Nedavno objavljeno istraživanje koje smo proveli u suradnji s kolegama sa Sveučilišta u Limericku i Sveučilišta u Stirlingu pokazalo je da je niža društvena kohezija povezana sa slabijim odgovorom protutijela nakon cijepljenja protiv COVID-19. Pritom se niža društvena kohezija povezivala i s izraženijim osjećajem usamljenosti, a upravo je usamljenost bila dodatni čimbenik koji je pratio smanjenje razine protutijela nakon cjepiva.
Ovo je dobar primjer odnosa između psiholoških i bioloških procesa: emocije koje nastaju kroz interakciju s našim društvenim okruženjem mogu se odraziti na imunološki sustav. Drugim riječima, način na koji doživljavamo svoje susjedstvo, povjerenje u druge i osjećaj pripadnosti može biti relevantan i za to kako tijelo reagira na cijepljenje.
Why is this important?
Protutijela su ključna sastavnica adaptivnog imunološkog sustava i dio su obrane od infekcija, uključujući i COVID-19. Tijekom pandemije postalo je jasno da su cjepiva protiv COVID-19 bila dio globalne strategije suzbijanja virusa. Cijepljenje je bilo važno jer protutijela koja nastaju nakon cijepljenja doprinose zaštiti od teških ishoda, poput hospitalizacije i smrti.
Ipak, imunološki odgovor nije jednak kod svih ljudi. Kada osoba nakon cijepljenja ne stvori dovoljno protutijela, može biti podložnija infekciji ili ponovnoj infekciji. Zato se u praksi često govori o potrebi dodatnih doza, osobito u razdobljima povećane cirkulacije virusa ili kod skupina s većim rizikom. U tom kontekstu, važno je razumjeti koji se čimbenici mogu povezati s jačim ili slabijim stvaranjem protutijela, a društvena kohezija nameće se kao jedan od šire promatranih društvenih pokazatelja.
Stress, immunity, and the pandemic
Utjecaj psihosocijalnih čimbenika na imunitet, uključujući i stvaranje protutijela nakon cijepljenja, dobro je poznat u znanstvenoj literaturi. Istraživanja su pokazala da kronični stres može nepovoljno djelovati na imunološki sustav, povećati ranjivost na infekcije, povisiti razinu upale i pridonijeti razvoju bolesti povezanih s upalom. Uz to, kronični stres može smanjiti sposobnost organizma da stvara protutijela nakon cijepljenja.
S druge strane, kvaliteta društvenih odnosa i doživljaj socijalne podrške često se povezuju s povoljnijim imunološkim pokazateljima, poput nižih razina upale i viših razina protutijela nakon cijepljenja. Ovi psihosocijalni čimbenici aktiviraju dijelove mozga koji sudjeluju u procjeni sigurnosti, pripadnosti i povjerenja, a to zatim može pokrenuti biološki slijed događaja koji se odražava na imunološki odgovor.
S obzirom na to da stres može nepovoljno djelovati na protutijela nakon cijepljenja, željeli smo ispitati hoće li društveni stresori koji su bili izraženi tijekom pandemije imati sličan učinak i na protutijela nakon cjepiva protiv COVID-19. U tom smo okviru posebno usmjerili pažnju na društvenu koheziju, jer ona obuhvaća doživljaj povjerenja i povezanosti u neposrednom okruženju, a tijekom pandemije bila je vidljivo promjenjiva.
Tijekom pandemije stres je bio gotovo posvuda: ljudi su se nosili s ponavljanim zatvaranjima, gubitkom posla, pojačanim društvenim ograničenjima, smanjenim društvenim kontaktima, ali i problemima dezinformacija te pitanjima povjerenja u institucije. Mnogi su doživjeli da se društvena kohezija mijenja ovisno o javnim porukama, ponašanju zajednice i osjećaju pravednosti mjera. Upravo zato društvena kohezija predstavlja korisnu „leću” kroz koju se može promatrati kako se društvena klima prelama na individualno zdravlje.
Društvena kohezija opisuje naš doživljaj povjerenja u ljude u susjedstvu, osjećaj povezanosti i pripadnosti, kao i spremnost na uzajamnu pomoć i svakodnevnu komunikaciju. U prvim zatvaranjima u Europi često se naglašavala poruka o zajedništvu – ideja da se „svi zajedno” nosimo s prijetnjom – kako bi se ojačala društvena kohezija i potaknulo pridržavanje javnozdravstvenih mjera. U javnosti su se pojavljivali simbolični oblici solidarnosti, poput akcije clap for carers u Ujedinjenom Kraljevstvu, pjevanja s balkona u Italiji ili spontanih oblika druženja i međusobne potpore u stambenim zajednicama. Takve prakse mogu povećati osjećaj pripadnosti i povjerenja, što su sastavnice društvene kohezije.
