Nada je moćna, ali ponekad i neuhvatljiva psihološka sila na koju se oslanjamo u vremenima tuge i očaja. Ljudi koji mogu održati nadu često djeluju kao da posjeduju neku posebnu snagu, neku unutarnju svjetlost koja ih vodi kroz teške trenutke. U društvu uvijek postoji nekoliko osoba koje, bez obzira na okolnosti, pronalaze pozitivnu stranu i uspijevaju nastaviti dalje kad drugi odustaju. Psihologija opisuje ovaj fenomen kao dispozicijsku nadu i prepoznaje mnoge individualne razlike među ljudima.
Što pokreće te razlike? Može li se veća količina nade namjerno razviti?
Novo istraživanje o metakogniciji i nadi
Nova longitudinalna studija provedena među studentima Sveučilišta Adam Mickiewicz u Poznanu, Poljska, sugerira povezanost između metakognicije — svijesti o vlastitim mislima, percepcijama i pristranostima — i razvoja nade i samopouzdanja. Autori studije, Pawel Kleka i kolege, spominju pojam samopouzdanja koji je prvi put istraživao Albert Bandura 1970-ih godina. Samopouzdanje se definira kao vjerovanje u vlastitu sposobnost kontrole nad vlastitim radnjama, emocijama i mišljenjima, kao i sposobnost učinkovitog ostvarivanja ciljeva. Ukratko, osjećamo se samopouzdanije kada vjerujemo da možemo napraviti značajne i pozitivne promjene u svojim životima.
U ovoj studiji, više od 250 studenata testirano je pet puta tijekom tri godine. Tijekom svakog testiranja sudionici su odgovarali na pitanja o svojoj “metakognitivnoj samosvijesti”, koja se odnosila na svijest o vlastitim pristranostima, kao i o mjerama samopouzdanja i percepcijama vlastite sposobnosti da ostvare ciljeve u različitim kontekstima.
Analiza odgovora pokazala je da veća svijest o vlastitim mislima i pristranostima može poboljšati razvoj samopouzdanja i nade. Konkretno, određena razina metakognitivne samosvijesti bila je potrebna za povećanje nade, dok su niže razine mogle zapravo smanjiti nadu tijekom vremena. Jedna od mogućih implikacija ovog nalaza jest da nada može biti potaknuta samo kod onih pojedinaca koji se suočavaju s izazovnim životnim okolnostima, ali samo kada je njihova metakognitivna svijest visoka.
Metakognitivna samosvijest može igrati ključnu ulogu u tome hoće li studenti imati realna ili nerealna očekivanja o sebi prilikom suočavanja s izazovima, što pak može utjecati na nadu kroz vlastitu percepciju. Na početku longitudinalne studije, razine nade nisu bile značajno različite između studenata s visokom i niskom metakognitivnom samosviješću, no tijekom vremena razlika je rasla. Možda su s većom sviješću o vlastitim mislima i pristranostima studenti bili u mogućnosti prilagoditi svoja očekivanja, čime su izbjegli snažnu obeshrabrenost kad nisu ostvarili svoje ciljeve.
Razmatranje metakognicije i samosvijesti
Ovi nalazi bacaju svjetlo na međusobnu povezanost između naše sposobnosti da promatramo vlastite misli i smjera našeg pogleda na život. Naši sudovi i pristranosti prema sebi, drugima i okolnom svijetu mogu snažno utjecati na naše samopouzdanje. Kada možemo prepoznati snage i slabosti u svojim obrascima mišljenja, vjerojatnije je da ćemo stvoriti psihološki prostor u kojem će nada moći cvjetati i rasti.
U konačnici, metakognicija nam omogućava da postanemo svjesniji vlastitih mentalnih procesa, što može unaprijediti našu sposobnost da prepoznamo kad naša perspektiva postaje ograničena ili pesimistična. Ova svijest o vlastitim mislima omogućava nam da uzmemo korak unatrag, sagledamo širu sliku i osiguramo si emocionalnu ravnotežu koja je potrebna za očuvanje nade.
Kroz razumijevanje metakognicije, možemo naučiti prepoznati negativne obrasce mišljenja koji nas mogu obuzeti, poput pretjerane samokritičnosti ili nesvjesnog prihvaćanja pesimističkog stava. Kada postanemo svjesni tih obrazaca, lakše ćemo ih prepoznati i promijeniti, čime ćemo povećati vlastitu otpornost i sposobnost održavanja nade u izazovnim vremenima.
Ova istraživanja ukazuju na to da svatko od nas, kroz svjesno promatranje vlastitih misli i pristranosti, može raditi na razvijanju veće nade. Osim toga, razumijevanje vlastitih misli i osjećaja omogućava nam da prepoznamo kada smo podložni negativnim obrascima i da poduzmemo korake kako bismo ih izmijenili. Na taj način, nadu možemo ne samo sačuvati, nego i aktivno razvijati, što će nam pomoći da prevladamo životne prepreke s većim samopouzdanjem i optimizmom.
