Mnogi su čuli za orke u Španjolskoj i njihove susrete s jedrilicama i manjim plovilima – tema je obišla svijet i potaknula niz tumačenja o tome što se zapravo događa i zašto. Unatoč tomu što je javnost preplavljena snimkama i medijskim interpretacijama, još nema sigurnog, jednog odgovora. Upravo zato su razmišljanja španjolskog etologa Davida Nieta Maceína, koji poznaje ove životinje i njihove navike, dragocjena: njegovo iskustvo pomaže razjasniti koje se mogućnosti otvaraju kada promatramo ponašanje morskih sisavaca koji slove kao među najinteligentnijima. U nastavku su objašnjenja i komentari koji pojašnjavaju kako se orke mogu istodobno igrati, učiti, ali i braniti – te zašto takva složena ponašanja na moru zbunjuju promatrače.

Razgovor s etologom Davidom Nietom Maceínom

Marc Bekoff: Zašto vas zanima što se događa s kitovima ubojicama koji napadaju ili ometaju brodove?

David Nieto Maceín: S jedne strane, imam emocionalnu vezu s ovim životinjama. Dugi niz godina proučavam ih u različitim kontekstima, iako sam najpoznatiji po radu na drugim temama. Osjećam se posebno povezan s jedinkama iz Gibraltarskog tjesnaca zbog suradnje s pokojnim istraživačem Marijom Morcillom. Te su mi orke bliske ne samo znanstveno nego i ljudski, jer iza svakog susreta stoje iskustva s konkretnim skupinama i pojedincima.

Osim toga, kao etolog koji se bavi ponašanjem i emocijama, osobito me zanimaju kitovi zubani, a interakcije takvih životinja s plovilima vrlo su poticajne jer otkrivaju oponašanje, kulturni prijenos i složene kognitivne obrasce. Vrlo razvijeni obrasci ponašanja u ovoj vrsti kontinuirano proizvode nove socijalne strategije – i izazivaju nas da ih pokušamo razumjeti. Orke su etološki izazov, a navodni “osvetnički” susreti s brodovima postali su globalna vijest, što je kod dijela javnosti potaknulo neutemeljen strah.

MB: Koliko dobro poznajete pojedine životinje?

DNM: Poznajem neke jedinke iz malobrojne populacije u Gibraltarskom tjesnacu, premda nisu one koje najbolje poznajem na razini individualnih karakteristika. Redovito primam informacije od kolega i prijatelja koji s njima provode više vremena na moru, pa mogu sagledati obrasce kroz dulje razdoblje i iz više izvora. Važno je naglasiti da se orke u različitim skupinama razlikuju po tradicijama i navikama, pa poznavanje konteksta svakog susreta uvelike mijenja interpretaciju.

MB: Jesu li orke osvetoljubive, razigrane ili oboje?

DNM: Nije uvijek lako razlikovati igru i agresiju kod divljih kitova zubana. Neki obrasci odaju jasne razlike, no često postoje i preklapanja. Ne bih rekao da je “osveta” najtočniji opis – osveta podrazumijeva namjeru da se počini šteta radi zadovoljštine. Ako postoji odgovor na raniju neugodnu interakciju, on je, sudeći po ponašanju, prije usmjeren na izbjegavanje opasnosti nego na traženje užitka u nanošenju štete. Iritantno ponašanje moglo se pretvoriti u nešto što izgleda osvetnički, pa čak i pomalo razigrano. To je zanimljivo jer pokazuje razinu složenosti kakvu inače pripisujemo ljudima. U praksi, orke mogu istodobno imati motivaciju koja uključuje znatiželju i igru, ali i oprez nakon lošeg iskustva.

Zapaženo je i da druge jedinke preuzimaju slične obrasce – ponašanje se širi među skupinama. To može istodobno biti odgovor na nelagodu koju izazivaju jedrilice i svojevrsna “igra vandalizma”, kako bi netko kolokvijalno rekao. Upravo ta dvosmislenost – igra naspram zaštitnog ponašanja – otežava izricanje jednostavnog zaključka.

MB: Postoji li nešto što se događa, a većini ljudi promiče?