No, opaženo je i da su ti osjećaji ponekad kratko trajali. U Ujedinjenom Kraljevstvu dio istraživača govori o „učinku Dominic Cummings”, kada je kršenje smjernica od strane političkih elita izazvalo ogorčenje i potkopalo povjerenje kod dijela javnosti koja se u velikoj mjeri pridržavala pravila. Slično se u drugim zemljama, uključujući i Sjedinjene Države, moglo vidjeti smanjivanje povjerenja u institucije i porast nepovjerenja prema znanosti i vlastima, što je negativno utjecalo na pridržavanje mjera. Uz to, zatvaranja su bila povezana s manjom količinom društvenih interakcija i povećanim rizikom od usamljenosti. Zbog njihove važnosti u svakodnevnom životu, imalo je smisla provjeriti jesu li društvena kohezija i usamljenost povezane s time kako tijelo stvara protutijela nakon cijepljenja protiv COVID-19.
Važno je naglasiti da društvena kohezija nije samo „lijep osjećaj” koji čini život ugodnijim. Ona se u praksi prepoznaje kroz to koliko ljudi vjeruju jedni drugima, koliko smatraju da se mogu osloniti na zajednicu te koliko imaju dojam da se u susjedstvu može razgovarati, dogovarati i pomagati. Kada je društvena kohezija niža, ljudi češće doživljavaju okruženje kao nepouzdano ili hladno, a to može biti povezano s povišenom napetošću i dugotrajnim osjećajem nesigurnosti. Takva psihološka stanja mogu djelovati poput kroničnog stresora – tiho, ali postojano – što je relevantno za imunitet.
Usamljenost je u ovoj priči ključna jer predstavlja subjektivni doživljaj: osoba može živjeti među ljudima, a ipak se osjećati izolirano. Tijekom pandemije mnogi su izvještavali da su im se mreže podrške suzile, a svakodnevne mikro-interakcije – kratak razgovor u trgovini, susret sa susjedom, druženje na poslu – postale su rjeđe. Kada se društvena kohezija smanji, lakše se može razviti doživljaj da „nitko nije tu”, što povećava usamljenost. Ako je usamljenost povezana sa slabijim imunološkim odgovorom, tada društvena kohezija može biti važna i posredno, preko usamljenosti.
How did we conduct this research?
U istraživanju smo koristili podatke više od 600 sudionika koji su sudjelovali u britanskom panel-istraživanju Understanding Society i u okviru dodatnog mjerenja protutijela u ožujku 2021. godine.
Sudionicima je poslan komplet za uzimanje uzorka krvi te su zamoljeni da dostave uzorak. Također su trebali potvrditi jesu li primili cjepivo protiv COVID-19, koliko doza, jesu li preboljeli infekciju te ispuniti upitnik koji je obuhvatio procjene društvene kohezije i usamljenosti.
Uzorci krvi zatim su poslani u laboratorij na serološke analize, a rezultati su povezani s anketnim podacima o društvenoj koheziji i usamljenosti. Takav pristup omogućio nam je da usporedimo biološki pokazatelj (razinu protutijela) s psihosocijalnim pokazateljima (doživljaj zajednice i usamljenost), uz uvažavanje informacija o cijepljenju i preboljenju.
Važno je razumjeti što ovdje znači „povezanost”. Ne govorimo o tome da društvena kohezija sama po sebi „stvara” protutijela ili da će svaka osoba s dobrim susjedima nužno imati visok odgovor. Radi se o statističkom obrascu: u uzorku se moglo vidjeti da su osobe s nižim procjenama društvene kohezije češće imale slabiji odgovor protutijela nakon cijepljenja protiv COVID-19. Takvi obrasci ne poništavaju individualne razlike, ali otvaraju pitanje mehanizama koji bi mogli objašnjavati kako društveni kontekst ulazi „pod kožu”.
Još jedna važna točka jest da je društvena kohezija mjerena kroz doživljaj pojedinca. To je relevantno jer se stres i sigurnost često ne stvaraju isključivo iz objektivnih okolnosti, nego iz interpretacije: ako osoba vjeruje da joj susjedstvo nije sigurno ili da ljudima nije stalo, tijelo može reagirati kao da je izloženo trajnoj prijetnji. S druge strane, kada društvena kohezija djeluje visoko, svakodnevne situacije mogu se doživjeti kao predvidljivije i sigurnije, što je povezano s nižom razinom kroničnog stresa.
What did we find?
Rezultati su pokazali da su sudionici koji su prijavljivali niže razine društvene kohezije imali slabiji odgovor protutijela nakon cjepiva protiv COVID-19. Primjerice, osobe koje su se osjećale manje povezano sa svojim susjedstvom i koje su imale niže povjerenje u susjede u prosjeku su imale niže razine protutijela u usporedbi s onima koji su prijavljivali višu društvenu koheziju.
