Autorice: dr. R. Susan Daily, dr. Eunice Y. Yuen i Dječji odbor Grupe za unapređenje psihijatrije
Poticaj za pisanje ovog članka došao je od prve autorice, dr. Susan Daily, koja je svjedočila smrti šesnaestogodišnje djevojke zbog tercijarnog sifilisa, bolesti koja je prethodno bila pogrešno dijagnosticirana. Ovaj tragičan slučaj naglašava koliko je sifilis i danas opasna bolest koja ne bira žrtve, a osobito zabrinjava njegov povratak među mlađom populacijom.
Godine 2024. u Sjedinjenim Američkim Državama sifilis se ponovno širi zabrinjavajućom brzinom. Prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), broj slučajeva sifilisa porastao je za 80 posto između 2018. i 2022. godine, dok su u nekim regijama zabilježena povećanja od čak 600 posto. Ovakav trend nije ograničen samo na SAD, nego se primjećuje i u mnogim drugim zemljama, uključujući europske i azijske države, a uzroci su složeni i višestruki.
Sve češće se u svakodnevnoj kliničkoj praksi pojavljuju mladi pacijenti s neurološkim, psihijatrijskim i fizičkim simptomima koje liječnici isprva teško povezuju sa sifilisom. Četrnaestogodišnja Marija* došla je u ambulantu za pedijatriju žaleći se na osjetljivost na zvukove, osobito u školi gdje su joj buka i žamor smetali do te mjere da joj je opala koncentracija. Njezin školski uspjeh naglo je pao, a s ocjena pet i četiri pala je na trojke. Roditelji su primijetili da je postala razdražljiva, često ima glavobolje, neredovito spava i sve češće pokazuje nagle promjene raspoloženja. Nikada nije imala napadaje, ozljede glave niti je proživjela neku fizičku, psihičku ili emocionalnu traumu.
Liječnički pregled bio je uredan, laboratorijski nalazi nisu pokazivali nikakve abnormalnosti, a nije imala ni promjene na koži ili sluznici koje bi sugerirale sifilis. Nije redovito uzimala nikakve lijekove, povremeno bi uzela melatonin za spavanje ili antihistaminik za alergiju. U obitelji nije bilo poznatih psihijatrijskih bolesti. Ipak, psiholog je primijetio značajan pad intelektualnih sposobnosti u odnosu na rezultate dobivene četiri godine ranije, kada je Marija testirana radi upisa u program za nadarene. Sada se teško nosila s redovnim gradivom, imala je poteškoće s pamćenjem i razumijevanjem čak i jednostavnijih zadataka.
Zbog sumnje u moguću organsku osnovu, liječnički tim je odlučio učiniti opsežnu obradu na spolno prenosive bolesti. Iznenađenje je bilo veliko kada je brzi test na sifilis bio pozitivan. Daljnja obrada, uključujući lumbalnu punkciju i analizu likvora, potvrdila je dijagnozu sifilisa s neurološkim manifestacijama. Nakon dugog razgovora s psihijatrom, Marija je priznala kako je nekoliko mjeseci ranije imala oralni spolni odnos s vršnjacima, a nije bila svjesna da je moguće zaraziti se sifilisom na taj način.
Nakon potvrde dijagnoze, Marija je odmah započela terapiju antibioticima, a uključena je i u rehabilitaciju radi smanjenja tjeskobe, poboljšanja kognitivnih funkcija i regulacije sna. Dobila je podršku psihologa, edukacijskog rehabilitatora i savjetnika u školi, a prema preporuci pedijatra započela je s primjenom lijekova protiv tjeskobe i nesanice. Liječenje je bilo uspješno, simptomi su se povukli, a Marija se vratila na prijašnju razinu funkcioniranja.
Sifilis je bolest koju liječnici još uvijek uče prepoznavati kroz njezine mnogobrojne oblike. Iako je danas poznato da sifilis uzrokuje bakterija treponema pallidum, još uvijek je prisutna stigma i nedovoljna informiranost o načinu prijenosa, osobito među mladima. Ova infekcija često se dijeli u četiri stadija: primarni, sekundarni, latentni i tercijarni. Svaki od njih ima specifične simptome, ali je najopasniji tercijarni stadij, kada se mogu razviti ozbiljna neurološka i psihijatrijska oštećenja poput promjena osobnosti, demencije, gubitka pamćenja, halucinacija i motoričkih poremećaja.
