Pretilost predstavlja jedan od najvažnijih izazova javnog zdravstva današnjice, ne samo u razvijenim zemljama, već i globalno, zbog utjecaja na razvoj kroničnih bolesti poput dijabetesa tipa 2, bolesti jetre, kardiovaskularnih problema, poremećaja spavanja te mnogih drugih stanja koja smanjuju kvalitetu života i mogu imati fatalan ishod. U posljednjim desetljećima, pretilost je u stalnom porastu, što se može povezati s modernim načinom života, sjedilačkim navikama, stresom i lošim prehrambenim izborima. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, gotovo 65% odraslih osoba u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost, a taj trend se, nažalost, nastavlja i kod mlađih dobnih skupina (HZJZ).
Pretilost utječe na tijelo na više razina, a posebno je zabrinjavajuća činjenica da višak masnog tkiva, osobito u području abdomena, povisuje rizik za razvoj neurokognitivnog pada. Iako većina ljudi pretilost prvenstveno povezuje s rizikom za srčane i metaboličke bolesti, posljednja znanstvena istraživanja sve češće ukazuju na povezanost pretilosti i pogoršanja funkcija mozga, uključujući pažnju, pamćenje i sposobnost rješavanja problema. Razumijevanje tog odnosa izuzetno je važno jer neurokognitivni pad ima značajan utjecaj na svakodnevni život, samostalnost te psihičko zdravlje pojedinca.
Pretilost, kao pojam, uključuje i višak visceralnog i subkutanog masnog tkiva. Visceralna mast, koja se nalazi duboko unutar trbušne šupljine, okružuje vitalne organe i značajno doprinosi upalnim procesima u tijelu. Subkutana mast, koja se nalazi neposredno ispod kože, također ima svoje posljedice, no manje je opasna od visceralne kada se radi o razvoju metaboličkih poremećaja i neurokognitivnog pada. Studije pokazuju da visceralna mast potiče proizvodnju pro-upalnih molekula koje mogu negativno utjecati na krvno-moždanu barijeru, što dugoročno može dovesti do oštećenja moždanih stanica i pada kognitivnih funkcija (Pliva zdravlje).
Iako je pretilost multifaktorski problem, na njen razvoj utječu genetika, prehrana, količina tjelesne aktivnosti, hormonska ravnoteža i utjecaji okoline. Kod osoba s pretilošću često se bilježi kronično povišena razina inzulina, što može povećati rizik za dijabetes, ali i uzrokovati oštećenja krvnih žila koje hrane mozak. Time se dodatno pojačava rizik za neurokognitivni pad, koji se može manifestirati postupnim pogoršanjem pamćenja, smanjenjem koncentracije i poteškoćama u donošenju odluka. Pretilost također povećava rizik za razvoj Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije, što potvrđuju i rezultati velikih longitudinalnih istraživanja provedenih u Europi i SAD-u (Zdrava Krava).
Na molekularnoj razini, pretilost uzrokuje stanje niske, kronične upale koja se iz trbušne šupljine može širiti prema mozgu. Brojna istraživanja pokazala su da su osobe s pretilošću sklonije razvoju depresije i anksioznosti, a dugotrajna izloženost upalnim citokinima dodatno pogoršava stanje živčanog sustava. Neurokognitivni pad kod osoba s pretilošću obično započinje suptilno, kroz smetnje u kratkoročnom pamćenju i smanjenje izvršnih funkcija, da bi se kasnije pojavile i izraženije promjene poput poteškoća u orijentaciji i smanjene sposobnosti za svakodnevne aktivnosti.
Važno je napomenuti kako je pretilost često povezana i s poremećajima spavanja, posebice opstruktivnom apnejom, koja dodatno povećava rizik od neurokognitivnog pada. Nedostatak kvalitetnog sna negativno utječe na konsolidaciju memorije, sposobnost učenja i emocionalnu regulaciju. Osobe s pretilošću često se žale na dnevni umor, razdražljivost i slabiju mentalnu agilnost, što može biti rezultat kombinacije metaboličkih i neuroloških promjena izazvanih viškom masnog tkiva.