Uz to, uočili smo da su osobe s nižom društvenom kohezijom češće izvještavale o većoj usamljenosti. Kada smo uključili usamljenost u analizu, vidjelo se da ona djelomično objašnjava odnos između društvene kohezije i protutijela. Drugim riječima, niža društvena kohezija bila je povezana s većom usamljenosti, a veća usamljenost bila je povezana sa slabijim odgovorom protutijela nakon cijepljenja.
Ovaj nalaz ima praktičnu težinu jer pokazuje da društvena kohezija nije samo „društveni ukras” nego čimbenik koji se može povezati s biološkim odgovorom na javnozdravstvenu intervenciju. Također ukazuje da usamljenost može biti važna karika – emocionalni most – između društvenog okruženja i imunološke funkcije.
Važno je pritom izbjeći pogrešno pojednostavljivanje. Ne znači da će netko „izgubiti” protutijela samo zato što ne voli svoje susjedstvo ili se povremeno osjeća sam. No, ako se niža društvena kohezija i usamljenost zadrže dulje vrijeme, mogu djelovati kao kronični stresor. Kronični stres se u literaturi često povezuje s promjenama u hormonskim i upalnim procesima, a ti procesi mogu biti relevantni za to kako tijelo gradi odgovor na cjepivo. Na razini populacije i kroz dulje razdoblje, takvi utjecaji mogu postati vidljivi u prosjecima i obrascima.
Još jedan sloj razumijevanja odnosi se na povjerenje. Društvena kohezija često raste kada ljudi osjećaju da su pravila pravedna, da se svi jednako odnose prema preporukama i da informacije dolaze iz pouzdanih izvora. Kada se povjerenje naruši, društvena kohezija može pasti, a svakodnevni život postati napetiji. U tom smislu, društvena kohezija može biti indikator šireg društvenog raspoloženja koje tijekom pandemije nije bilo stabilno, nego se mijenjalo kroz valove mjera, rasprava i sukoba u javnom prostoru.
What does this all mean?
S obzirom na to da je cijepljenje protiv COVID-19 bilo temeljna strategija u odgovoru na pandemiju, ovi nalazi ističu da čimbenici poput povjerenja, osjećaja povezanosti i usamljenosti – koji nisu „dio” imunološkog sustava u anatomskom smislu – ipak mogu biti važni za to kako taj sustav funkcionira. Društvena kohezija i usamljenost promjenjivi su i mogu se oblikovati kroz zajedničke prakse, komunikaciju i način na koji se u zajednici gradi osjećaj sigurnosti.
U praksi to može značiti da je za uspjeh javnozdravstvenih strategija važno razmišljati i o društvenoj koheziji. Poruke koje potiču uzajamno poštovanje, jasnoća pravila, dosljednost u primjeni te vidljivi primjeri solidarnosti mogu doprinositi osjećaju zajedništva. Istodobno, mjere koje nužno smanjuju kontakte trebaju biti popraćene načinima koji ublažavaju usamljenost, osobito kod onih koji već imaju sužene mreže podrške. Kada se društvena kohezija jača, može se ojačati i subjektivni doživljaj da osoba nije sama u suočavanju s prijetnjom, što je relevantno za stres.
Ovi rezultati dodatno naglašavaju koliko su povjerenje i društvena kohezija povezani s uspjehom odgovora na pandemiju. Kada ljudi vjeruju jedni drugima i institucijama, lakše se pridržavaju preporuka, lakše održavaju osjećaj smisla i lakše podnose ograničenja. Kada društvena kohezija slabi, raste društvena napetost, a usamljenost može postati izraženija. U tom širem okviru, naš nalaz o protutijelima podsjeća da se zdravlje ne odvija samo u ordinacijama i laboratorijima, nego i u načinu na koji zajednice funkcioniraju iz dana u dan.
Ako promatramo društvenu koheziju kao resurs, ona se može graditi kroz male, ali stalne oblike međusobnog prepoznavanja: dostupne informacije, susjedske inicijative, podršku ranjivim skupinama, prostore za razgovor i mehanizme koji smanjuju osjećaj nepravde. Takvi koraci ne „zamjenjuju” cjepiva niti medicinske mjere, ali mogu biti dio okruženja u kojem se ljudi osjećaju sigurnije i manje usamljeno. Društvena kohezija u tom smislu postaje relevantna kao dio šire slike, gdje društveni uvjeti i emocionalna stanja mogu pratiti biološki odgovor na cijepljenje.
Na kraju, važno je zadržati fokus na tome što nalaz jest: povezivanje društvene kohezije, usamljenosti i razine protutijela nakon cijepljenja protiv COVID-19 u jednom velikom uzorku, u specifičnom vremenu pandemije. Takvi nalazi potiču dodatna pitanja – primjerice, u kojim se okolnostima društvena kohezija najviše mijenja, koje skupine su najizloženije usamljenosti i kako se povjerenje može očuvati kada su mjere dugotrajne. Ono što se ovdje jasno vidi jest da društvena kohezija može biti važna varijabla u razumijevanju razlika u imunološkim odgovorima među ljudima.
