Piše: Grayson Mullen
Prvi put kada sam koristio virtualnu stvarnost, bio sam zapanjen koliko potpuno ta tehnologija može isključiti osjetila od stvarnog okruženja. Kada sam skinuo VR naočale, izgubio sam pojam o tome gdje se nalazim u prostoriji, u kojem smjeru gledam i koliko je vremena prošlo. Upravo taj osjećaj gubitka pojma o vremenu potaknuo je istraživanje koje sam proveo s Nicolasom Davidenkom 2021. godine, u kojem smo zamolili sudionike da procijene vrijeme dok igraju jednostavnu videoigru, bilo u virtualnoj stvarnosti ili na običnom ekranu računala. Rezultati su pokazali da ljudi u virtualnoj stvarnosti često podcjenjuju protok vremena. No, to je bio tek prvi korak, a brojna važna pitanja mogla su se razjasniti tek novim eksperimentima. Na primjer, druge studije su pokazale da je taj efekt skraćivanja vremena izraženiji kod početnika u virtualnoj stvarnosti nego kod iskusnih korisnika, što je otvorilo nova istraživačka područja.
Nova istraživanja o doživljaju vremena
U novijem istraživanju objavljenom u časopisu Timing & Time Perception, bavili smo se ograničenjima izvorne studije i detaljnije istražili odnos između virtualna stvarnost i percepcije vremena. Rezultati su pokazali da virtualna stvarnost ne ubrzava uvijek doživljaj vremena. Učinak “kompresije vremena” može ovisiti o veličini virtualnog okruženja. Ova spoznaja otvara potpuno novi pogled na način kako tehnologija utječe na ljudsku percepciju svakodnevice i potiče na dublje razumijevanje psiholoških procesa.
U originalnoj studiji, sudionici su igrali igru u kojoj su rješavali sve teže 3D labirinte. Verzije igre u virtualna stvarnost i na običnom ekranu bile su gotovo identične, osim što su labirinti u virtualna stvarnost izgledali veće zbog potpunog vizualnog uranjanja. Zbog toga su sudionici u virtualna stvarnost morali više pomicati pogled, što je mogao biti zbunjujući faktor. Više informacija o sličnim istraživanjima i njihovim zaključcima možete pronaći na portalu [ScienceDirect](https://www.sciencedirect.com/topics/psychology/virtual-reality).
U prvom eksperimentu novog istraživanja, smanjili smo veličinu virtualnog okruženja kako bi labirint bio jednake veličine u obje varijante. Također smo povećali broj sudionika, koristili ekrane veće rezolucije i testirali dulje trajanje zadataka. Ova izmijenjena replika dovela je do iznenađujućeg rezultata – sudionici su u novom eksperimentu precijenili trajanje vremena u virtualna stvarnost, umjesto da ga podcijene, kao u prvoj studiji.
Razumijevanje suprotnih rezultata
Kako bismo utvrdili je li ova promjena rezultat novih metoda, vratili smo se izvornom hardveru, virtualnim okruženjima i zadatku procjene vremena iz studije iz 2021. godine za drugi eksperiment. Dok ova izravna replika nije vratila učinak podcjenjivanja vremena, uklonila je i novi efekt precjenjivanja vremena iz prvog eksperimenta. Ove različite rezultate možete usporediti i s analizama na portalu [Frontiers in Psychology](https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fpsyg.2018.00026/full), gdje su opisani učinci tehnologije na percepciju vremena.
Nakon tri eksperimenta dobili smo tri različita odgovora na pitanje kako virtualna stvarnost utječe na procjenu vremena. No, uočili smo zanimljiv obrazac: promjene su se pojavljivale samo u rezultatima vezanima uz virtualna stvarnost, dok su kontrolne grupe imale dosljedne podatke. To je ukazivalo na mogućnost da je veličina virtualnog okruženja presudan faktor.
Kako bismo to testirali, u trećem eksperimentu smo sustavno mijenjali veličinu virtualnog okruženja i mjerili učinak na procjenu vremena. Sudionici su procjenjivali vrijeme provedeno u malom, srednjem ili velikom labirintu unutar virtualna stvarnost. Rezultati su pokazali da su ispitanici skloni podcijeniti vrijeme kada se virtualno okruženje doima velikim, a precijeniti ga kada je okruženje manje. Više o sličnim kognitivnim fenomenima moguće je pronaći na [Verywell Mind](https://www.verywellmind.com/how-we-perceive-time-2795891), gdje se detaljno opisuju psihološki mehanizmi percepcije vremena.
Ovo otkriće objašnjava zašto su sudionici u prvom eksperimentu precijenili vrijeme provedeno u virtualna stvarnost, a u ranijoj studiji ga podcijenili. Šira interpretacija rezultata sugerira da osjećaj gubitka vremena u virtualna stvarnost proizlazi iz doživljaja prostorne veličine okruženja, što potvrđuju i istraživanja objavljena na [APA PsycNet](https://psycnet.apa.org/record/2019-23595-001).
Važno je napomenuti da su okruženja korištena u našim eksperimentima bila prilično mala u usporedbi s većinom komercijalnih iskustava virtualna stvarnost. Čak je i najveći labirint bio vidljiv iz jednog kuta, bez potrebe za pomicanjem glave ili tijela, čime se izgubila komponenta potpune uronjenosti koju nudi virtualna stvarnost. To je omogućilo precizno znanstveno uspoređivanje, ali je istovremeno umanjilo specifičan osjećaj trodimenzionalnog uranjanja. Zanimljive primjere imerzivnih iskustava i njihovih utjecaja možete istražiti na stranici [Wired](https://www.wired.com/story/virtual-reality-illusion-perception/).
Što čini virtualnu stvarnost jedinstvenom?
Većina iskustava koja nudi virtualna stvarnost toliko je imerzivna da gotovo potpuno zamjenjuje stvarni svijet. Prostor vas okružuje sa svih strana, a mogućnost okretanja glave i tijela omogućuje istraživanje virtualnog svijeta iz svih kutova. U kombinaciji s dubinskim percepcijskim signalima koje omogućuje virtualna stvarnost, korisnik dobiva osjećaj veličine prostora kakav klasične tehnologije ne mogu replicirati. Upravo taj osjećaj prostorne veličine ima ključnu ulogu u tome kako virtualna stvarnost utječe na doživljaj vremena.
Istraživanja sugeriraju da je osjećaj “letećeg vremena” izraženiji kad je virtualni prostor velik, kompleksan i potpuno uranjajući. S druge strane, manje virtualno okruženje može izazvati suprotan učinak – precjenjivanje protoka vremena. Ovo objašnjava zašto iskustva s igrama ili edukacijskim programima unutar virtualna stvarnost, poput onih opisanih na portalu [Edutopia](https://www.edutopia.org/article/virtual-reality-classroom), mogu ostaviti dojam da je vrijeme prošlo brže ili sporije, ovisno o dizajnu okruženja.
Uz sve navedeno, jasno je da doživljaj vremena u virtualna stvarnost nije univerzalan, nego ovisi o veličini i kompleksnosti samog okruženja, razini uronjenosti i iskustvu korisnika. Znanstvena istraživanja i dalje otkrivaju složene psihološke mehanizme iza ovog fenomena, što dodatno potvrđuje fascinantnu i jedinstvenu ulogu koju virtualna stvarnost ima u svakodnevnom životu i znanosti.
