Kako bi umjetna inteligencija mogla oblikovati naše odnose i društvene interakcije

Zamislite svijet u kojem dijete odgaja isključivo umjetna inteligencija. “Roditelji” AI pružaju neizmjernu strpljivost, smjernice i bezuvjetnu podršku. AI prijatelji uvijek su dostupni, nikada nisu ljuti i ne drže zamjerke. AI učitelji nude beskonačno znanje i strpljenje. Čak i AI romantični partneri lako su prilagodljivi i savršeno usklađeni s njihovim željama.

U ovom svijetu, društvene interakcije su besprijekorne. Postoji malo nesporazuma, malo emocionalne nepredvidljivosti i malo konflikata koje treba riješiti. Svaka interakcija dizajnirana je tako da zadovolji ljudske potrebe—na zahtjev, s minimalnim naporom.

Na prvi pogled, ovo bi mogla izgledati kao idealna situacija: nema odbacivanja, nema sukoba, nema potrošnje energije na otkrivanje što drugi ljudi žele. No, što se događa kada ova AI-om odgajana osoba kroči u stvarni svijet—gdje su ljudski odnosi neuredni, nepredvidljivi i zahtijevaju više truda?

Paradoks je u tome što, iako AI odnosi i društvo mogu riješiti mnoge naše probleme, učinkovitost i interpersonalne borbe, oni nas također mogu učiniti manje sposobnima za stvarne ljudske odnose. AI sustavi mogli bi biti dizajnirani tako da oponašaju ljudske konflikte i prikazuju nepredvidljivost ljudskih emocija, no to bi moglo potkopati njihov izvorni cilj, a nedostatak stvarnog ljudskog “drugog” mogao bi promijeniti društvena očekivanja.

AI sustavi sve više zauzimaju društvene uloge

Mladi odrasli vjeruju da bi AI mogao zamijeniti ljudske međuljudske odnose. Neki su otvoreni za ideju da imaju AI prijatelja. Kako umjetna inteligencija sve više preuzima uloge koje su tradicionalno obavljali ljudi—asistenti, treneri, terapeuti, konzultanti, učitelji, pa čak i romantični partneri—naša društvena očekivanja i norme vjerojatno će se promijeniti.

Nedavno istraživanje u AI i psihologiji poziva na dublje istraživanje evolucije psihologije ljudsko–AI odnosa. Kako će interakcije između ljudi i AI utjecati na našu sposobnost povezivanja s drugima?

1. Emocionalna povezanost i ovisnost

Hoće li ljudi koji stvaraju duboke emocionalne veze s AI-jem imati problema u snalaženju u stvarnim ljudskim odnosima?

Ljudske interakcije zahtijevaju kompromis, strpljenje i sposobnost podnošenja nelagode. S druge strane, interakcije s AI-jem često su dizajnirane da budu besprijekorne. AI sustavi ne povlače ljubav i ne zahtijevaju nikakvu uzvratnu podršku. S vremenom bi to moglo stvoriti nerealna očekivanja da međuljudska dinamika treba biti jednostavna, što može dovesti do frustracija ili izbjegavanja suočavanja s neurednim i nesavršenim ljudskim vezama. Ljudi mogu postati povučeniji i manje skloni kontaktiranju drugih, jer njihove emocionalne potrebe zadovoljava AI. Emocionalne veze mogu postati plitke, transakcijske ili neuravnotežene.

2. AI i debata o usamljenosti

Može li AI doista smanjiti usamljenost, ili samo maskirati taj osjećaj?

Neki istraživači sugeriraju da bi AI suputnici mogli pomoći u borbi protiv usamljenosti, osobito kod starijih osoba. Međutim, istraživanje iz 2024. godine otkrilo je da 69 posto starijih osoba nije vjerovalo da bi AI suputnici mogli smanjiti njihovu usamljenost. Gotovo 70 posto sudionika također je izrazilo visok stupanj nelagode prema ideji da bi ljudi mogli vjerovati da su AI odnosi stvarni ljudski odnosi, primjerice, u slučajevima kada ljudi koji pate od demencije vjeruju da je njihov AI suputnik stvarna osoba.

