Pojam stručnjak često nam ulijeva povjerenje i sigurnost, osobito u vremenima kada nam je potrebna stručna procjena ili rješenje za određeni problem. Međutim, postoji opasnost koja se često zanemaruje – pretjerano samopouzdanje stručnjaka. Ovo je fenomen koji se javlja kada stručnjaci u određenom području počinju vjerovati da su njihova znanja i vještine univerzalno primjenjiva i da su njihove procjene gotovo nepogrešive, čak i u situacijama gdje možda izlaze izvan okvira svoje stvarne stručnosti. Upravo pretjerano samopouzdanje može voditi do pogrešnih odluka, a posljedično i do ozbiljnih posljedica za društvo, pojedince ili tvrtke koje se oslanjaju na stručnjake. Razumijevanje skrivenih rizika koje donosi pretjerano samopouzdanje stručnjaka ključno je kako bismo mogli prepoznati, izbjeći i ublažiti potencijalne štete koje mogu proizaći iz takvog ponašanja.
Pretjerano samopouzdanje stručnjaka nije novi fenomen, ali njegova važnost naglašena je u posljednjim desetljećima zbog kompleksnosti modernog društva i stalnog priljeva novih informacija. Stručnjaci su često pozvani komentirati ili odlučivati o temama koje nisu nužno dio njihovog užeg područja rada. S obzirom na sveprisutnost medija i brzinu kojom se informacije šire, javnost se često bezrezervno oslanja na procjene pojedinih stručnjaka, ne uzimajući u obzir mogućnost njihove pogreške ili izlaska izvan okvira vlastite stručnosti. Zbog toga je važno razumjeti uzroke, posljedice i načine prepoznavanja pretjeranog samopouzdanja stručnjaka te usvojiti kritički pristup kada konzumiramo stručne savjete, preporuke ili zaključke.
Jedan od ključnih uzroka pretjeranog samopouzdanja stručnjaka leži u ljudskoj prirodi i načinu na koji percipiramo vlastite sposobnosti. Psiholozi su odavno utvrdili da ljudi skloni uspjehu u jednom području često precjenjuju svoje sposobnosti i u drugim, manje poznatim područjima. Taj efekt poznat je kao Dunning-Krugerov efekt, ali kod pravih stručnjaka, pretjerano samopouzdanje proizlazi iz stvarnog iskustva i znanja, što paradoksalno može dovesti do pogrešnih procjena kada se susretnu s nečim što nije dio njihove svakodnevne prakse. Prema istraživanjima objavljenim na platformi [Harvard Business Review](https://hbr.org/2018/05/why-do-we-trust-experts-even-when-theyre-wrong), stručnjaci su često izloženi pritisku okoline da daju brz i jasan odgovor, čak i kada nemaju dovoljno podataka. Taj pritisak može dodatno potaknuti njihovo pretjerano samopouzdanje.
Različiti su oblici u kojima se pretjerano samopouzdanje stručnjaka može manifestirati. Primjerice, stručnjaci mogu davati kategorične izjave o temama koje su u stvarnosti još uvijek predmet znanstvene rasprave. Također, često ignoriraju ili umanjuju važnost suprotnih dokaza ili perspektiva, oslanjajući se na vlastiti ugled ili ranija postignuća. Ovaj obrazac ponašanja može biti posebno opasan u područjima gdje su pogreške skupe, poput medicine, financija ili javnog zdravstva. Primjer iz financijskog sektora dolazi iz poznate globalne financijske krize 2008. godine, kada su brojni renomirani financijski stručnjaci i analitičari previdjeli znakove upozorenja i nastavili davati pozitivne prognoze, što je, između ostalog, doprinijelo nastanku krize. Više o ovome možete pročitati na [Financial Times](https://www.ft.com/content/2c9f2dd8-55be-11e9-91f9-b6515a54c5b1).
Pretjerano samopouzdanje stručnjaka nije samo stvar pojedinaca, već je često potaknuto i samim sustavom u kojem djeluju. Organizacije i društvo često traže brza i odlučna rješenja, zbog čega stručnjaci osjećaju potrebu prikazati se sigurnima u svoje odluke. U tom kontekstu, nesigurnost ili priznavanje neznanja percipira se kao slabost, iako je u stvarnosti riječ o znaku zrele i odgovorne stručnosti. Prepoznati granice vlastitog znanja i otvoreno komunicirati neizvjesnost važan je dio profesionalne etike, osobito u području znanosti i zdravstva. Primjer kako stručnjaci mogu biti potaknuti ili nagrađeni zbog odlučnosti, čak i kada nemaju dovoljno podataka, opisuje se u članku na [BBC Future](https://www.bbc.com/future/article/20200715-how-to-spot-a-fake-expert).
