Prevara je tema koja izaziva snažne emocije, a povjerenje je temelj svake veze. Kada osoba otkrije prevaru partnera, suočava se s dubokom boli i sumnjama. No, zanimljivo je kako prevaranti često imaju spreman cijeli niz taktika kojima nastoje dobiti oprost. Ove taktike nisu uvijek jednostavne isprike, već sofisticirane strategije usmjerene na to da se izbjegnu posljedice, ponovno zadobije povjerenje ili opravda vlastito ponašanje. Znanstvena istraživanja potvrđuju da su takvi obrasci prisutni diljem svijeta, bez obzira na kulturu ili društvene norme, a strategije koje koriste prevaranti variraju od emocionalne manipulacije do racionalizacije nevjere.
Pitanje zašto osoba vara u vezi ima mnogo odgovora, ali još intrigantnije je kako prevaranti pokušavaju vratiti izgubljeno povjerenje. Posebno istraživanje objavljeno u časopisu Evolutionary Behavioral Sciences detaljno analizira razloge i taktike koje prevaranti koriste. Grupa znanstvenika na čelu s Apostolou i Pediaditakisom provela je istraživanje na više od tisuću sudionika grčkog govornog područja kako bi razotkrila sve načine na koje prevaranti nastoje uvjeriti partnere da im oproste nevjeru. Prosječna dob sudionika bila je u rasponu od srednjih dvadesetih do srednjih tridesetih godina, što odražava tipičnu dobnu skupinu koja se najčešće susreće s izazovima u vezama.
Istraživanje je pokazalo da postoji čak 41 različita taktika kojima se prevaranti služe u nastojanju da zadobiju oprost. Te taktike raspoređene su u nekoliko ključnih skupina, a najčešće korištena i najefikasnija je taktika isprike. Isprika je uvijek centralni element u procesu traženja oprosta, no rijetko kad ostaje na površnoj razini. Prevaranti često kombiniraju ispriku s obećanjima, racionalizacijama i emocionalnim ucjenama kako bi povećali šanse za oprost i obnovu veze.
Jedan od najčešćih oblika isprike je obećanje da se prevara više nikada neće ponoviti. Osobe koje su prevarile svog partnera vrlo često tvrde kako su shvatile pogrešku i spremne su napraviti sve što je potrebno da isprave situaciju. Ova isprika često dolazi uz emocionalni naboj, suze, pokajanje i ponudu da se krene na zajedničko savjetovanje ili razgovore o budućnosti veze. Uz to, prevaranti nerijetko ističu važnost odnosa te naglašavaju zajedničku prošlost, izgradnju povjerenja i vrijednosti koje su stvorene tijekom trajanja veze. Korištenje pojma važnost veze često djeluje kao podsjetnik partneru na sve ono što bi mogao izgubiti ako odluči prekinuti odnos.
Druga često korištena strategija je prebacivanje krivnje. U ovom slučaju prevaranti pokušavaju uvjeriti partnera da su ga prevarili jer su se osjećali zanemareno, zapostavljeno ili neshvaćeno. Ova taktika je izuzetno manipulativna, jer nastoji prebaciti odgovornost za prevaru na žrtvu, čime se prevarant stavlja u poziciju žrtve. Ovo ponašanje je opasno jer može dodatno narušiti samopouzdanje i emocionalnu stabilnost osobe koja je već povrijeđena prevarom.
Sljedeća taktika je umanjivanje važnosti same prevare. Prevaranti često tvrde da se radilo o “samo fizičkoj” prevari, bez ikakvih osjećaja, čime pokušavaju umanjiti značaj onoga što se dogodilo. Ovakav oblik isprike često uključuje fraze poput “nije mi ništa značila”, “bio je to samo trenutak slabosti” ili “nisam htio povrijediti nikoga”. Ovakve izjave imaju cilj umanjiti bol i pokušati uvjeriti partnera da je cijela situacija bila bezazlena te da nije vrijedna prekida dugogodišnje veze ili braka.
Emocionalna ucjena je također vrlo česta strategija. Prevaranti u ovom slučaju često uključuju djecu, zajedničke prijatelje ili članove obitelji u raspravu, ističući kako bi prekid negativno utjecao na sve uključene, a posebno na djecu. Kroz ovu taktiku se stvara osjećaj odgovornosti i krivnje kod partnera, što dodatno otežava donošenje odluke o raskidu. U nekim slučajevima, prevaranti idu toliko daleko da mole prijatelje ili roditelje da utječu na žrtvu i uvjere je da pruži još jednu priliku vezi.
Također je značajno napomenuti kako prevaranti često pokušavaju popraviti odnos konkretnim akcijama. To može uključivati predlaganje odlaska na partnersku terapiju, zajedničko provođenje više vremena, zajedničko planiranje budućnosti ili uključivanje u zajedničke aktivnosti koje su prije zanemarivali. Ove akcije često dolaze kao odgovor na partnerovu bol i strah od ponovne povrede te imaju za cilj vratiti izgubljeno povjerenje. Više o tehnikama obnove povjerenja i ulozi partnerske terapije možete pročitati na stranici Psychology Today.
