Recentna studija istražuje dugoročne učinke traume, s posebnim fokusom na to kako različite vrste traume, kategorizirane prema okviru ACEs (Adverse Childhood Experiences), utječu na mentalno zdravlje. Ovo istraživanje sa Sveučilišta Wisconsin izaziva tradicionalna mišljenja o traumama iz djetinjstva, sugerirajući da različite vrste traume mogu imati različite učinke na mentalno zdravlje i kognitivni razvoj.
Istraživači su analizirali longitudinalne podatke iz studije Adolescent Brain Cognitive Development (ABCD) kako bi istražili kako različite vrste traume mogu dovesti do različitih ishoda u mentalnom zdravlju dok djeca rastu. Iako su sve vrste traume bile povezane s lošijim mentalnim zdravljem, pojavili su se neki neočekivani nalazi.
Neke vrste traume mogu izazvati različite reakcije
Umjesto da se trauma promatra kao jedinstvena kategorija, istraživači su traumu kategorizirali u osam različitih tipova: siromaštvo, obiteljski sukobi, nasilje u obitelji, prijetnje od strane vršnjaka, prijetnje zajednice, loša prilagodba, medicinski problemi i drugi. Zatim su analizirali specifične učinke tih vrsta traume na mentalno zdravlje i kognitivni razvoj.
Dok su sve vrste traume bile povezane s lošijim mentalnim zdravljem, pojavili su se iznenađujući rezultati. Na primjer, siromaštvo i prijetnje zajednice činile su se povezane s manjim brojem problema u mentalnom zdravlju, vjerojatno zbog adaptivnih mehanizama suočavanja kod djece koja žive u stalnoj nevolji.
Studija je pokazala da su različite vrste traume – osobito one povezane s obiteljskim sukobima i prijetnjama od strane vršnjaka – bile snažno povezane s internim i eksternim problemima mentalnog zdravlja. S druge strane, trauma iz vanjskih izvora, poput siromaštva ili prijetnje zajednice, pokazala se povezanim s manjim brojem internaliziranih i eksternaliziranih problema u mentalnom zdravlju, što se “potencijalno može smatrati adaptivnim suzbijanjem simptoma”. 1
Trauma iz obitelji može imati dugotrajnije učinke
Istraživanje sugerira da određene vrste traume mogu izazvati različite reakcije, što je u suprotnosti s tipičnim pretpostavkama koje često imaju linearniji i ujednačeniji pogled na učinke traume. Kao osoba koja je preživjela obiteljsku traumu, ali i kao kliničar koji radi s preživjelima, nisam iznenađena nalazima koji sugeriraju da obiteljska trauma može imati dugotrajnije učinke od vanjskih trauma. Obitelj bi trebala biti sigurno mjesto, temelj podrške i ljubavi. Kada to sigurno mjesto bude poremećeno zlostavljanjem, zanemarivanjem ili disfunkcijom, stvara se osjećaj izdaje koji ima trajnu štetu. Odsutnost sigurnosti u obitelji često ostavlja duboke traume.
Za razliku od toga, vanjske traume, poput siromaštva ili nasilja u zajednici, iako duboko utječu, mogu biti donekle ublažene prisutnošću stabilne i podržavajuće obiteljske sredine. Prema onome što sam vidjela u svojoj praksi, sigurna i podržavajuća obitelj često može pomoći u ublažavanju mnogih dugoročnih učinaka vanjskih trauma i stresora. Ova razlika potvrđuje ono što mnogi kliničari smatraju ključnom ulogom obitelji, koja ili jača ili ometa sposobnost osobe da se nosi i oporavi od traumatskih iskustava.
Utjecaj na zdravstvenu skrb i terapiju usmjerenu na traumu
Ovi nalazi naglašavaju da specifične vrste traume mogu izazvati različite reakcije, pružajući uvide koji mogu poboljšati skrb usmjerenu na traumu, posebno za one koji rade u mentalnom zdravlju. Istraživači planiraju nastaviti svoje istraživanje, prateći sudionike kroz adolescenciju u mladost, kako bi bolje razumjeli dugoročne učinke različitih traumatskih iskustava.
Autori studije nadaju se da će ovi nalazi unaprijediti intervencije pružanjem detaljnijeg razumijevanja kako trauma utječe na djecu. Međutim, studija također napominje da su ovi rezultati složeni i mogu se mijenjati kako djeca odrastaju. Možda nije nužno da obiteljska trauma uvijek ima veći utjecaj, ali obrazac reakcija može varirati ovisno o vrsti traume i individualnim okolnostima djeteta. Potrebna su daljnja istraživanja i dugoročni podaci kako bi se u potpunosti razumjeli ovi odnosi. Iako obiteljska trauma može imati različit (često trajniji) utjecaj, vanjske traume poput siromaštva i rasizma također su ključni faktori, osobito kako djeca prelaze u odraslu dob, i to ne bi trebalo zanemariti kliničare koji rade s preživjelima traume.
