Gostujuća autorica: Sarah Myruski.
Adolescencija je razdoblje dinamičnih promjena i oblikovanja osobnosti, kada socijalni svijet igra ključnu ulogu u razvoju svakog pojedinca. Danas su odnosi među adolescentima uvelike oblikovani digitalnim medijima, što uključuje društvene mreže, aplikacije za dopisivanje i platforme za online igranje. Digitalni mediji postali su gotovo neizostavan dio svakodnevice mladih, utječući na način na koji razvijaju odnose, stvaraju identitet i grade emocionalnu zrelost. Upravo zato pitanje kako digitalni mediji utječu na anksioznost u adolescenciji postaje sve važnije, a razumijevanje te povezanosti ključno je za roditelje, stručnjake i same adolescente.
Digitalni mediji donose kvalitativno drugačiju dimenziju socijalne interakcije u odnosu na razgovore uživo. Asinhronost, stalna dostupnost i često izostanak neverbalnih signala samo su neke od karakteristika koje ove platforme čine posebnima. S jedne strane, adolescenti dobivaju mogućnost komunikacije s vršnjacima izvan granica svoje neposredne okoline, ali s druge strane mogu se suočiti s izazovima kao što su tjeskoba zbog stalne usporedbe s drugima, cyberbullying ili osjećaj isključenosti iz određene grupe.
Rasprave o povezanosti digitalnih medija i anksioznosti sve su češće i među stručnjacima i među roditeljima. Adolescencija je razdoblje kada anksioznost često prvi put postaje izražena, a prema nekim istraživanjima svaki treći adolescent iskusi simptome anksioznosti do svoje punoljetnosti. Pritom su rezultati istraživanja o odnosu između digitalnih medija i anksioznosti podijeljeni – dok neki stručnjaci ističu negativan utjecaj, drugi tvrde da ovisi o načinu, motivima i obrascima korištenja digitalnih medija, ali i individualnim karakteristikama adolescenta. Više informacija o ovoj problematici može se pronaći na portalu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Naše istraživačko iskustvo naglašava važnost pitanja na koji način i zašto adolescenti koriste digitalne medije, a ne samo koliko vremena provode online. Primijetili smo da neki adolescenti radije koriste digitalne medije umjesto razgovora uživo, pogotovo kada se radi o dijeljenju osjećaja ili prepričavanju događaja s prijateljima. Takva preferencija može proizaći iz osjećaja sigurnosti i kontrole koje nude digitalni mediji – korisnik može pažljivo razmisliti što će napisati, ima dovoljno vremena za reakciju i mogućnost biranja kako će se predstaviti drugima. Više o ovoj temi možete pročitati na portalu Roditelji.hr.
Osobe koje imaju poteškoće s regulacijom emocija često više gravitiraju digitalnim medijima. Regulacija emocija obuhvaća sposobnost prepoznavanja i razumijevanja vlastitih osjećaja, ali i mogućnost prilagodbe intenziteta emocija te donošenja odluka kada i kako ih iskazati. Znanstvena istraživanja potvrđuju da nedostatak vještina regulacije emocija može biti snažan prediktor anksioznosti u adolescenciji, a vještine regulacije se intenzivno razvijaju upravo tijekom tih godina. Digitalni mediji, ako zamijene previše razgovora uživo, mogu ograničiti mogućnosti za učenje i vježbanje regulacije emocija, što može dodatno povećati rizik za razvoj anksioznosti.
U novijim istraživanjima provodili smo analize moždanih aktivnosti adolescenata u dobi od 12 do 15 godina, usmjerene na procjenu njihove preferencije digitalnih medija u odnosu na tradicionalne, osobne interakcije. Korištenjem elektroencefalografije (EEG), analizirali smo povezanost između dijelova mozga zaduženih za kontrolu i generiranje emocija. Pokazalo se da kod adolescenata koji preferiraju digitalne medije postoji izraženija povezanost moždanih regija koje ukazuju na pretjeranu kontrolu emocija, a takva “neuralna rigidnost” može biti povezana s većim razinama anksioznosti, posebice u nepredvidivim društvenim situacijama. Ovakav obrazac često je vidljiv kod osoba s izraženijom socijalnom anksioznošću, gdje je izbjegavanje novih situacija i neizvjesnosti prisutno kao osnovni problem.
