Rasa i etnicitet imaju izuzetno važnu ulogu u formiranju ranih razlika u obrazovnim postignućima kod djece. Već prilikom polaska u osnovnu školu, jasno su uočljive razlike u znanju i vještinama između djece različitih rasa i etniciteta, a osobito između crnačke, hispanske i bijele djece. Ove razlike, poznate kao jaz u postignućima, rezultat su složenih međusobnih odnosa između rase i etniciteta, društvene klase, ekonomskih uvjeta i obrazovnih prilika. Istraživanja su pokazala da su razlike u postignućima vidljive već u prvom razredu osnovne škole, a tijekom osnovnoškolskog obrazovanja te razlike često postaju još izraženije. Ključ za razumijevanje ovih pojava je u detaljnom analiziranju kako rasa i etnicitet utječu na pristup kvalitetnom obrazovanju, kakve su mogućnosti djece iz različitih društvenih klasa te na koji način rana iskustva u obitelji i zajednici oblikuju djetetove obrazovne ishode.
Mnogi stručnjaci navode da djeca crnačke i hispanske populacije češće odrastaju u nepovoljnim ekonomskim prilikama u odnosu na bijelu i azijsku djecu. Ovakva ekonomska neravnopravnost direktno je povezana s društvenom klasom, koja dodatno utječe na mogućnost pristupa resursima potrebnim za uspješan razvoj, poput kvalitetnog predškolskog obrazovanja, knjiga, edukativnih igračaka i aktivnosti, ali i stabilnog obiteljskog okruženja. Prema podacima organizacija poput UNICEF-a i stručnih izvora kao što je [Institut za razvoj obrazovanja](https://iro.hr/), društvena klasa određuje ne samo materijalne uvjete u kojima dijete odrasta, već i razinu podrške i poticaja koje dijete prima kod kuće, što je ključno za kasniji uspjeh u školi.
Rasa i etnicitet su pojmovi koji su se tijekom povijesti često koristili za opravdavanje društvenih nejednakosti, no danas se sve više proučavaju njihovi stvarni utjecaji na obrazovne rezultate djece. Jedno od ključnih otkrića jest da su djeca crnačke i hispanske populacije značajno češće izložena siromaštvu i nižoj društvenoj klasi. Primjerice, otprilike 60% djece crnačke i hispanske populacije živi u obiteljima s niskim prihodima, dok je taj udio među bijelom i azijskom djecom znatno niži. Takva ekonomska situacija utječe na svakodnevni život djece, njihovu sigurnost, prehranu, zdravstvenu zaštitu i opći razvoj. Uz to, više od polovice crnačke djece odrasta u jednoroditeljskim obiteljima, dok je kod azijske i bijele djece taj udio znatno manji, što dodatno povećava jaz u postignućima.
Na rezultate istraživanja jasno ukazuju i razlike u obiteljskom okruženju. Na primjer, djeca iz niže društvene klase često nemaju pristup knjigama kod kuće, rjeđe sudjeluju u aktivnostima koje potiču čitanje i razvoj jezika te su izložena manjem broju edukativnih stimulacija. Sve to dovodi do zaostajanja u razvoju osnovnih vještina poput čitanja, matematike i znanosti, što se najjasnije vidi već u ranoj dobi. Rasa i etnicitet ovdje su često povezani s društvenom klasom, jer su povijesne i strukturalne prepreke stvorile uvjete u kojima su određene rasne i etničke skupine češće izložene siromaštvu i marginalizaciji.
Rezultati istraživanja provedenih na nacionalno reprezentativnim uzorcima pokazuju da su razlike u obrazovnim postignućima prisutne već pri upisu u osnovnu školu. Primjerice, prosječna postignuća crnačke djece u matematici su niža za 0,70 standardnih devijacija u odnosu na bijelu djecu već u prvom razredu, dok su razlike u znanju iz matematike i čitanja između crnačke i bijele djece tijekom osnovne škole sve veće. Kod hispanske djece, postignuća u matematici i prirodnim znanostima u petom razredu su u prosjeku niža za 0,60 standardnih devijacija u odnosu na bijelu djecu. Sve to ukazuje na duboko ukorijenjene razlike koje proizlaze iz kombinacije rase i etniciteta te društvene klase.
