od značajnih individualnih karakteristika koja se često javlja kod adolescenata s problemima u ponašanju jesu tzv. bezosjećajni-neemocionalni crte, odnosno otežano prepoznavanje i izražavanje empatije, nedostatak osjećaja krivnje te slabije vrednovanje odnosa s drugima. Brojna su istraživanja, primjerice ona prezentirana na Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, pokazala da adolescenti s problemima u ponašanju i izraženim bezosjećajnim-neemocionalnim crtama često imaju slabije rezultate na tretmanima i izloženi su većem riziku od nastavka antisocijalnog ponašanja i u odrasloj dobi.
Budući da su prednosti prosocijalnog ponašanja za socijalni i psihološki razvoj mladih dobro poznate, razumijevanje kako bezosjećajni-neemocionalni crte utječu na prosocijalno ponašanje adolescenata s problemima u ponašanju iznimno je važno za planiranje ciljanih pristupa i pomoći.
Napor kao ključan element prosocijalnosti
Razmišljajući o prosocijalnom ponašanju adolescenata s problemima u ponašanju, važno je istaknuti što društvo najviše cijeni u prosocijalnim djelima. Iako su osobne vrijednosti različite, mnogi se slažu da najveću težinu imaju situacije kada pojedinac ulaže stvaran napor u pomoć drugima. Na primjer, nije isto reći prijatelju koji seli “Pomoći ću ti”, i doista doći, podići kutije i ostati cijeli dan na raspolaganju. Ulaganje napora postaje simbol moralnog karaktera, a u društvenim situacijama takva ponašanja često jačaju povjerenje i solidarnost među ljudima.
Istraživanje objavljeno na portalu Medical News Today ističe kako ljudi više vrednuju trud i osobnu žrtvu koju netko uloži u pomoć, nego samu količinu koristi koju je netko time ostvario za druge. Upravo zbog toga, razumijevanje spremnosti na napor kod adolescenata s problemima u ponašanju postaje posebno važno, pogotovo kada znamo da istraživanja često promatraju samo “lako mjerljive” oblike prosocijalnosti, poput doniranja novca, a rjeđe se fokusiraju na napor i osobni angažman.
Analiziranje spremnosti na napor kod mladih može nam pomoći da prepoznamo gdje su najveći izazovi te kako ih možemo učinkovito adresirati kroz školske, obiteljske i društvene programe.
Istraživanje naporne pomoći kod adolescenata s problemima u ponašanju
U jednom od najnovijih istraživanja, objavljenom u časopisu Journal of Adolescence, znanstvenici su proučavali ponašanja 94 adolescentna dječaka u dobi od 11 do 16 godina iz različitih škola u Velikoj Britaniji. Sudionici su igrali igru u kojoj su pomoću ručnog stiskača morali stiskati uređaj da bi osvojili bodove za poklon bonove. U nekim rundama igrali su za sebe, dok su u drugim rundama igrali za nagradu drugom dječaku iz druge škole, kojeg nisu poznavali.
Svaka runda igre počinjala je time da su dječaci sami birali žele li pokušati zaraditi više bodova i time više poklon bona za sebe ili drugoga, što je iziskivalo fizički napor, ili bi se odlučili za “odmor”. U slučaju da su odlučili uložiti napor, morali su stisnuti uređaj određenom snagom kako bi ostvarili maksimalan broj bodova.
Rezultati su pokazali da dječaci koji su zadovoljili kriterije za probleme u ponašanju rjeđe biraju prosocijalno ponašanje u odnosu na vršnjake bez problema u ponašanju. Međutim, unutar grupe s problemima u ponašanju, važnu razliku činile su razine bezosjećajnih-neemocionalnih crta. Oni s izraženim bezosjećajnim-neemocionalnim crtama, prema procjeni učitelja, ulagali su znatno manje napora da pomognu drugima u odnosu na sebe, za razliku od dječaka bez problema u ponašanju, ali i onih s problemima u ponašanju, ali bez izraženih tih crta.
Ovi podaci ukazuju na to da, iako su adolescenti s problemima u ponašanju manje skloni odabrati pomaganje, presudan čimbenik kod provedbe napora leži upravo u kombinaciji problema u ponašanju i bezosjećajnih-neemocionalnih crta.
Što možemo naučiti o napornoj pomoći?
Dobiveni nalazi naglašavaju važnost detaljne analize socijalnog ponašanja adolescenata. Istraživanja su pokazala kako nije dovoljno samo promatrati prosocijalne izbore, već je potrebno analizirati i spremnost na ulaganje napora za druge. U širem društvenom kontekstu, naporna pomoć može značiti puno više za razvoj mladih nego povremeni mali gestovi, jer se kroz napor izgrađuju povjerenje, zajedništvo i osjećaj sigurnosti u društvenim odnosima. Također, postaje jasno da nisu svi adolescenti s problemima u ponašanju isti. Unutar ove skupine postoje značajne razlike u spremnosti na napor, pa je nužno individualizirati pristupe i pomoći kako bi intervencije imale najbolji mogući učinak.
Psiholozi ističu da su programi usmjereni na poticanje prosocijalnosti, poput onih predstavljenih na Udruga Boli Me, učinkovitiji kad se prilagode individualnim potrebama i karakteristikama mladih. Posebna pažnja mora se posvetiti onima s izraženim bezosjećajnim-neemocionalnim crtama, jer kod njih postoji manja vjerojatnost ulaganja stvarnog napora za druge, što može dodatno otežati razvoj kvalitetnih odnosa i integraciju u društvenu zajednicu.
S obzirom na kompleksnost razvoja mladih, važno je nastaviti ulagati u daljnja istraživanja i razvijati inovativne pristupe koji će osnažiti napornu pomoć kao oblik prosocijalnosti. Kroz sustavnu podršku roditelja, škole, ali i šire društvene zajednice, moguće je postići pozitivne pomake i za one najrizičnije skupine adolescenata. U konačnici, razumijevanje kako napor igra ključnu ulogu u izgradnji socijalnih vještina može pomoći cijelom društvu da se uspješnije nosi s izazovima povezanim s razvojem mladih ljudi.
Napredak na ovom području zahtijeva suradnju različitih sektora – od obrazovanja, zdravstva, do nevladinih organizacija – te kontinuiranu evaluaciju i prilagodbu programa prema potrebama mladih. Samo kroz takav pristup moguće je potaknuti napornu pomoć kao temelj prosocijalnosti i stvoriti društvo koje njeguje empatiju, solidarnost i međusobnu podršku.
