Već stoljećima, odrasli s nevjericom i kritikom promatraju mlade generacije, tvrdeći da mladež gubi vrijednosti, da je okrenuta samo sebi i nezainteresirana za svijet oko sebe. Ipak, ako promotrimo povijesne izvore, ova naracija se neprekidno ponavlja: još je Peter Pustinjak, još davne 1100. godine, zapisao da mladež brine samo o sebi. Iako se takvi komentari mogu činiti opravdanima, suvremena znanstvena istraživanja otkrivaju drugačiju i daleko optimističniju sliku o suosjećanju kod današnje mladeži.
U posljednjim desetljećima, suosjećanje je postalo predmetom brojnih znanstvenih istraživanja, a mnoga od njih bave se pitanjem jesu li suvremeni mladi ljudi zaista manje suosjećajni u odnosu na prethodne generacije. Analiza podataka iz Sjedinjenih Američkih Država, koju su proveli znanstvenici Sara Konrath i njezini suradnici, pokazala je da je suosjećanje doista bilo u padu među studentima preddiplomskih studija između 1979. i 2009. godine. Istovremeno, vrijednosti poput natjecateljstva i individualizma bile su u porastu, što je navodilo mnoge na zaključak da društvo postaje sve više egocentrično. No, posljednja istraživanja pokazuju obratni trend: suosjećanje među mladima doživljava neočekivani porast.
Kako bismo bolje razumjeli suvremenu mladost i suosjećanje, znanstvenici su analizirali 126 novih studija, uključujući i vlastite neobjavljene podatke, prikupljene u raznim laboratorijima. Uključivanjem čak 38.693 odgovora studenata diljem SAD-a, dobili su detaljnu sliku o suosjećanju kroz posljednjih nekoliko desetljeća. Poseban fokus bio je na dvije glavne komponente suosjećanja: suosjećajnu brigu i uzimanje perspektive drugih ljudi. Prva se odnosi na sposobnost osjećanja brige za druge, dok druga predstavlja sposobnost sagledavanja stvari iz tuđe perspektive.
Upotrebom metode vremenske meta-analize, rezultati su pokazali zanimljiv valovit trend u razvoju suosjećanja. Suosjećanje je bilo stabilno od kraja sedamdesetih do kraja devedesetih, potom je uslijedio pad u razdoblju od 2000. do 2007. godine, a zatim je od 2008. do danas zabilježen značajan porast suosjećanja. Ovo otkriće iznenadilo je mnoge, jer se očekivao nastavak negativnog trenda, no rezultati su pokazali da se mladež razvija u pozitivnom smjeru. Ovi rezultati potvrđeni su i nakon što su znanstvenici u obzir uzeli demografske, ekonomske i kulturološke čimbenike.
Pored analize akademskih studija, važno je naglasiti i podatke iz nacionalnih anketa, poput American Freshman Survey i Monitoring the Future. Ovi izvori godišnje prate mišljenja i vrijednosti tisuća američkih brucoša i maturanata, pa tako i suosjećanje. Rezultati ovih anketa dodatno potvrđuju trendove: suosjećanje i uzimanje perspektive bilježe pad u razdoblju od 1979. do 1999., stagnaciju u prvom desetljeću novog tisućljeća, a potom porast od 2008. godine naovamo. Takvi podaci nude uvid u to da je suosjećanje složen i promjenjiv fenomen, čije oscilacije ovise o širem društvenom kontekstu.
S obzirom na česte tvrdnje da je suosjećanje među mladima u padu, ovakvi rezultati unose dozu optimizma i razbijaju stereotipe. Međutim, postavlja se pitanje zašto suosjećanje varira kroz vrijeme. Iako bi se moglo pretpostaviti da su ekonomski faktori ili nepovjerenje u institucije ključni za ove promjene, istraživanja pokazuju suprotno. Najveći utjecaj na suosjećanje ima način na koji mladi provode vrijeme s drugima i osjećaji usamljenosti. Kada je društveni kontakt smanjen, a usamljenost porasla, suosjećanje kod mladih je zapravo poraslo. Ova pojava je iznenađujuća, budući da bi se očekivalo da upravo usamljenost smanjuje spremnost na suosjećanje.
Neki znanstvenici smatraju da osjećaj usamljenosti može potaknuti ljude na traženje dubljih i smislenijih odnosa s drugima, a time i na jače suosjećanje. Suosjećanje, naime, može biti svojevrsni “društveni apetit” koji jača kad nam nedostaje kontakt s drugima. Kada je mladima uskraćena blizina, javlja se želja za razumijevanjem i povezivanjem s drugima, što povećava suosjećanje. Dodatne informacije o ovome mogu se pronaći na stranicama poput Psychology Today, gdje stručnjaci analiziraju psihološke fenomene vezane uz suosjećanje i međuljudske odnose.