DNM: Ove životinje razvijaju nevjerojatno složene tehnike za hvatanje crvene tune, a te se tehnike kulturno prenose između jedinki. Mario Morcillo smatrao je da je dio ljudske tunolovne tradicije nastao u svojevrsnoj simbiozi s njima. Danas se događa da orke uzimaju komade tune ulovljene na malim marokanskim plovilima; pritom paze da ne prevrnu čamce i interakcije su često mirne. U početku sam mislio da je riječ o svojevrsnoj igri – dvije su jedinke počele lomiti kormila iz znatiželje i zabave, a zatim je taj novi obrazac prestao kada su se vratile s migracije na sjeveroistočni Atlantik. No znamo i da su neke od njih bile ranjene u susretima s brodovima, što dodaje sloj obrambene motivacije.

Moguće je da igra preraste u agresiju, osobito ako se situacija na moru zakomplicira. Na snimkama se ponekad vidi ponašanje koje izgleda grubije, ali i dalje je kratkotrajno i usmjereno na kormilo. Neke su jedrilice potonule zbog curenja nakon udaraca njuškom, no to nije pravilo, niti je primarni cilj tih susreta. Orke bi, da žele, mogle brzo prevrnuti mala plovila, ali to ne rade; ljudi obično ne bivaju izravno ozlijeđeni u tim interakcijama.

MB: Želite li čitateljima dodati još nešto?

DNM: Orke imaju kulture – plural namjerno – koje im omogućuju dijeljenje profinjenih obrazaca ponašanja i brzu prilagodbu novim okolnostima. Prenose poruke dijalektima specifičnim za skupine, a oponašanje je česta pojava. Ujedno snažno utječu na ekološku dinamiku drugih predatora, pa su ključne članice morskih ekosustava. Zbog toga je važno da javnost razumije što se doista zbiva na vodi, jer pogrešno, pristrano ili senzacionalističko izvještavanje stvara nepotrebne strahove i iskrivljuje sliku stvarnosti.

Što na moru zapravo vidimo kada orke dodiruju kormila

U središtu pozornosti nalaze se manevri oko kormila: prilazak krmi, zahvat peraje kormila ili sam okvir kormilarskog mehanizma, kratko guranje i lom. Na prvi pogled čini se kao “napad”, no izvana sličan obrazac može imati više funkcija. Jedna je interaktivna igra – istraživanje predmeta koji proizvodi vibracije i zvuk – druga je učenje i vježbanje koordinacije, treća je uvježbavanje tehničkih poteza koji inače služe u lovu. U posebnim slučajevima pridružuje se element obrane, primjerice nakon prethodnog lošeg kontakta s brodom. Kada promatrač odmah zaključi da su orke “agresivne”, preskače ključni korak: opažanje konteksta i trajanja susreta. Viđeno je da interakcije kratko traju, da se usmjeravaju na mehanički dio plovila te da nakon loma kormila često slijedi povlačenje. To je u skladu s idejom da je cilj zaustaviti objekt koji stvara buku ili pritisak, a ne nauditi ljudima.

Još jedan detalj vrijedi istaknuti: orke su majstori preciznih pokreta. Način na koji se u uskoj koordinaciji izmjenjuju oko krme pokazuje da ne improviziraju bez reda, nego da se služe naučenim sekvencama. Za znanstvenike je stoga presudno prikupljati detaljne opise – tko se približava prvi, koliko traje kontakt, kako reagira plovilo, što se događa nakon loma – jer se u tim sitnicama kriju namjene ponašanja.

Igra, obrana, znatiželja – zašto se motivacije preklapaju

Zamislimo ljuljačku na igralištu. Djetetu je to zabava, ali ono istodobno uči držati ravnotežu, ritam i snagu. Slično je s mnogim životinjama: igra je poligon za učenje i uvježbavanje. Kada orke istražuju kormilo, moguće je da istodobno zadovoljavaju znatiželju, testiraju mehanizam i procjenjuju potencijalnu prijetnju. Ako je u prošlosti došlo do neugode – primjerice naglog udara pramčane struje ili zapinjanja opreme – nije čudno da se pojavi i zaštitna komponenta. Zbog toga ista scena može izgledati kao razigran čin, a idućeg trenutka prerasti u snažniji udarac. Na razini etologije, preklapanje motivacija nije iznimka nego pravilo, osobito kod vrsta s razvijenom socijalnom i kognitivnom organizacijom. Upravo tu slojevitost nose i orke, što promatraču otežava lakonske etikete.