Kada su znanstvenici analizirali rezultate, ustanovili su kako je više od 40 posto sudionika navelo da bi pod utjecajem barem jedne od navedenih taktika bili spremni razmisliti o oprostu. Zanimljivo je i kako su prevaranti uglavnom dobro znali koje taktike bi imale najviše šanse za uspjeh kod njihovog partnera, odnosno koje bi izazvale najjaču emocionalnu reakciju. Ovo ukazuje na to da osobe sklone prevari često imaju visoko razvijene socijalne vještine i emocionalnu inteligenciju, što im omogućuje uspješnije manipuliranje situacijom.
Istraživanje je pokazalo i određene razlike u pristupu taktici isprike s obzirom na spol, dob i osobnost. Žene su, prema rezultatima, češće koristile taktiku isprike i naglašavanja važnosti veze, dok su muškarci nešto češće pokušavali uključiti djecu, prijatelje ili rodbinu u cijeli proces. Starije osobe sklonije su korištenju taktike prebacivanja krivnje na partnera, dok mlađe osobe više preferiraju obećanja da se prevara neće ponoviti i konkretne prijedloge za obnovu odnosa.
Osobnost također igra određenu ulogu u korištenju strategije isprike. Osobe koje su otvorene za nova iskustva i sklone introspekciji manje su podložne manipulativnim taktikama, dok su osobe niskog samopouzdanja ili one koje pate od anksioznosti sklonije prihvatiti isprike i ponovno ukazati povjerenje. Ove razlike su bitne za razumijevanje procesa donošenja odluka nakon otkrivanja prevare i mogu pomoći partnerima da prepoznaju manipulativno ponašanje.
Jedan od zanimljivijih uvida iz istraživanja je činjenica da taktika isprike često zrcali ono što bi osoba koja je prevarila sama željela čuti u obrnutim ulogama. Naime, oni koji koriste prebacivanje krivnje češće su i sami skloni oprostiti partneru koji ih je prevario, dok oni koji inzistiraju na važnosti veze također vjeruju da bi njihova isprika na tu temu bila dovoljna za oprost.
Među najčešće korištenim strategijama su:
Prvo, česta je upotreba emocionalnih izljeva gdje prevarant izražava duboko kajanje, često popraćeno suzama i izjavama poput “ne znam što mi je bilo”. Ova strategija ima cilj izazvati suosjećanje i smanjiti bijes povrijeđenog partnera. Drugo, prevaranti često spominju zajedničke uspomene i podsjećaju na sretne trenutke u prošlosti, čime pokušavaju probuditi nostalgiju i sumnju u opravdanost prekida veze. Treće, osobe sklone prevari znaju posegnuti za opravdanjima vezanim uz stres, posao ili osobne probleme, tvrdeći da su okolnosti bile izvan njihove kontrole.
Zanimljivo je da su prevaranti vrlo često svjesni toga koje riječi i ponašanja mogu imati najjači učinak na partnera. Primjerice, oni koji znaju da je njihovu partneru obitelj najvažnija vrijednost često će naglašavati štetu koju bi prekid mogao uzrokovati djeci. Ako znaju da je partner sklon oprostu i vjeruje u promjene, upotrijebit će obećanja i konkretne prijedloge za budućnost. U nekim slučajevima, prevaranti čak pokušavaju dokazati promjenu ponašanja kroz sitne geste, svakodnevnu pažnju i trud oko partnera.
Psiholozi naglašavaju da taktika isprike nije uvijek iskrena te da često služi isključivo kao sredstvo za izbjegavanje posljedica. Pravi oporavak odnosa moguć je samo onda kada iza isprike stoji iskrena želja za promjenom i preuzimanjem odgovornosti. U suprotnom, taktika isprike može biti samo način za zadržavanje partnera do sljedeće prilike za prevaru. Stoga se preporučuje da osobe koje su prevarene traže podršku stručnjaka i ne donose ishitrene odluke pod pritiskom manipulativnih isprika. Više informacija o prevladavanju nevjere i psihološkim aspektima možete pronaći na Centru za obitelj.
Za one koji su suočeni s isprikom nakon prevare, važno je prepoznati koji su stvarni motivi iza izgovorenih riječi. Isprika može biti iskren pokušaj popravljanja štete, ali i dobro smišljena taktika za izbjegavanje odgovornosti. Pitanje povjerenja i spremnosti na oprost individualna je odluka, ali važno je znati prepoznati razliku između iskrenosti i manipulacije.
Na kraju, taktika isprike ostaje najčešće oružje prevaranata u pokušaju da obnove odnos. Kombinira obećanja, emotivne izljeve, racionalizacije i, po potrebi, uključuje druge ljude ili djecu. Ipak, svaki slučaj je drugačiji, a odluka o oprostu ili prekidu ovisi o mnogo faktora – osobnosti, vrijednostima, dosadašnjem iskustvu i mogućnosti za istinsku promjenu. Više o tome kako procijeniti može li se ponovno izgraditi povjerenje nakon prevare pročitajte na Sensa.hr.
Suočavanje s prevarom je jedan od najtežih trenutaka za svakoga tko ulaže srce i energiju u odnos. Taktika isprike i sve njezine varijacije mogu olakšati ili otežati proces ozdravljenja veze, a često predstavljaju test zrelosti i spremnosti oba partnera na rast. Ako se odlučite na oprost, važno je jasno postaviti granice i otvoreno komunicirati o očekivanjima, ali i pratiti stvarne promjene u ponašanju partnera. S druge strane, prekid nakon prevare također može biti prilika za osobni rast i usmjeravanje prema zdravijim odnosima u budućnosti. Za dodatnu podršku i informacije možete se obratiti i na Pandora.