Suvremeno društvo obilježeno je mnogim izazovima, a suosjećanje se pokazuje kao ključan resurs za nošenje s njima. Primjerice, nedavna pandemija koronavirusa duboko je utjecala na društvene interakcije i način života mladih. Istraživanja pokazuju da su u razdobljima krize, kad je usamljenost bila posebno izražena, mladi pokazivali povećanu spremnost na suosjećanje. Ta spremnost očitovala se kroz volontiranje, podršku prijateljima i članovima obitelji, te sudjelovanje u raznim oblicima solidarnosti. Povećana svijest o važnosti mentalnog zdravlja dodatno je potaknula suosjećanje među mladima, jer je otvorila prostor za izražavanje emocija i empatije prema drugima.
Analizom različitih aspekata života mladih danas, postaje jasno da suosjećanje nije nestalo, nego se pojavljuje na novim mjestima i u novim oblicima. Mladi sudjeluju u raznim društvenim inicijativama, podržavaju kampanje za zaštitu okoliša, borbu za ljudska prava i solidarnost s marginaliziranim skupinama. Digitalno doba omogućilo je da suosjećanje prelazi granice zemalja i kontinenata, pa mladi ljudi izražavaju svoju brigu za druge i kroz online platforme, kao što je vidljivo na Global Citizen. Digitalni aktivizam i podrška zajednicama širom svijeta predstavljaju nove dimenzije suosjećanja koje ranije nisu bile dostupne prijašnjim generacijama.
Jedan od ključnih pokretača suosjećanja kod mladeži je i njihova sve veća svjesnost o problemima s kojima se suočavaju drugi. U vremenu kad su informacije dostupne na dlanu, mladi imaju priliku u stvarnom vremenu pratiti patnju, nepravdu ili nevolje koje pogađaju ljude diljem svijeta. Ta globalna perspektiva širi granice suosjećanja, što je potvrđeno i na platformama poput Amnesty International, gdje se ističe važnost edukacije mladih o ljudskim pravima i solidarnosti.
Roditelji, nastavnici i zajednica također igraju ključnu ulogu u poticanju suosjećanja kod mladeži. Obiteljsko okruženje i podrška prijatelja, ali i školski programi koji promoviraju emocionalnu pismenost i građanske vrijednosti, doprinose razvoju suosjećanja. Važnost empatije i suosjećanja danas je prepoznata i u obrazovnim programima, kao što pokazuje primjer škola koje provode radionice emocionalne inteligencije. Ovaj trend sve je izraženiji i u hrvatskim školama, gdje nastavnici i pedagozi sve više uvode sadržaje vezane uz suosjećanje, komunikaciju i nenasilno rješavanje sukoba, o čemu se može više pročitati na stranicama Školski portal.
Ono što ovu novu generaciju mladih izdvaja jest i njihova autentičnost u izražavanju emocija. Mladi danas više nisu skloni potiskivanju osjećaja ili skrivanju vlastite ranjivosti, već otvoreno razgovaraju o mentalnom zdravlju, stresu i pritiscima, čime pokazuju suosjećanje prema sebi i drugima. Ova promjena vidljiva je i u društvenim kampanjama koje promoviraju otvorenost i podršku, a često ih vode upravo mladi ljudi. Kroz umjetnost, glazbu, društvene mreže i volontiranje, mladi pronalaze načine kako izražavati i širiti suosjećanje u svojoj zajednici i šire.
Važno je istaknuti da suosjećanje nije statična osobina, već proces koji se stalno razvija i mijenja pod utjecajem društvenih okolnosti. Tako se, primjerice, suosjećanje povećava u razdobljima kada se društvo suočava s krizama, ali isto tako može oslabiti u razdobljima obilja ili prevelike konkurencije. Razvoj suosjećanja ovisi o nizu faktora: od osobnih iskustava, preko obiteljskog i društvenog okruženja, pa sve do kulturnih vrijednosti i globalnih događaja. Kroz povijest su se ti utjecaji mijenjali, pa se tako i suosjećanje kod mladih razvijalo u skladu s vremenom. Više o povijesnom razvoju empatije i njenoj važnosti može se saznati na stranicama Greater Good Magazine, gdje vodeći znanstvenici pišu o psihološkim i društvenim aspektima suosjećanja.
Suosjećanje danas nije samo osobna vrijednost, već i društvena potreba. U vremenu kada su polarizacija, nejednakost i globalne prijetnje sve prisutniji, sposobnost za suosjećanje postaje važnija nego ikada. Mladež pokazuje da suosjećanje može biti snažan pokretač društvenih promjena i izvor nade za bolje sutra. Unatoč stereotipima, mladi ljudi iz dana u dan dokazuju da su spremni razumjeti, podržati i pomoći drugima, čineći svijet humanijim i pravednijim mjestom za sve.
Iako izazovi ostaju, suosjećanje je i dalje temelj na kojem mladež gradi svoju budućnost. Ovaj pozitivan trend pruža razlog za optimizam i podsjeća nas da ne podcjenjujemo sposobnost mladih da budu nositelji promjena u društvu. Suosjećanje nije prolazna moda, već trajna vrijednost koja se, usprkos svim preprekama, i dalje razvija u srcima nove generacije.