Na društvenim mrežama lako je upasti u zamku pojedinačnog videa koji “dokazuje” tezu. No jedna snimka ne prikazuje cijeli niz događaja – često izostaju trenuci prije i poslije. Kada se u analizi ujedine zapisnici, opis kursa i brzine, vremenske prilike i ponašanje više jedinki, jasnije se vidi da je riječ o ponavljajućim obrascima koji se uče i mijenjaju, a ne o nasumičnim izbojima bijesa. To vrijedi i kada orke promatraju jedrilice iz blizine bez dodira: to su trenuci u kojima prevladava znatiželja i učenje bez fizičkog kontakta.

Kulturni prijenos i uloga učenja

Skupine unutar vrste razlikuju se po repertoaru – orke iz različitih zajednica imaju svoje “rukopise”. U lovu na tunu to se vidi u preciznim manevrima presretanja i dijeljenja plijena, a u interakcijama s plovilima u načinu prilaska i zahvata. Mladi uče promatranjem starijih, a nova rješenja se šire kad se pokažu “zanimljivima” ili korisnima. Tako se može dogoditi da jedna skupina češće pristupa krmi, druga bočnoj strani, a treća uopće ne pokazuje interes – to su kulturne razlike, a ne biološka nužnost. Kada istraživači kažu da se obrazac “zarazno” proširio, misle na društveno učenje, ne na obveznu reakciju svih jedinki. Ujedno, isti obrazac može u sljedećoj sezoni oslabjeti ili nestati ako izgubi “privlačnost”.

Učenje uključuje i testiranje granica. Ako je kormilo “popustilo” nakon nekoliko udaraca, taj ishod može postati pojačivač – ponašanje se isplati jer zaustavlja izvor buke ili vibracije. No jednako tako, ako ne donosi “zanimljiv” rezultat, interes opada. U tom smislu, orke nisu roboti s jednom uputom; one selektiraju, kombiniraju i prestaju s onim što više nema svrhu u njihovoj perspektivi.

Zašto je važno kako o tome govorimo

Jezik oblikuje percepciju. Ako naslov najavi “napad”, već smo usmjerili čitatelja na prizmu prijetnje. Ako kažemo da su orke “pošast”, pripisali smo im namjeru koja možda ne postoji. Mediji često traže dramatičnu sliku – to je razumljivo, ali može biti štetno. Ono što pomaže jest kontekst: vrijeme i mjesto susreta, ponašanje plovila, duljina interakcije, reakcije životinja nakon događaja. Kada se to prikaže precizno, nestaje dio senzacionalizma i raste razumijevanje. U praksi to znači da je korisno slušati ljude koji s ovim životinjama rade sustavno, umjesto da zaključujemo na temelju najglasnijeg isječka.

Što mogu učiniti nautičari i skiperi

S obzirom na to da su susreti povremeni i da su obrasci promjenjivi, univerzalnog recepta nema. No postoje razborite prakse koje smanjuju rizik i napetost za sve sudionike, uključujući i orke:

• Održavati umjerenu brzinu i izbjegavati nagle promjene kursa koje potiču potjeru – konzistentan hod plovila olakšava predvidljivost.
• Smanjiti buku i vibracije kada je to moguće: nepotrebni uređaji i rezonance često privlače pozornost.
• Ne pokušavati “tjerati” životinje; otresi ili udarci predmetima mogu pojačati obrambene odgovore.
• Bilježiti vrijeme, poziciju i tijek događaja – detaljni opisi pomažu istraživačima da razumiju obrasce i daju bolje preporuke.
• Prihvatiti da je kratki dodir s kormilom moguć i da je najčešće kratkotrajan; pripremiti se za postupno smanjenje brzine i provjeru eventualnih oštećenja.

Zašto se rijetko bilježe ozljede ljudi u ovim susretima

U opisanim epizodama fokus gotovo uvijek ostaje na mehaničkom dijelu plovila. Ako je namjera zaustaviti ili “utišati” izvor podražaja, nema razloga usmjeravati snagu prema palubi. Preciznost pokreta i povlačenje nakon loma kormila uklapaju se u takvu interpretaciju. To, naravno, ne znači da je rizik jednak nuli – na moru uvijek postoje nepredviđeni ishodi – ali dostupni opisi ukazuju na obrasce koji više nalikuju testiranju i neutraliziranju objekta nego traženju sukoba s ljudima. U svakom slučaju, hladna glava i smirene reakcije najčešće su najbolji saveznici i za posadu i za orke.

