Kroz povijest kriminalistike pojam serijski ubojica često je bio vezan uz muške počinitelje, dok su žene mnogo rjeđe spominjane u tom kontekstu. Međutim, serijski ubojica, iako znatno rjeđe, može biti i žena. U javnosti prevladava uvjerenje da su serijski ubojice gotovo isključivo muškarci, no stvarnost je ipak nešto drugačija, iako su slučajevi ženskih serijskih ubojica izuzetno rijetki. Upravo zbog te rijetkosti, svaki novi slučaj izaziva izniman interes i pažnju javnosti, istražitelja i znanstvenika, a teme vezane uz serijski ubojica često izazivaju široke rasprave u medijima i na stručnim skupovima.
Nedavni slučaj iz Kanade, koji uključuje Sabriunu Kauldhar, ponovno je otvorio pitanje mogu li žene biti serijski ubojica i koje su njihove karakteristike, motivi i modus operandi. Kauldhar je, prema optužnici, između 1. i 3. listopada u trima različitim gradovima Ontario ubila troje ljudi. Prva žrtva bila joj je poznanica i cimerica, dok su preostale dvije žrtve bili slučajni prolaznici koje je nasumično izbola nožem. Takav niz ubojstava u kratkom razdoblju, na više lokacija, s minimalnim predasima, odgovara fenomenu poznatom kao serijski ubojica. Iako FBI danas ne koristi više kategoriju “spree killing”, za proučavanje ovakvih slučajeva ona i dalje ima svoju vrijednost, osobito kad se radi o tako rijetkoj pojavi kao što je ženski serijski ubojica.
Serijski ubojica se razlikuje od drugih oblika višestrukih ubojstava. Dok masovni ubojica djeluje u jednom događaju na jednom mjestu, a tradicionalni serijski ubojica ubojstva počini s razmakom, serijski ubojica počinjava više ubojstava u vrlo kratkom razdoblju, često na različitim lokacijama, bez razmaka koji bi omogućio povratak “normalnom životu”. Upravo takav obrazac prepoznajemo u slučaju Kauldhar, a prema dostupnim podacima, njezin je slučaj iznimno važan za razumijevanje fenomena žena serijski ubojica.
Važno je napomenuti da žene serijski ubojica najčešće djeluju kao dio tima, primjerice uz dominantnog muškog partnera, dok su samostalne počiniteljice iznimno rijetke. Poznati slučajevi iz povijesti, poput Caril Ann Fugate koja je pratila Charlesa Starkweathera tijekom njegova krvavog pohoda, pokazali su da žene u većini slučajeva nisu vođe, već prate muškarce. U našoj suvremenoj kriminalistici tek oko pet posto svih serijskih ubojica su žene, a broj onih koje su djelovale potpuno samostalno može se nabrojiti na prste jedne ruke.
Motivi žena serijski ubojica također se ponešto razlikuju od muških. Dok su muškarci najčešće vođeni bijesom, osvetom, psihopatologijom ili financijskim motivima, žene su sklonije počiniti serijska ubojstva zbog osobne koristi, poput životnog osiguranja, imovine ili emocionalnih konflikata, što potvrđuju i brojni analizirani slučajevi u kriminalističkoj literaturi. Ipak, postoji i manji broj žena serijski ubojica koje su djelovale iz bijesa, psihičkih bolesti ili jednostavne potrebe za uzbuđenjem, što ukazuje na sličnost s muškim počiniteljima.
Modus operandi žena serijski ubojica često uključuje otrove, gušenje ili hladno oružje. Upotreba vatrenog oružja je znatno rjeđa nego kod muških serijskih ubojica. Upravo je nož bio oružje izbora u slučaju Sabriune Kauldhar, što je dodatno zanimljivo s obzirom na opću statistiku. Najnovije analize pokazuju da 75% serijskih ubojica preferira vatreno oružje, najčešće pištolj, dok žene češće koriste metode koje su “tihe” i manje nasilne na prvi pogled. Međutim, u slučaju Kauldhar sve žrtve su izbodene nožem, što govori o impulzivnosti i intenzitetu doživljenih emocija.
Psihološki profili žena serijski ubojica, iako rijetko izrađivani zbog malog broja slučajeva, ukazuju na složene razloge i osobine ličnosti. Često su u pitanju teški oblici psihopatologije, kao što su poremećaji osobnosti, sklonost impulzivnom ponašanju ili teške traume iz prošlosti. U slučaju Kauldhar, mediji navode da joj je određeno psihijatrijsko vještačenje radi utvrđivanja njezine sposobnosti praćenja sudskog postupka. Prijašnje osude za nasilje, provale i napad na službenu osobu upućuju na dugotrajan problem s impulzivnošću i neprilagođenim ponašanjem.