Međutim, nije dovoljno samo identificirati jaz u postignućima, već je nužno razumjeti i uzroke. Kada se u analizu uključe socijalno-ekonomski čimbenici poput prihoda, obrazovanja roditelja, strukture obitelji i kvalitete kućnog okruženja, vidljivo je da ovi čimbenici objašnjavaju velik dio razlika u postignućima između različitih rasnih i etničkih skupina. Primjerice, prilagodba na socijalno-ekonomski status roditelja smanjuje jaz u čitanju između crnačke i bijele djece u prvom razredu za 70%, a između hispanske i bijele djece za 80%. U petom razredu, između 40% i 80% razlika u rezultatima iz matematike, čitanja i prirodnih znanosti može se objasniti ovim čimbenicima. To potvrđuje da su društvena klasa i povezani ekonomski uvjeti presudni za rano formiranje jaza u postignućima među djecom različitih rasa i etniciteta.
Osim materijalnih uvjeta, važan utjecaj imaju i kulturne razlike te pristup socijalnim mrežama i informacijama. Djeca koja odrastaju u obiteljima viših društvenih klasa često su uključena u dodatne izvannastavne aktivnosti, imaju poticajnije školsko i kućno okruženje te veće mogućnosti za osobni razvoj. S druge strane, djeca iz nižih društvenih klasa, a posebice ona iz marginaliziranih rasnih i etničkih skupina, često su izložena nepovoljnim okolnostima, diskriminaciji i manjku podrške, što dodatno otežava njihovo obrazovno napredovanje.
Iz toga proizlazi da rješenje problema jaza u postignućima nije jednostavno niti se može postići isključivo kroz reformu školskog sustava. Potrebne su šire društvene i ekonomske politike koje će smanjiti siromaštvo, unaprijediti životne uvjete i osigurati ravnomjeran pristup kvalitetnom obrazovanju za svu djecu, bez obzira na rasu i etnicitet. Primjerice, politike usmjerene na poboljšanje dostupnosti kvalitetnog ranog predškolskog obrazovanja mogu značajno utjecati na smanjenje razlika u znanju i vještinama prije polaska u školu. Dobar primjer takve prakse je program „Vrtići za sve“ o kojem više informacija možete pronaći na stranicama [Ministarstva znanosti i obrazovanja](https://mzo.gov.hr/).
Dodatno, važno je osigurati kvalitetnu podršku roditeljima kroz edukaciju i informiranje o važnosti rane stimulacije, čitanja i zajedničkog učenja s djecom. Programi poput onih koje nudi [Savez društava “Naša djeca”](https://savez-dnd.hr/) pokazuju kako poticanje roditelja na aktivno sudjelovanje u razvoju djece može imati pozitivne dugoročne učinke na obrazovne ishode djece svih društvenih klasa i etniciteta.
Rasa i etnicitet su faktori koji se često isprepliću s društvenom klasom te zajedno oblikuju prilike i prepreke s kojima se djeca suočavaju već u najranijoj dobi. Svako dijete ima pravo na jednake mogućnosti za obrazovanje, no put do ostvarivanja tog prava nerijetko je otežan upravo zbog kombinacije rasnih, etničkih i društveno-klasnih razlika. Stoga je važno razvijati politike koje će smanjiti utjecaj siromaštva i društvene nejednakosti, a time i doprinijeti smanjenju jaza u postignućima među djecom različitih rasa i etniciteta. Više o važnosti rane intervencije i obrazovne jednakosti možete pročitati na stranici [Forum za slobodu odgoja](https://www.fso.hr/).
Jednako tako, borba protiv predrasuda i diskriminacije u obrazovnom sustavu mora biti prioritet. Učitelji, nastavnici i stručni suradnici trebaju biti dodatno educirani o tome kako prepoznati i suzbiti nejednakosti koje proizlaze iz rase i etniciteta. O tome se može više saznati na web stranici [Centra za mirovne studije](https://www.cms.hr/). Senzibilizacija i podizanje svijesti o važnosti različitosti te izgradnja inkluzivnog školskog okruženja ključno je za stvaranje pravednijeg društva u kojem će sva djeca imati jednake šanse za uspjeh.
Konačno, da bi jaz u postignućima bio smanjen, potrebna je koordinacija svih dionika: roditelja, odgojitelja, školskih ustanova, donositelja politika i šire zajednice. Samo kroz zajednički rad na smanjenju utjecaja siromaštva i društvene nejednakosti te kroz promociju pozitivnih vrijednosti rase i etniciteta, može se postići napredak u smanjenju razlika u obrazovnim postignućima među djecom. Ovakav pristup dugoročno doprinosi izgradnji ravnopravnijeg i uspješnijeg društva, u kojem su sva djeca prepoznata, prihvaćena i poticana da ostvare svoje potencijale, neovisno o njihovoj rasi, etnicitetu ili društvenoj klasi.
