Pitanje koje se danas postavlja glasi: što se događa kada četrdeset posto generacije ne može učinkovito funkcionirati u školi? Pokazatelji upućuju na to da bi se upravo to moglo dogoditi djeci koja su tijekom pandemije imala između nula i šest godina, a danas pohađaju razrede od prvog do šestog. Tijekom pandemije, dok su neka djeca bila zaštićena dodatnom podrškom kod kuće, velika većina nije imala tu sreću. Nacionalno izvješće iz 2021.-2022. otkrilo je da je čak četiri od deset učenika doživjelo barem jedno negativno iskustvo u obitelji, poput ekonomskih poteškoća, bolesti ili zatvorske kazne roditelja (Annie E. Casey Foundation).
Pojam “pandemijski gubitak učenja” ne može u potpunosti prenijeti ozbiljnost problema koji je nastao naglim prekidom svakodnevnog života i školovanja. Društvo se suočava s istovremenim krizama: kriza čitanja, kriza u posebnim obrazovnim potrebama, kriza financiranja škola i nedostatak nastavnika. Na primjer, prema Nacionalnoj procjeni obrazovnog napretka, manje od trećine učenika četvrtih razreda bilo je uspješno u čitanju i prije pandemije, a danas je taj broj još manji. Slično, procjenjuje se da dvadeset posto djece ima poteškoće s čitanjem ili disleksiju, a tek polovica njih ikada dobije posebnu pomoć (The Advocacy Institute).
Pandemija je utjecala na brojne aspekte razvoja djece, a jedan od najvažnijih je razvoj jezika kod djece. Ova sposobnost ima dubok i trajan utjecaj na čitavu osobu, njezin obrazovni i društveni put.
Prvo široko istraživanje i longitudinalna studija
Ove godine objavljeno je prvo široko istraživanje koje obuhvaća učinke pandemije na razvoj jezika kod djece (Zuniga-Montanez et al., 2025). Zaključeno je da su pismenost, spremnost za školu i opće komunikacijske vještine bile negativno pogođene. Ovi su nalazi posebno zabrinjavajući jer su se odnosili na djecu iz opće populacije, a ne samo na one s posebnim potrebama.
Prva longitudinalna studija, koja je pratila razvoj jezika kod djece rođene tijekom pandemije, objavljena je prošlog kolovoza (Pejovic et al., 2024). Studija je pratila sudionike kroz prve dvije i pol godine života. Jezični razvoj je proces koji počinje prepoznavanjem riječi u govoru. Prije pandemije, dojenčad stara četiri mjeseca mogla je izdvajati riječi iz govora, dok njihovi vršnjaci rođeni tijekom pandemije to nisu uspijevali čak ni sa dvanaest mjeseci. Prije pandemije, oko dvanaest posto dvogodišnjaka nije doseglo fazu spajanja dvije riječi, dok je u pandemijskoj generaciji taj broj narastao na dvadeset i četiri posto.
Izvještaji stručnjaka iz prakse
Zbog otežanih uvjeta za istraživanja tijekom pandemije, stručna izvješća iz prakse pružaju važan uvid u utjecaj pandemije na razvoj jezika kod djece. Primjerice, u lipnju prošle godine Charlotte Speech and Hearing Center iz Sjeverne Karoline izvijestio je da se učestalost kašnjenja u govorno-jezičnom razvoju više nego udvostručila. Prije pandemije, oko dvadeset posto djece nije prolazilo njihove govorno-jezične procjene, dok se od 2021. godine taj udio povećao na više od četrdeset posto. Sličan rast bilježe i drugi zdravstveni centri, što ukazuje na zabrinjavajući trend u razvoju jezika kod djece.
Ljudska cijena
Iza ovih brojki kriju se stvarne životne priče. Nakon trideset godina rada kao klinički lingvist, mogu potvrditi da razvoj jezika kod djece ovisi o nizu moždanih procesa koji moraju teći automatski i brzo, najčešće izvan svjesnog dijela memorije. S obzirom na količinu verbalnog unosa koju djeca primaju svakodnevno i ograničen kapacitet radne memorije, preopterećenje često dovodi do blokade u obradi informacija. Djeca koja imaju teškoće u razvoju jezika ne mogu jasno objasniti što se događa u njihovim mislima, a rezultat su frustracija, ljutnja, tjeskoba ili osjećaj bespomoćnosti. Početni jezični problem tako se pretvara u širi psihosocijalni izazov, utječući na brojne aspekte života mladih.
Teškoće u obradi jezika često dovode do problema s čitanjem ili disleksije. Djeca s disleksijom tri puta češće napuštaju srednju školu nego njihovi vršnjaci. Tipični maloljetni zatvorenik u SAD-u je po dobi u devetom razredu, ali čita na razini četvrtog razreda (Vacca, 2008). Prosječni zatvorenik ne uspijeva savladati gradivo iznad razine sedmog razreda, a najmanje polovica zatvorenika ima neki oblik teškoće u učenju, uključujući disleksiju. Ovi podaci pokazuju koliko je razvoj jezika kod djece ključan za njihov budući uspjeh i integraciju u društvo.
Točka pucanja
Danas se u školama sve češće spominje pojam “točke pucanja”. Sve je više učenika koji ne reagiraju na standardne intervencije, takozvanih “non-responders”. Ako su škole jedva uspijevale odgovoriti na njihove potrebe prije pandemije, sada, kada se broj djece s teškoćama udvostručio, situacija postaje još izazovnija. Ključni problemi su rapidno povećanje broja djece kojima treba posebna pomoć, povećanje troškova, potreba za pravovremenim prepoznavanjem i liječenjem poremećaja kao što je disleksija te hitnost pružanja podrške milijunima djece na koje je pandemija ostavila trag.
Ipak, postoje rješenja koja se već primjenjuju u nekim američkim školama. Primjena autonomnih tehnologija pokazuje ohrabrujuće rezultate u ranoj identifikaciji i podršci djeci s teškoćama u razvoju jezika kod djece (Education Week).
Nije vrijeme za čekanje
Uvođenje novih tehnologija u obrazovanje obično je spor proces, no kada su inovacije dovoljno jednostavne za korištenje bez dodatne obuke i integracije u školske sustave, promjena može biti brža. Škole si više ne mogu priuštiti čekanje; svaka izgubljena godina znači gubitak velikog dijela učenika i buduće radne snage. Razvoj jezika kod djece danas je važniji nego ikad. Ukoliko ne poduzmemo potrebne mjere na vrijeme, posljedice će snositi cijelo društvo.
Utjecaj pandemije na razvoj jezika kod djece jasno je vidljiv kroz brojne aspekte – od statističkih podataka do iskustava iz prakse. No, put do oporavka zahtijeva zajedničko djelovanje svih dionika: roditelja, odgajatelja, zdravstvenih stručnjaka i društva u cjelini. Više informacija o važnosti ranog razvoja jezika kod djece dostupno je na stranicama UNICEF-a, gdje se ističe kako kvalitetna komunikacija i podrška obitelji čine temelj zdravog razvoja svakog djeteta.
