U današnjem društvu socijalna nejednakost postaje sve izraženija, a jaz između bogatih i siromašnih osjeća se u gotovo svim aspektima našega života. Iako se najčešće govori o utjecaju bogatstva na odrasle, znanstvena istraživanja pokazuju da ova razlika počinje utjecati na pojedince već u najranijoj dobi. Posebno zanimljiva i zabrinjavajuća tema jest kako mališani, odnosno djeca do treće godine života, uočavaju i reagiraju na bogatstvo i siromaštvo u svojoj okolini. Socijalna nejednakost tako nije nešto što djeca usvajaju tek kasnije, nego se već od najranije dobi formiraju određeni stavovi i ponašanja prema ljudima različitog imovinskog statusa.
Prema istraživanju objavljenom na stranicama uglednog portala Scientific American, djeca stara već 14 do 18 mjeseci pokazuju izraženu sklonost osobama koje doživljavaju kao bogate, dok su znatno manje sklona pomoći onima koji su siromašni. Ova spoznaja posebno zabrinjava jer ukazuje na to da socijalna nejednakost nije samo društveni konstrukt koji usvajamo kasnije tijekom života, već je duboko ukorijenjena u naše najranije socijalne interakcije.
Rezultati istraživanja pokazuju da mališani od samo godinu i pol dana već mogu razlikovati bogate i siromašne te prema njima razvijaju specifične reakcije. Kada su stavljeni pred zadatak da procijene dvije odrasle osobe od kojih je jedna imala obilježja bogatstva (npr. lijepa odjeća, skupi predmeti), a druga obilježja siromaštva (istrošena odjeća, skromni predmeti), mališani su pokazali znatno više pozitivnih emocija i spremnosti za pomoć prema bogatoj osobi. Ovakvi rezultati nisu pronađeni kod djece mlađe od godinu dana, što sugerira da se ova socijalna nejednakost počinje formirati upravo u dobi od 14 do 18 mjeseci.
Zanimljivo je da su istraživači pokušali otkriti je li razlog takvog ponašanja mališana više vezan uz pozitivnu sklonost bogatima ili, što je još više zabrinjavajuće, uz negativan stav prema siromašnima. Rezultati upućuju na to da djeca ne pokazuju veću naklonost prema bogatima u odnosu na prije šest mjeseci, ali su zato postala manje sklona pomoći i biti pozitivna prema siromašnima. Drugim riječima, čini se da socijalna nejednakost kod mališana nije rezultat idealizacije bogatih, nego aktivnog distanciranja od siromašnih.
Kako i zašto djeca uopće dolaze do ovakvih stavova? Odgovor leži u snažnom utjecaju okoline, a posebno roditelja i drugih odraslih osoba. Mališani uče iz okruženja, promatraju kako se odrasli ponašaju prema bogatima i siromašnima i oponašaju te modele ponašanja. Socijalna nejednakost je nešto što djeca upijaju kroz svakodnevne interakcije, bilo svjesno ili nesvjesno. Istraživanja poput onog objavljenog na stranici Psychology Today naglašavaju koliko je rana socijalizacija važna za kasniji razvoj vrijednosti i stavova prema društvu.
Socijalna nejednakost kod djece može se uočiti i kroz način na koji se igraju, dijele igračke ili pristupaju drugoj djeci u vrtiću. Često je vidljivo da se djeca instinktivno približavaju onima za koje percipiraju da imaju više, dok su prema siromašnijima suzdržanija ili ih čak izbjegavaju. Ovakvi obrasci ponašanja mogu se dodatno pojačati kroz medije, crtane filmove i dječje priče, gdje se često bogati likovi prikazuju kao poželjni, uspješni i sretni, dok su siromašni prikazani kao nemoćni ili nesretni. To dodatno utječe na razvoj rane socijalne nejednakosti kod djece.