Ekološka uloga i odnos s ribarstvom

Kada govorimo o crvenoj tuni i drugim krupnim ribama, neizbježno je spomenuti složene odnose između različitih predatora i ribarskih aktivnosti. Orke su, u nekim područjima, naučile iskoristiti prisutnost ribara i uzeti komad ulova bez stvaranja kaosa. Ta vrsta “suzživota” pokazuje koliko nijansirani mogu biti njihovi kontakti s ljudima. Istodobno, postoje i napeti trenuci: zaplitanje u opremu, bliski prolazi, nepredvidljivi manevri. Upravo zato vrijedi ustrajati na dobrim praksama na moru i na dijalogu s lokalnim zajednicama – manje je nesporazuma kada svi sudionici razumiju obrasce i ograničenja drugih.

Zašto jednostavan odgovor izmiče

Na pitanje “Zašto to rade?” primamljivo je ponuditi jednu rečenicu. No ponašanje društveno kompleksnih životinja rijetko stane u jednu kategoriju. U jednom tjednu dominira igra i znatiželja, u sljedećem se – nakon neugodnog susreta – pojavi obrambena komponenta. Jedinke se razlikuju, skupine imaju vlastite tradicije, a more svaki dan mijenja uvjete. U tom spletu čimbenika, najmudrije je kombinirati oprez s otvorenošću: ne umanjivati moguću štetu, ali ni preuveličavati prijetnju. Orke nisu mitološka čudovišta, ali nisu ni bešćutni strojevi; one jesu inteligentni akteri s vlastitim ciljevima i repertoarima, koje tek postupno razotkrivamo.

Kako dalje promatrati i učiti

Napredak dolazi iz strpljivog prikupljanja podataka. Standardizirani obrasci bilježenja, jasne smjernice za skipere i otvorena razmjena informacija između znanstvenika i nautičke zajednice smanjuju prostor za nagađanja. Kada se opisi ukrštaju – video, dnevnik plovidbe, svjedočenja više članova posade – postaje moguće uspoređivati slične epizode i vidjeti mijenja li se nešto s godišnjim dobima ili migracijom plijena. Također, iznimno je korisno razlikovati skupine i podskupine: ako se orke jedne zajednice upuštaju u kontakt s kormilima češće od drugih, tada su kulturne razlike pravi kandidat za objašnjenje.

Čitanje znakova na vodi

Za skipera koji izdaleka ugleda visoku, crno-bijelu peraju, prva misao često je adrenalin. No upravo je u tim trenucima važno “čitati” situaciju: kako se životinje kreću, je li riječ o paralelnom plivanju, križanju kursa ili ciljanoj pozornosti na krmu, ima li mladunaca u blizini, mijenja li se brzina plovila. Pribranost i konzistentnost često vode do kraćeg i mirnijeg susreta. Kada se na scenu doda panika – nagla ubrzanja i okretaji – dobijemo više buke i valova, što samo pojačava interes. S druge strane, kad plovilo zadrži kurs i smanji podražaje, interakcija obično izgleda kao kratka inspekcija i odlazak. Takva opažanja, koja se stalno ponavljaju u opisima, vraćaju nas na početnu pouku: interpretirati valja ono što se stvarno zbiva, a ne ono što zamišljamo da bi se moglo zbiti.

Pogled etologa na “osvetu”

Ideja osvete mami maštu jer nudi ljudsku priču: netko je nekome nešto učinio i sada to “vraća”. No u životinjskom svijetu, posebice kod morskih sisavaca, prikladnije je govoriti o izbjegavanju averzivnih podražaja, o učenju i o strategijama koje smanjuju neugodu. Ako je plovilo izvor neugodnog zvuka ili pritiska, neutralizacija kormila ima smisla jer brod prestaje stvarati isti podražaj. To ne zahtijeva pripisivanje kompleksnih moralnih kategorija. Naravno, u kolektivnoj priči lako je romantično zamisliti “pobunjeništvo”, ali znanstveni opis ne traži narativnu dramu – traži preciznost. U tom smislu, orke nas uče skromnosti: što više gledamo, to manje pretendiramo na jedini ispravan odgovor.

Zaključne napomene o javnoj raspravi

Javna je rasprava najsnažnija kada počiva na uvidima iz terena i na jezičnoj pažnji. Kada autori vijesti razlikuju igru, učenje i obranu, smanjuju pritisak na nepotrebne mjere koje bi štetile i ljudima i životinjama. Kada skiperi i lokalne zajednice dijele informacije, raste sigurnost plovidbe. I kada priznajemo da su orke bića s vlastitim kulturnim svjetovima, lakše nam je prihvatiti da su neki susreti neizbježni, a da se s njima može nositi smireno i odgovorno.