Za narcise, svijet je poput beskrajnog izvora prilika u kojemu očekuju divljenje i poseban tretman od svih. No, osobnost obilježena egocentrizmom i potrebom za stalnom pažnjom može dovesti do suprotnih posljedica, osobito kada je u pitanju prihvaćenost u društvu. Razmislite, tko doista uživa u društvu osobe koja stalno zahtijeva posebnost ili neprestano govori samo o sebi? Ako vas takvo ponašanje zamara, velika je vjerojatnost da se i drugi iz vašeg okruženja osjećaju isto kada imaju posla s narcisoidnom osobom.
Promatrate li problem s perspektive osobe koja ima izražene narcisoidne crte, postavlja se pitanje kako oni doživljavaju trenutke odbacivanja. Njihovo samopouzdanje može djelovati dovoljno čvrsto da ih zaštiti od vanjskih reakcija, ali jednako je moguće da vješto prikrivaju vlastite osjećaje. Ponekad upravo odbacivanje može potaknuti još veću grandioznost kao zaštitni mehanizam, pri čemu narcisi pokušavaju prikriti unutarnju bol tako što pojačavaju svoju vanjsku nadmoć.
Ostracizam i narcisoidna osobnost
Prema nedavnom istraživanju koje je provela Christiane M. Büttner s Sveučilišta u Baselu, grandiozni narcisi često prikrivaju unutarnje povrede pod maskom neprobojne snage. Prijašnja istraživanja, koja su proučavala moždane aktivnosti povezane s ostracizmom, pokazala su da njihovi mozgovi doista reagiraju na odbacivanje, iako sami ne priznaju osjećaj ugroženosti. Štoviše, upravo socijalno isključivanje često potiče još jače obrambene reakcije i potrebu za povratnim udarom.
Iako su rezultati laboratorijskih istraživanja fascinantni, u svakodnevnom životu, odbacivanje često vodi novom odbacivanju. Kada narcisoidna osobnost reagira ljutito ili agresivno na odbijanje, to može izazvati još veći otpor okoline. Znanstvenici pretpostavljaju da postoji nekoliko mehanizama koji vode od prvotnog isključivanja do sve češćeg odbacivanja.
Prvi mehanizam je negativna percepcija – osobe s narcisoidnom osobnošću često tumače situacije kao odbacivanje, čak i kada to nije bio nečiji cilj. Primjerice, ako ih netko ne uključi u grupni razgovor ili ne odgovori odmah na poruku, mogu to doživjeti kao namjerno isključivanje. Drugi mehanizam odnosi se na tzv. ciljno ponašanje – narcisoidne osobe češće su isključene zbog svojih neugodnih osobina. Treći mehanizam je obrnuta uzročnost: narcisoidnost raste kao odgovor na osjećaj socijalne izolacije, pa osobe postaju još izraženije u svojim narcisoidnim ponašanjima.
Ispitivanje veze između narcisoidnosti i ostracizma
Kako bi ispitali ove mehanizme, tim istraživača proveo je opsežnu studiju na više od 77.000 odraslih osoba, koristeći razne metode – od korelacijskih analiza, dnevnog praćenja do longitudinalnog praćenja tijekom 14 godina. Sudionici su, između ostalog, gledali kratke videoisječke u kojima su se druge osobe predstavljale, a njihova je zadaća bila odlučiti bi li s tom osobom stupili u kontakt ili bi je ignorirali. Osobe na snimkama bile su ranije procijenjene kao izrazito narcisoidne ili ne, što je omogućilo testiranje ciljnog ponašanja.
Rezultati su jasno pokazali kako su narcisoidne osobe češće odbijane. Zanimljivo, ni osobna razina narcisoidnosti ocjenjivača nije utjecala na njihovu sklonost isključivanju drugih narcisa, što ukazuje da nije potrebno imati iste osobine da bi prepoznali narcisoidno ponašanje kod drugih. Ova sposobnost brzog prepoznavanja narcisoidnosti potvrđena je i ranijim istraživanjima o psihologiji narcisoidnosti.
Što se tiče negativne percepcije, narcisoidne osobe su u ambivalentnim društvenim situacijama sklonije pretpostaviti da su namjerno isključene, iako stvarna namjera nije postojala. U jednom od istraživačkih primjera, sudionici su sudjelovali u simuliranim razgovorima u kojima su morali interpretirati nejasne ili neodređene reakcije sugovornika. Rezultati su pokazali da narcisoidne osobe češće osjećaju odbacivanje iako ono nije bilo realno. Ovakav način tumačenja svijeta može biti način kojim nastoje prikazati sebe kao žrtve, što im daje izliku za eventualne neuspjehe ili još više naglašava njihove uspjehe.
Najzanimljiviji nalazi dolaze iz dugoročnog istraživanja koje je pratilo ljude kroz 14 godina. Pokazalo se da, umjesto da odbacivanje vodi većoj skromnosti, kod narcisa dolazi do još većeg naglašavanja narcisoidnosti. Drugim riječima, socijalno isključivanje dodatno učvršćuje narcisoidne osobine kroz vrijeme, što potvrđuje tezu da odbacivanje zapravo produbljuje obrasce narcisoidne osobnosti. Više o dugotrajnim posljedicama takvog ponašanja može se pronaći na stranicama Psychology Today.
Troškovi i posljedice narcisoidnog odbacivanja
Analizom rezultata sedam različitih studija zaključeno je da ne postoji jedan jasan uzročno-posljedični put između narcisoidnosti i socijalnog isključivanja. Narcisoidne osobe češće su isključene iz društva, sklone su tumačiti dvosmislene situacije kao odbacivanje i s vremenom postaju još izraženije u svojim narcisoidnim stavovima. Ovakva dinamika može imati značajne posljedice za međuljudske odnose te osobno i profesionalno funkcioniranje, o čemu detaljnije piše Healthline.
Ovi nalazi otvaraju mogućnost boljeg razumijevanja načina na koje narcisoidna osobnost može postati prihvaćenija u društvu. Ako bi narcisi dobili priliku razviti kvalitetnije socijalne vještine i osvijestiti svoje ponašanje, mogli bi ostvariti kvalitetnije međuljudske odnose. Osobe koje provode vrijeme u društvu narcisa, bilo iz poslovnih ili privatnih razloga, također mogu profitirati kada narcisi uspiju smanjiti potrebu za osvetom ili dramatiziranjem doživljenih nepravdi. S druge strane, mnogi će ipak odabrati distancirati se od ovakvih osoba kako bi sačuvali vlastiti mir i mentalno zdravlje. Na Mayo Clinic možete pronaći preporuke za postupanje s osobama koje pokazuju znakove narcisoidne osobnosti.
Promišljajući o ovim rezultatima, jasno je da je odnos između osobnosti i životnih iskustava kompleksan i stalno se razvija. Svatko od nas oblikuje i istovremeno je oblikovan vlastitim iskustvima, a razumijevanje te dinamike može nam pomoći da ostvarimo ispunjenije i autentičnije odnose s drugima i sa sobom.