Važno je napomenuti da socijalna nejednakost nije nešto što djeca mogu razumjeti na apstraktnoj razini, kao što je to slučaj s odraslima. Njihove procjene temelje se na vrlo konkretnim i vidljivim pokazateljima – odjeći, igračkama, ponašanju odraslih. Djeca ne znaju što znači imati bogatstvo u stvarnom smislu, ali prepoznaju signale koji im ukazuju tko ima više, a tko manje. Taj način razmišljanja potvrđuju i rezultati drugih istraživanja poput onih objavljenih na BBC Future, gdje se ističe da djeca još od najranije dobi razvijaju osjećaj pravednosti i jednakosti, ali da okolina može snažno utjecati na razvoj tih vrijednosti.
Pitanje koje se logično nameće jest: što roditelji i odgajatelji mogu učiniti kako bi spriječili razvoj negativnih stavova prema siromašnima? Najvažnija preporuka stručnjaka je otvoren razgovor s djecom o vrijednostima poput solidarnosti, suosjećanja i jednakosti. Socijalna nejednakost ne smije se zanemarivati ni u odgoju najmlađih, jer upravo u toj dobi djeca upijaju najviše informacija iz svoje okoline. Osim razgovora, važno je i osobnim primjerom pokazivati poštovanje prema svima, neovisno o njihovom materijalnom statusu. Dobar primjer je sudjelovanje u humanitarnim akcijama zajedno s djecom, kako bi oni od najranije dobi naučili važnost pomaganja drugima. Ovakve aktivnosti preporučuju i brojni stručnjaci, primjerice na portalu UNICEF, gdje se roditeljima savjetuje uključivanje djece u volontiranje i rasprave o jednakosti.
S druge strane, socijalna nejednakost u društvu može se umanjiti kroz sustavne promjene u obrazovanju, medijima i zakonodavstvu. Vrtići i škole trebali bi biti mjesta gdje se djecu uči prihvaćanju različitosti i solidarnosti, a ne natjecanju tko ima bolje igračke ili skuplju odjeću. Uvođenje edukativnih programa koji promiču socijalnu osjetljivost i jednakost već u najranijoj dobi pokazuje se izuzetno učinkovitim u prevenciji predrasuda. Takve primjere možemo pronaći u nordijskim zemljama, o čemu više možete pročitati na portalu The Local Sweden, gdje je ravnopravnost među djecom u vrtićima postala standard koji se sustavno njeguje kroz igru, razgovore i svakodnevne aktivnosti.
Iako se socijalna nejednakost često prikazuje kao neizbježan dio društva, istraživanja pokazuju da su promjene moguće. Prvi korak je prepoznavanje da i naši najmlađi članovi društva već u ranoj dobi formiraju stavove o bogatima i siromašnima te da na te stavove snažno utječe ono što vide i čuju od odraslih. Stoga je odgovornost roditelja, odgajatelja i cijelog društva stvoriti okruženje u kojem će djeca učiti poštovati svakoga, neovisno o njegovom imovinskom statusu, te razvijati osjećaj solidarnosti i empatije prema drugima.
Socijalna nejednakost je tema o kojoj moramo razgovarati otvoreno i iskreno, posebno s djecom, jer su upravo oni najosjetljiviji na poruke koje im šaljemo kroz svoje svakodnevno ponašanje. Ako želimo pravednije i solidarnije društvo, moramo biti svjesni vlastite uloge u odgoju djece i nastojati im pružiti pozitivne modele ponašanja. Važno je da djeca nauče da vrijednost čovjeka ne leži u bogatstvu, već u dobroti, poštenju i spremnosti da pomogne drugima.
Na kraju, socijalna nejednakost ne smije biti nešto što se prenosi s generacije na generaciju. Naša je dužnost prekinuti taj lanac i djeci pružiti mogućnost da odrastu u ljude koji cijene i poštuju svakog pojedinca, neovisno o njegovim materijalnim mogućnostima. Na taj način možemo stvoriti zdravije i sretnije društvo za sve.