Jedan od najvažnijih faktora koji povezuje pretilost i neurokognitivni pad je inzulinska rezistencija. Mozak koristi glukozu kao osnovni izvor energije, a poremećaji u prijenosu i iskorištavanju glukoze mogu dovesti do energetskog deficita u moždanim stanicama. Dugoročno, to može dovesti do smrti neurona i gubitka sinaptičkih veza, što je temeljni patofiziološki mehanizam neurokognitivnog pada. Pretilost dodatno potiče razvoj vaskularnih lezija u mozgu, čime se pogoršava protok krvi i dostava kisika, što opet pridonosi degenerativnim promjenama.
Pretilost nije samo zdravstveni problem pojedinca, već i društva u cjelini. Sve veći broj ljudi s pretilošću i posljedičnim neurokognitivnim padom postavlja veliki izazov zdravstvenim sustavima, koji moraju ulagati znatna sredstva u skrb, rehabilitaciju i prevenciju ovih stanja. Preventivne aktivnosti poput promicanja zdrave prehrane, redovite tjelesne aktivnosti i edukacije o štetnim posljedicama pretilosti od najranije dobi mogu znatno smanjiti rizik od razvoja neurokognitivnog pada. Većina stručnjaka ističe važnost integriranog pristupa, gdje su uključeni liječnici obiteljske medicine, nutricionisti, psiholozi i stručnjaci za javno zdravstvo (Nutrivision).
Kada govorimo o liječenju pretilosti, važno je naglasiti kako kratkoročne dijete ili brzi gubitak kilograma rijetko dovode do dugoročnog uspjeha. Potrebna je dugoročna promjena životnog stila, koja uključuje raznoliku i uravnoteženu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost, dovoljno sna te izbjegavanje stresa i loših navika poput pušenja ili pretjeranog konzumiranja alkohola. Podrška obitelji i okoline također igra važnu ulogu, a sve je više dostupnih programa za mršavljenje i psihološku podršku osobama koje se bore s pretilošću.
Istraživanja pokazuju da čak i umjereni gubitak kilograma može imati značajan pozitivan utjecaj na smanjenje rizika od neurokognitivnog pada. Poboljšanjem tjelesne kondicije, snižavanjem upalnih parametara i regulacijom razine glukoze, moguće je očuvati kognitivne funkcije i unaprijediti mentalno zdravlje. Kod osoba s pretilošću koje su uvele redovitu tjelesnu aktivnost i promijenile prehrambene navike, uočena su poboljšanja u pažnji, pamćenju i općoj kognitivnoj fleksibilnosti, što značajno doprinosi kvaliteti života.
Važno je istaknuti i ulogu društva u stvaranju uvjeta koji omogućuju zdravije izbore. Gradovi koji nude sigurne parkove, biciklističke staze i poticajne okoline za tjelesnu aktivnost mogu utjecati na smanjenje pretilosti i njenih posljedica. Javne kampanje koje promoviraju zdravu prehranu i važnost fizičke aktivnosti također su pokazale pozitivan utjecaj, a sve više škola u Hrvatskoj uvodi preventivne programe s ciljem smanjenja pretilosti među djecom i adolescentima (Poliklinika Sunce).
S obzirom na to da pretilost uvelike povećava rizik za razvoj neurokognitivnog pada, važno je kontinuirano pratiti nove znanstvene spoznaje i koristiti ih u svakodnevnoj praksi. Razumijevanje kompleksne povezanosti između metaboličkog zdravlja i funkcija mozga ključno je za prevenciju ozbiljnih neuroloških bolesti. Svaka osoba ima odgovornost za vlastito zdravlje, ali i društvo u cjelini treba ulagati u programe koji omogućuju stvaranje zdravijeg okruženja za sve generacije.
