Napomena: Ovaj članak obrađuje temu napada i sadrži sadržaj koji nekim čitateljima može biti uznemirujuć.
Zanimanje za pitanje što točno čini da pojedini muškarci postaju počinitelji napada, već desetljećima zaokuplja stručnjake iz različitih znanstvenih područja. Analizirajući ponašanja i stavove muškaraca, pokazalo se da izravno ispitivanje o sklonosti prema napadu najčešće ne daje iskrene odgovore. Novi pristupi temelje se na promatranju neizravnih pokazatelja, a jedan od najnovijih znanstvenih uvida dolazi iz istraživanja provedenog na Sveučilištu Edith Cowan u Australiji. Umjesto da ispituju muškarce o njihovim stavovima prema napadu, istraživači su promatrali način na koji muškarci gledaju na ženska tijela. Prvi rezultati sugeriraju kako upravo ovakvo ponašanje može ukazivati na one koji su skloniji postati počinitelji napada.
Važno je naglasiti da nije svako zurenje u ženska tijela povezano s napadom niti svi muškarci koji to rade počine kaznena djela. Međutim, rezultati istraživanja pokazuju kako je kod onih koji jesu počinitelji napada ovakvo ponašanje puno učestalije i izraženije. Time se dodatno potvrđuje kako nije riječ o univerzalnom uzroku, nego o obrascu ponašanja koji češće obilježava one koji pokazuju veći rizik za napad.
Psihološka znanost u velikoj mjeri počiva na podacima prikupljenim putem samoprocjena, no kada je riječ o društveno neprihvatljivim ponašanjima, takvi podaci često su nepouzdani. Mnogi ispitanici nisu spremni priznati sudjelovanje u nepoželjnim radnjama poput napada. Upravo zato stručnjaci sve više koriste neizravne metode ispitivanja. U navedenom istraživanju, znanstvenici su analizirali različite podatke povezane s počiniteljima napada, a poseban naglasak bio je na analizi fenomena poznatog kao gledanje u tijela.
Pod pojmom gledanje u tijela podrazumijeva se svjesno i namjerno usmjeravanje pogleda prema tijelima drugih osoba, pri čemu se najčešće misli na žene. Istraživanje je pokazalo kako sklonost gledanju u tijela, čak i bez prisutnosti seksualnog ili nasilnog konteksta, može biti povezana s nizom zabrinjavajućih stavova i ponašanja. Korištenjem napredne tehnologije praćenja pogleda, znanstvenici su utvrdili kako su muškarci koji češće gledaju ženska tijela istovremeno skloniji okrivljavanju žrtava, češće sudjeluju u nepoželjnim ponašanjima te pokazuju snažniju fiziološku reakciju na slike žena koje su ozlijeđene ili ponižene.
Istraživači su povezali gledanje u tijela s teorijom dehumanizacije, prema kojoj je vjerojatnije da će osobe koje žene promatraju isključivo kroz prizmu tijela izgubiti osjećaj njihove osobnosti, misli i emocija. Takva percepcija žena kao objekata može biti prvi korak prema opravdavanju napada ili drugih oblika nasilja. Kroz ovaj proces, empatija prema ženi postupno nestaje, a potencijal za nasilno ponašanje raste. Više o ovom fenomenu može se pronaći na stranicama Američkog psihološkog društva.
U istraživanju su sudjelovali heteroseksualni muškarci starosti od 18 do 62 godine. Svi su ispunjavali upitnike koji su mjerili njihovu sklonost okrivljavanju žrtava napada te učestalost nepoželjnih ponašanja, kao što su neželjeni dodiri ili vrijeđanja. Također su odgovarali na pitanja o konzumaciji pornografije, osobito one nasilnog sadržaja, te su rješavali psihološke testove kojima se procjenjivala povezanost seksualnog i agresivnog sadržaja u njihovim mentalnim sklopovima. Osim toga, provjeravana je njihova fiziološka reakcija (elektrodermalna aktivnost) dok su promatrali slike žena u različitim stanjima, od svakodnevne odjeće do donjeg rublja, pri čemu su neke slike prikazivale žene s vidljivim ozljedama. Ova metoda daje podatke o razini uzbuđenja i emocionalnog reagiranja na različite podražaje.