Još jedan važan aspekt pretjeranog samopouzdanja stručnjaka je utjecaj koji imaju na javnost. Kada osoba koja je percipirana kao stručnjak iznosi svoje mišljenje, ljudi su skloni prihvatiti to mišljenje bez dodatnog preispitivanja. Takav fenomen osobito je izražen u digitalnom dobu, gdje se stručni savjeti mogu brzo proširiti putem društvenih mreža i portala. Nažalost, ovo može dovesti do situacija u kojima se lažne ili pogrešne informacije masovno šire, uz velike posljedice po javno zdravlje, financijsku sigurnost ili društvenu stabilnost. Izvještaj o tome kako lažne vijesti i pogrešne stručne procjene mogu oblikovati javno mnijenje možete pronaći na [Reuters Institute](https://reutersinstitute.politics.ox.ac.uk/news/fake-news-expert-commentary).
Kada se govori o utjecaju pretjeranog samopouzdanja stručnjaka na svakodnevni život, potrebno je uzeti u obzir i način na koji se takvo ponašanje prenosi na timove i organizacije. Stručnjaci s viškom samopouzdanja često su skloni dominirati timovima, gušiti različita mišljenja i zanemariti potencijalne rizike. Ovo može dovesti do grupnog razmišljanja, gdje se odluke donose na temelju jednog ili nekoliko snažnih mišljenja, umjesto na temelju objektivnih podataka i analize. Posljedice ovakvog načina odlučivanja mogu biti ozbiljne, osobito kada se radi o strateškim pitanjima unutar tvrtki, bolnica ili državnih institucija. Više o utjecaju grupnog razmišljanja i pretjeranog samopouzdanja možete pronaći na [Forbes](https://www.forbes.com/sites/forbesbusinesscouncil/2022/10/17/the-dangers-of-overconfidence-in-leadership/).
S obzirom na sve navedeno, javlja se pitanje: kako prepoznati pretjerano samopouzdanje stručnjaka i kako se zaštititi od njegovih posljedica? Prvi korak je razvijanje kritičkog mišljenja i razumijevanje da ni jedan stručnjak nije nepogrešiv. Prava stručnost ogleda se u sposobnosti priznanja granica vlastitog znanja i otvorenosti prema drugačijim mišljenjima. Potrebno je pratiti signale poput nedostatka spremnosti na raspravu, ignoriranja suprotnih argumenata, donošenja prebrzih zaključaka ili potpunog samopouzdanja u nesigurnim okolnostima. Također, važno je informirati se iz više različitih izvora i tražiti dokaze ili argumentaciju za iznesene tvrdnje.
Osim pojedinaca, i organizacije trebaju razviti kulturu koja potiče otvorenost, kritičku raspravu i prihvaćanje pogrešaka kao prilike za učenje, a ne za kažnjavanje. Tako se stvara okruženje u kojem stručnjaci ne osjećaju pritisak prikazivati se kao nepogrešivi, već kao odgovorni i savjesni članovi tima. Uspostava takve kulture može znatno smanjiti rizik od donošenja pogrešnih odluka temeljenih na pretjeranom samopouzdanju.
U svakodnevnom životu važno je imati na umu da ni najeminentniji stručnjaci nisu izuzeti od ljudskih pogrešaka. Pretjerano samopouzdanje stručnjaka može imati dugoročne i široke posljedice, osobito kada utječe na politiku, gospodarstvo ili zdravstvo. U digitalnom dobu, kada se stručne procjene prenose brže nego ikada prije, ključno je da javnost nauči razlikovati temeljenu stručnost od samopouzdanja bez pokrića. Kritička provjera izvora, razumijevanje konteksta i otvorenost za nova saznanja najbolja su zaštita od negativnih posljedica ovog fenomena.
Sve više istraživanja potvrđuje da pretjerano samopouzdanje stručnjaka nije isključivo problem pojedinaca, već je povezano sa strukturom društva, načinom komunikacije i okruženjem u kojem stručnjaci djeluju. Razumijevanje ovih mehanizama omogućuje nam bolju procjenu stručnih mišljenja i odluka, čime pridonosimo zdravijem, informiranijem i otpornijem društvu. Stoga je važno ostati svjestan skrivenih rizika koje donosi pretjerano samopouzdanje stručnjaka, kako bismo i sami mogli donositi promišljene i odgovorne odluke u svim segmentima života.
