Često mislimo na starenje kao na prirodan proces—naša tijela usporavaju, kosa postaje siva, a možda nam je potrebniji veći odmor nego prije. Ali što ako jedan od najvažnijih utjecaja na to kako starimo nije uopće fizički? Što ako je to usamljenost?
Usamljenost nije samo osjećaj—ona je tihi zdravstveni rizik, posebno za starije osobe. Kako ljudi stare, mogu izgubiti prijatelje i članove obitelji, povući se iz radnog života ili imati poteškoće u mobilnosti koje ograničavaju njihov društveni život. Te promjene mogu povećati osjećaj izoliranosti.
Međutim, nova istraživanja pokazuju da nije samo dugoročna usamljenost ta koja utječe na naše zdravlje. Čak i kratkotrajni osjećaji usamljenosti mogu imati stvaran utjecaj na to kako starimo, fizički i biološki, kako se oni pojavljuju i nestaju iz dana u dan.
Što nam nedavna istraživanja govore o usamljenosti
Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu pružilo je novi uvid u odnos između usamljenosti i starenja. Istraživači sa Srednjeg zapada pratili su više od 1.000 sredovječnih i starijih odraslih osoba u sklopu studije i Biomarker projekta u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovi sudionici su izvještavali koliko su se usamljeno osjećali svaku večer tijekom osam dana zaredom. Također su davali uzorke krvi za testiranje bioloških markera koji su povezani sa starenjem i obavljali fizičke zadatke poput brzine hodanja i snage stiska.
Istraživanje se bavilo s dva ključna tipa usamljenosti:
Svakodnevna prosječna usamljenost odnosi se na ukupni osjećaj usamljenosti koji osobe doživljavaju svakodnevno.
Podložnost usamljenosti odnosi se na to koliko se osjećaji usamljenosti mijenjaju ovisno o okolnostima u životu pojedinca.
Ono što su istraživači otkrili bilo je zapanjujuće. Osobe koje su se češće osjećale usamljeno imale su znakove bržeg starenja. Imale su niže razine faktora rasta sličnog inzulinu (IGF-1), koji je ključan za rast stanica i popravak. Oni koji su bili podložniji većoj svakodnevnoj usamljenosti obično su imali slabiju snagu stiska i bili su skloniji izvještavati o poteškoćama pri obavljanju svakodnevnih zadataka poput kuhanja ili oblačenja.
Još zanimljivije, osobe koje su bile osjetljivije na promjene u osjećaju usamljenosti—one čiji su se osjećaji usamljenosti mijenjali ovisno o dnevnim događajima—pokazale su više razine upale (mjereno interleukinom (IL)-6 u krvi) i također su hodale sporije. Ovi obrasci bili su neovisni o tome koliko su društveno povezani ljudi ili koliko su izjavili da imaju prijatelje.
Drugim riječima, osjećaj usamljenosti na neki dan može ipak imati utjecaj na nečije tijelo, čak i ako imaju mnogo prijatelja ili dobru društvenu podršku.
Dinamička priroda usamljenosti
Tradicionalno, usamljenost se tretira kao stabilna karakteristika—nešto što ostaje isto tijekom vremena. No, ovo istraživanje izaziva tu ideju. Pokazuje da usamljenost može fluktuirati iz dana u dan, ovisno o tome što se događa u životu osobe.
To znači da nisu samo „usamljeni ljudi” u opasnosti. Čak i osoba koja je obično dobro povezana može imati loše dane koji utječu na njihovo fizičko zdravlje.
Odiscoverzanje ima značajne implikacije, osobito kada se radi o starijim osobama koje možda negiraju dugoročne probleme s usamljenosti. Čak i za odrasle osobe s dobrim mrežama podrške, usamljeni vikend ili loš tjedan mogli bi biti više od emocionalnog izazova—mogli bi zapravo ubrzati fizičko starenje.
Zašto je ovo važno za starije osobe
Kako starimo, održavanje zdravlja uključuje više od dobre prehrane i redovite tjelesne aktivnosti. Emocionalna dobrobit—posebno osjećaj povezanosti i podrške—jednako je važna.
Stariji ljudi posebno su osjetljivi na usamljenost iz mnogih razloga:
Odlazak u mirovinu može smanjiti svakodnevni društveni kontakt.
Fizička ograničenja mogu otežati izlazak i socijalizaciju.
Gubitak supružnika ili bliskih prijatelja može ostaviti duboke emocionalne praznine.
Život u samoći, osobito u ruralnim ili nedovoljno opskrbljenim područjima, može dovesti do manje prilika za interakciju.
Ipak, ovo istraživanje pokazuje da čak i kratkotrajni periodi usamljenosti—osjećaj isključenosti, zanemarivanja ili nesconnectednosti—mogu utjecati na fizičke i biološke pokazatelje starenja.
Što se može učiniti?
Dobra vijest je da usamljenost nije fiksna. Budući da se mijenja svaki dan, postoji mnogo prilika za poboljšanje, osobito uz male, značajne akcije. Evo nekoliko prijedloga temeljenih na dokazima za pojedince i skrbnike:
Učinite svakodnevnu društvenu povezanost prioritetom. Čak i kratki razgovori mogu imati značajan utjecaj. Brzi telefonski poziv, video poziv ili zajednički obrok s prijateljem ili susjedom mogu pomoći ublažiti osjećaj izolacije.
Stvorite rutinu koja uključuje društvenu povezanost. Planirajte redovite aktivnosti—kao što su šetnje s prijateljem, odlazak na tečaj ili pridruživanje književnom klubu—koje nude pouzdanu interakciju.
Pametno koristite tehnologiju. Za osobe s poteškoćama u mobilnosti ili prijevozu, video pozivi ili društvene mreže mogu biti dragocjen način održavanja povezanosti, osobito ako se redovito koriste i s bliskim osobama.
Budite svjesni usamljenosti kao fluktuirajućeg iskustva. Provjerite ne samo opću dobrobit osobe, već i kako se osjeća danas. Pružite podršku kad se netko čini „izgubljenim” ili povučenim, čak i ako obično nisu.
Potaknite programe koji promoviraju društveno sudjelovanje. Zajednički centri, knjižnice i vjerske organizacije često nude programe za starije osobe. Oni mogu biti vitalne točke za povezivanje, osobito kad su dizajnirani tako da budu uključivi i lako dostupni.
Posljednje misli o zdravom starenju
Zdravo starenje nije samo izbjegavanje bolesti—radi se o tome da ostanemo angažirani, povezani i emocionalno podržani. Nedavna istraživanja koja smo istraživali podsjećaju nas da usamljenost nije fiksna kategorija, već da se mijenja. Obratimo li pozornost na svakodnevne uspone i padove u povezivanju i raspoloženju, možemo bolje podržati zdravo starenje za nas i naše voljene.
Bez obzira na to što možda mislite, starenje ne mora značiti i sve veću usamljenost. Uz male svakodnevne napore, svi možemo pomoći osigurati da kasniji godini života budu jednako bogati odnosima koliko i uspomenama.