AI može pružiti angažman i razgovor, ali nedostaje mu stvarna uzajamnost i emocionalna prisutnost. Usamljenost nije samo odsutnost interakcije—riječ je o odsutnosti smislenih autentičnih veza. Ako AI zamijeni, a ne nadopuni ljudske odnose, može produbiti izolaciju umjesto da je ublaži. Prebacivanje ljudskog društva na AI također postavlja etička pitanja, osobito ako osoba nije svjesna da je riječ o AI-u.

3. Iskrivljena društvena očekivanja

Organizacijski psiholog Adam Grant opisuje tri vrste ljudi u odnosima: davatelje, uzimače i usklađivače. Mnogi AI sustavi dizajnirani su da budu prvenstveno davatelji—njihova jedina funkcija je zadovoljenje ljudskih potreba. To zahtijeva malo truda s naše strane, bez uzajamnosti, bez emocionalnog usklađivanja. Ako se naviknemo na interakcije u kojima su naše potrebe uvijek zadovoljene bez pitanja, vjerojatno nećemo imati strpljenja za odnose koji zahtijevaju uzajamnost. Hoćemo li nesvjesno očekivati da se ljudi ponašaju kao AI i postajati razočarani kada ljudi ne udovolje našim očekivanjima? Hoćemo li imati problema u ulaganju truda u ljudske odnose? Ako prestanemo zahvaljivati AI-u na njegovoj pomoći, hoćemo li postati manje uljudni prema ljudima u sličnim ulogama?

Studije digitalne komunikacije i društvenih medija pokazale su da stalna izloženost instant zadovoljenju (poput brzih odgovora na tekstove ili algoritamski optimiziranih feedova) smanjuje naše strpljenje i toleranciju prema nesigurnostima. Jedno istraživanje iz 2013. godine pokazalo je da su ljudi postali manje strpljivi. To je vjerojatno skratilo vrijeme reakcije u posljednjem desetljeću. AI bi mogao ubrzati ovaj učinak—kondicionirajući nas da očekujemo brze, besprijekorne, konflikte bez interakcije koje ne odražavaju stvarna ljudska iskustva.

4. Atrofija empatije: Skriveni trošak interakcija s AI-jem

Empatija je vještina koja se razvija kroz stvarne društvene interakcije. Ona zahtijeva da razmišljamo o drugima, ili da se stavimo u njihov um, prepoznajući njihove misli, emocije i perspektive. Što se događa ako su naše glavne interakcije s AI-jem—entitetom koji nema stvarne osjećaje, potrebe ili perspektive? S vremenom, ova dinamika mogla bi oslabiti našu sposobnost da budemo emocionalno prisutni i svjesni drugih.

AI može biti obučen da odgovara na načine koji uzrokuju da se čini više “osjetljivim” i čak izgraditi načine za poticanje empatije od strane korisnika. No mnogi trenutni AI sustavi čija je funkcija zadovoljiti ljudske potrebe nisu obučeni za izražavanje negativnih emocija poput frustracije, razočaranja, osude ili čuđenja.

S vremenom, jednostrane interakcije s AI sustavima koji su dizajnirani da nas zadovolje mogu utupiti našu sposobnost prepoznavanja i reagiranja na emocionalne potrebe drugih, što vodi do “atrofije empatije”.

Budućnost ljudsko-AI odnosa

Dugoročni učinak ljudsko–AI odnosa na našu društvenu dinamiku još uvijek je nepoznat. AI sustavi poboljšavaju naše živote na mnoge načine, ali način na koji se dizajniraju i integriraju promijenit će naše društvene norme i očekivanja. Izazov koji pred nama stoji je razumjeti kako će ljudsko-AI interakcije oblikovati našu budućnost.

Marlynn Wei, MD, PLLC © Copyright 2025 All Rights Reserved.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

×