Podaci su pokazali da su muškarci sa snažnijom sklonošću gledanju u tijela imali i više izražene stavove koji opravdavaju napad te češće izvještavali o sudjelovanju u nepoželjnim seksualnim radnjama. Ista skupina pokazivala je višu razinu fiziološkog uzbuđenja na slike ozlijeđenih žena i češće je konzumirala pornografiju s nasilnim sadržajem. Štoviše, tendencija povezivanja seksualnog i nasilnog sadržaja bila je veća kod ispitanika koji su češće gledali u tijela. Ovakvi rezultati ukazuju na snažnu vezu između gledanja u tijela i potencijalnog rizika za napad.
Važno je napomenuti da su korelacije među ovim varijablama bile male do umjerene, što znači da samo gledanje u tijela nije presudan faktor, ali može predstavljati vrijedan indikator u procjeni rizika. Ni u kojem slučaju nije opravdano generalizirati ili stigmatizirati sve muškarce koji gledaju u ženska tijela, ali rezultati istraživanja mogu pomoći stručnjacima u razvoju preventivnih programa, osobito na fakultetima i drugim ustanovama gdje je prevencija napada od iznimne važnosti. Više o važnosti edukacije u prevenciji napada moguće je pronaći na stranicama Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Tehnologija praćenja pogleda u ovom kontekstu omogućuje preciznu detekciju ponašanja koja su često nesvjesna ili automatska. Istraživanja sugeriraju kako promjene u svakodnevnim navikama i stavovima, poput smanjenja gledanja u tijela, mogu pozitivno utjecati na razvoj empatije i smanjenje rizika od napada. Edukativne radionice i javne kampanje usmjerene na prepoznavanje i promjenu problematičnih navika pokazuju dobre rezultate u nekim zajednicama. Primjer takve dobre prakse u Hrvatskoj je rad udruge CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, koji provodi brojne preventivne programe s mladima.
Dodatno, važno je naglasiti da društvo ima veliku odgovornost u kreiranju kulture u kojoj se žene ne promatraju isključivo kroz tjelesne karakteristike, već se cijeni njihova osobnost, kompetencije i doprinos zajednici. Promjene na društvenoj razini moguće su uz kontinuirani rad na osvještavanju, obrazovanju i stvaranju pozitivnih uzora. Više informacija o strategijama prevencije napada dostupno je na platformi Sigurno mjesto, gdje se nude konkretni savjeti i podrška osobama izloženima nasilju.
Iako samo gledanje u tijela nije i ne smije biti stigmatizirano kao kriminalno ponašanje, ova navika u kombinaciji s ostalim rizičnim faktorima može biti pokazatelj dubljih problema u stavovima i ponašanjima prema ženama. U znanstvenoj i stručnoj javnosti sve je veći interes za proučavanje kako neizravni pokazatelji, poput gledanja u tijela, mogu pomoći u ranom otkrivanju i sprječavanju napada. Ova saznanja imaju posebnu važnost u edukaciji mladih i oblikovanju društvenih vrijednosti koje promiču međusobno poštovanje i sigurnost.
Na kraju, znanost i praksa slažu se da je za učinkovitu prevenciju napada nužna suradnja različitih sektora – od odgojno-obrazovnih ustanova, preko zdravstvenih djelatnika, do organizacija civilnog društva. Praćenje novih znanstvenih spoznaja i njihova implementacija u svakodnevni rad ključ su za stvaranje sigurnijeg okruženja za sve članove društva. Za dodatne informacije i edukativne resurse o prevenciji napada, korisno je posjetiti i projekt Bolestan napad, koji pruža podršku i savjete žrtvama i svima koji žele sudjelovati u prevenciji nasilja.
Promjena percepcije i ponašanja prema ženama zahtijeva dugoročan i sustavan pristup, ali rezultati istraživanja pokazuju da je to moguće. Gledanje u tijela, kao rani indikator mogućih problema u stavu prema ženama, može biti korisno u prepoznavanju rizika, ali istinska promjena dolazi tek uz razvoj empatije, edukacije i aktivnog zalaganja protiv svakog oblika nasilja. Svjesnost o ovim problemima prvi je korak prema stvaranju društva u kojem su žene sigurne, poštovane i ravnopravne.