Regulacija emocija je vještina koja se izgrađuje kroz svakodnevnu praksu i direktne socijalne interakcije. Adolescencija je vrijeme kada se ove vještine intenzivno razvijaju, a digitalni mediji, iako nude određene prednosti, mogu dovesti do smanjenja prilika za razvoj regulacije emocija. To potencijalno povećava ranjivost za pojavu anksioznosti kod mladih koji izbjegavaju osobni kontakt i komunikaciju uživo, birajući digitalni svijet kao primarni način socijalizacije. S obzirom na to, roditelji, stručnjaci i sami adolescenti trebali bi obratiti pažnju na ravnotežu između korištenja digitalnih medija i neposrednih socijalnih kontakata.
Važno je naglasiti da digitalni mediji sami po sebi nisu negativni, već način i kontekst korištenja imaju ključnu ulogu. Korištenje digitalnih medija može imati edukativnu, informativnu i socijalnu vrijednost. Problem nastaje kada digitalni mediji postanu sredstvo izbjegavanja ili zamjena za socijalne kontakte, što može rezultirati pogoršanjem anksioznosti i smanjenjem socijalnih vještina. Podizanje svijesti o ovoj problematici moguće je kroz edukaciju roditelja i adolescenata, kao i promicanje digitalne pismenosti koja uključuje vještine postavljanja granica, prepoznavanja i upravljanja emocijama te svjesnog korištenja digitalnih tehnologija. Na portalu Medijska pismenost dostupni su mnogi resursi o ovoj temi.
Stručnjaci preporučuju stvaranje zdravih navika i ravnoteže između digitalnog i stvarnog života. Umjesto nametanja strogih ograničenja, korisnije je potaknuti adolescente na razvoj odgovornog odnosa prema digitalnim medijima, poticanje otvorene komunikacije i razvijanje socijalnih vještina kroz izravne kontakte. Također, važno je razvijati svijest o tome kako korištenje digitalnih medija utječe na njihovo emocionalno stanje i samopouzdanje. U slučajevima kada izravna komunikacija nije moguća, preporučuje se koristiti digitalne kanale koji omogućuju prijenos neverbalnih znakova, poput video poziva, što može smanjiti osjećaj izoliranosti i pomoći u održavanju emocionalnih veza.
Uloga roditelja i odraslih osoba iznimno je važna u oblikovanju navika korištenja digitalnih medija kod adolescenata. Otvoreni razgovori o digitalnim navikama, postavljanje jasnih ali fleksibilnih granica te poticanje sudjelovanja u stvarnim društvenim aktivnostima mogu smanjiti rizik od razvoja anksioznosti i doprinijeti zdravom emocionalnom razvoju. Preporučuje se potražiti dodatne informacije i savjete na programu Živjeti zdravo, gdje su dostupni brojni materijali za roditelje i stručnjake.
Kroz svakodnevne aktivnosti poput zajedničkog razgovora, vođenja dnevnika osjećaja ili umjetničkog izražavanja, adolescenti mogu vježbati regulaciju emocija i razvijati otpornost prema izazovima koje donosi digitalno okruženje. Neki adolescenti mogu koristiti aplikacije za praćenje raspoloženja i reflektiranje o tome kako digitalni mediji utječu na njihovo emocionalno stanje, što dodatno pridonosi svjesnom korištenju tehnologije.
U konačnici, digitalni mediji su neizostavan dio svakodnevice adolescenata, ali njihov utjecaj na anksioznost ovisi o mnogim faktorima, od načina korištenja, motivacije, socijalnih vještina do individualnih emocionalnih potreba. Važno je pristupiti ovoj temi otvoreno, informirano i uz uvažavanje specifičnih potreba svakog adolescenta, kako bi digitalni mediji postali alat koji doprinosi, a ne narušava mentalno zdravlje mladih.
O autorici: Sarah Myruski je izvanredna profesorica psihologije na Sveučilištu Penn State i zamjenica voditelja Laboratorija za razvoj emocija. Njezina istraživanja fokusirana su na korištenje digitalnih medija među adolescentima i analizu zašto određeni obrasci korištenja mogu biti korisni ili štetni za pojedine mlade osobe. Obitelji zainteresirane za sudjelovanje u istraživanjima ili traženje dodatnih informacija mogu pronaći više na službenoj stranici Laboratorija za razvoj emocija.