Društveni kontekst i percepcija javnosti prema ženama serijski ubojica također igraju veliku ulogu. Općenito se žene smatraju nježnijima i sklonijima zaštiti, pa svaki iznimno nasilan čin poput serijskih ubojstava izaziva šok i nevjericu. Mediji često naglašavaju “neobičnost” ženskih serijskih ubojica, pa je i sam pojam serijski ubojica u javnosti gotovo pa rezerviran za muškarce. Psihologinja Marija Petrović u intervjuu za Večernji list ističe da žene koje postanu serijski ubojica često pokazuju visoku razinu manipulacije i sposobnosti skrivenog života, što otežava njihovo pravovremeno otkrivanje.
Analize pokazatelja ranog ponašanja također su važne za prepoznavanje mogućih serijskih ubojica među ženama. Nerijetko su u pitanju izolirane, povučene osobe s malo prijatelja, često s burnom obiteljskom poviješću i problemima u ranim godinama života. Takav obrazac bio je prisutan i kod Kauldhar, čija je prošlost uključivala kaznena djela, sukobe i teškoće u socijalnim odnosima. U brojnim slučajevima žene serijski ubojica pokazivale su visoku razinu prilagodbe i “normalnosti” u svakodnevnom životu, što dodatno otežava njihovo prepoznavanje.
Povijesno gledano, poznate žene serijski ubojica poput Aileen Wuornos, koja je smaknuta 2002. godine u SAD-u, često su djelovale iz osjećaja ugroze, straha ili osvete, iako su njihove priče nerijetko bile medijski eksploatirane. U Europi je slučaj Belle Gunness s početka 20. stoljeća još uvijek predmet rasprava među stručnjacima. Slučajevi poput ovih daju dodatni materijal za analize, ali i upozoravaju na važnost pravovremenog prepoznavanja potencijalnih opasnosti, bez obzira na spol počinitelja.
Jedan od problema u proučavanju žena serijski ubojica je i nedostatak kvalitetne baze podataka i malog broja detaljno istraženih slučajeva. Većina literature i znanstvenih radova, poput onih objavljenih na Police Chief Magazine ili Psychology Today, fokusirana je na muške serijske ubojice. Ipak, posljednjih godina raste interes za ženske slučajeve, pogotovo zbog njihove specifičnosti i važnosti za opću sigurnost društva.
Kada analiziramo motive, metode i profiliranje žena serijski ubojica, jasno je da su oni iznimno složeni i često uvjetovani osobnim povijestima, psihopatologijom, ali i društvenim kontekstom. Osim individualnih razloga, ponekad su u pitanju i vanjski faktori poput zlostavljanja, siromaštva ili marginalizacije. Upravo zbog toga svaka nova pojava žene serijski ubojica, poput slučaja iz Kanade, zahtijeva temeljitu analizu i multidisciplinarni pristup. Na ovaj način možemo bolje razumjeti dinamiku i spriječiti buduće tragične događaje.
Dodatno, svaka istraga o ženi serijski ubojica otkriva i propuste u sustavu – od nedovoljno ozbiljnog shvaćanja ranih prijava nasilja, do neprepoznavanja psihičkih bolesti ili poteškoća. U razgovoru za Jutarnji list, kriminalist Ivan Domančić upozorava na važnost edukacije stručnjaka i građana kako bi se prepoznali rizični obrasci ponašanja. On ističe i važnost povezivanja socijalnih službi, policije i zdravstvenog sustava za rano otkrivanje potencijalnih prijetnji.
U konačnici, fenomen žena serijski ubojica ostat će i dalje predmet istraživanja i rasprava zbog svoje rijetkosti i nepredvidivosti. Suvremene kriminalističke i psihološke metode omogućuju bolje razumijevanje takvih pojava, ali i dalje su nužna ulaganja u znanost, edukaciju i suradnju između institucija. Slučajevi poput Sabriune Kauldhar potvrđuju koliko je važno pristupati svakoj osobi individualno i ne podcjenjivati mogućnost da žena može biti serijski ubojica. Upravo razumijevanje ovih pojava može doprinijeti sigurnijem društvu i smanjenju broja žrtava u budućnosti.
Zanimljivo je primijetiti da su serijski ubojica kao pojam, motivi i način djelovanja predmet brojnih znanstvenih radova, knjiga i popularnih filmova, no malo koji prikaz odražava pravu sliku o ženama počiniteljicama. Iako rijetke, žene serijski ubojica postoje i njihov utjecaj na sigurnost zajednice ne treba podcijeniti. Svaki novi slučaj, poput onih opisanih u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, doprinosi razumijevanju ovog fenomena, a javna svijest i edukacija ključ su prevencije i ranog otkrivanja takvih osoba.