Liječnici, osobito oni koji rade s djecom i adolescentima, moraju biti svjesni da sifilis može imati izražene psihijatrijske simptome. Zbog toga je važno da svaka novonastala psihijatrijska smetnja, osobito u adolescenata, bude povod za temeljitu dijagnostiku i isključivanje sifilisa. Pravovremeno prepoznavanje i liječenje mogu u potpunosti spriječiti trajne posljedice, dok zakašnjelo prepoznavanje može rezultirati smrtnim ishodom, kao u prvom prikazanom slučaju.
Među najčešćim simptomima neurološkog sifilisa su promjene raspoloženja, smetnje pažnje, loše pamćenje i česte glavobolje. Sifilis se može manifestirati i kao anksioznost, depresija, poremećaj ponašanja ili čak psihoza. Često su prvi simptomi nespecifični, što dodatno otežava postavljanje prave dijagnoze.
Preporučuje se da svaki psihijatar, pedijatar i drugi zdravstveni djelatnik u svakodnevnom radu obrati pažnju na mogućnost sifilisa kod djece i mladih s novonastalim neurološkim ili psihijatrijskim simptomima. Nužno je uzeti potpunu seksualnu anamnezu, bez osuđivanja i s potpunim poštovanjem privatnosti. Pitanja o spolnim odnosima, korištenju zaštite i broju partnera trebaju biti sastavni dio razgovora, a edukacija o prevenciji i rizicima prenosa bolesti mora biti jasno prezentirana. Više informacija o prevenciji i simptomima sifilisa može se pronaći na stranici Pliva Zdravlje.
Osim toga, liječnici trebaju biti upoznati s preporukama za testiranje na sifilis i druge spolno prenosive infekcije. Preporučuje se testiranje na sifilis, klamidiju, gonoreju, hepatitis B i C, HIV te humani papiloma virus kod svakog djeteta ili adolescenta s psihijatrijskim simptomima nepoznatog uzroka. Više o suvremenim dijagnostičkim postupcima moguće je pronaći na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Vrlo je važno naglasiti i ulogu roditelja, obitelji i školskih djelatnika u prepoznavanju rizičnih ponašanja kod mladih. Otvorena komunikacija, povjerenje i edukacija o spolnom zdravlju temelj su prevencije sifilisa. Djeca i adolescenti često nemaju potpune informacije o načinima prijenosa sifilisa i drugih spolno prenosivih bolesti, a mnogi i dalje vjeruju u mitove da se sifilis prenosi isključivo vaginalnim odnosom. Ove zablude moguće je ispraviti samo sustavnom edukacijom i otvorenim razgovorom. Na portalu Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije dostupni su brojni materijali za edukaciju mladih, roditelja i nastavnika.
Važno je znati da u mnogim slučajevima liječnici i druge osobe od povjerenja imaju zakonsku obvezu prijaviti sumnju na seksualno zlostavljanje ili spolne odnose s osobama mlađima od 18 godina odgovarajućim institucijama. To može biti nužno radi zaštite djeteta i sprečavanja daljnjih posljedica. Ove obveze propisane su Zakonom o zaštiti djece i mladih te pravilnicima Ministarstva zdravstva.
Preventivne aktivnosti trebaju uključivati javnozdravstvene kampanje, edukaciju u školama te dostupnost testiranja i liječenja za sve mlade. Samo zajedničkim djelovanjem zdravstvenih djelatnika, obitelji, škola i šire zajednice moguće je smanjiti broj novozaraženih i spriječiti tragične ishode sifilisa. Redovito informiranje o najnovijim podacima i preporukama moguće je pronaći na službenim stranicama CDC-a.
Sve više stručnjaka ističe potrebu da sifilis ne bude tabu tema, već dio redovnih preventivnih pregleda i razgovora o zdravlju mladih. Samo otvorenost i pravovremeno prepoznavanje simptoma mogu osigurati zdravlje i dobrobit novih generacija. Ako se sifilis otkrije na vrijeme, bolest je potpuno izlječiva. Međutim, zakašnjela dijagnoza može dovesti do ozbiljnih posljedica za fizičko i mentalno zdravlje. Informacije o modernim terapijama i postupcima liječenja sifilisa dostupne su na stranici Poliklinike Sv. Katarina.
Važno je imati na umu da sifilis nije bolest prošlosti. Njegov povratak zahtijeva sustavan i ozbiljan pristup cijele zajednice. Samo suradnjom i edukacijom moguće je zaustaviti širenje ove opasne bolesti i osigurati sigurniju budućnost mladih.
*Ime i pojedinosti su izmijenjeni radi zaštite privatnosti.
Dr. R. Susan Daily je dječji psihijatar u plemenu Cherokee u Oklahomi i volonter u lokalnim programima medicinske edukacije.
Dr. Eunice Y. Yuen je docentica psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Yale i članica Dječjeg odbora Grupe za unapređenje psihijatrije.
