U posljednjih nekoliko godina, pojava umjetne inteligencije unijela je velike promjene u područje zdravstva i mentalnog zdravlja. Sve češće se postavlja pitanje jesu li ljudi spremni prepustiti svoje zdravlje, posebno kada je riječ o mentalnom zdravlju, umjetnoj inteligenciji ili i dalje preferiraju povjerenje koje nude ljudski doktori i psihijatri. U vremenu u kojem se digitalizacija i tehnološki napredak ubrzano razvijaju, ovo pitanje postaje sve važnije za budućnost zdravstvene skrbi.
Umjetna inteligencija danas ima brojne primjene u medicini, od analize medicinskih slika do predviđanja rizika za razvoj bolesti. Mnoge svjetske zdravstvene institucije, poput Mayo Clinic, koriste AI tehnologiju za bržu i točniju dijagnostiku. Međutim, kada je riječ o osobnoj komunikaciji, povjerenju i odnosu između pacijenta i liječnika, većina ljudi i dalje pokazuje sklonost prema ljudskom pristupu. U području psihijatrije, ta sklonost postaje još izraženija.
Nedavna istraživanja provedena u europskim zemljama, uključujući Njemačku, Austriju i Švicarsku, otkrila su jasnu prednost koju ljudi daju ljudskim doktorima naspram umjetne inteligencije. Sudionici istraživanja procjenjivali su niz situacija vezanih uz četiri grane medicine: kardiologiju, ortopediju, dermatologiju i psihijatriju. U svakom od tih područja, povjerenje prema ljudskom faktoru bilo je izraženije nego prema digitalnim rješenjima. Čak i u slučajevima kada je doktor surađivao s umjetnom inteligencijom, ljudi su iskazivali manje povjerenja nego kad je medicinska briga bila isključivo ljudska.
Razlog za to leži u osjećaju sigurnosti, privatnosti i osobnog kontakta. U psihijatriji, povjeravanje osobnih i često vrlo osjetljivih informacija zahtijeva razinu povjerenja koju ljudi povezuju s empatijom i emocionalnom inteligencijom, što su karakteristike koje AI još uvijek ne može u potpunosti replicirati. Brojne osobe, koje su sudjelovale u istraživanju, istaknule su da bi osjećale nelagodu da znaju kako je AI uključena u njihov razgovor s psihijatrom, čak i ako AI pomaže samo u analizi podataka. Takve zabrinutosti potvrđuje i praksa mnogih uglednih ustanova, poput Cleveland Clinic, gdje se AI koristi prvenstveno kao alat za potporu doktorima, a ne kao zamjena za izravnu komunikaciju s pacijentima.
Psihijatrija zahtijeva duboko razumijevanje ljudske psihe, prepoznavanje suptilnih emocionalnih promjena te izgradnju terapijskog saveza. Uloga povjerenja i sigurnosti ključna je za uspjeh terapije. Kada se u tu dinamiku uključi umjetna inteligencija, stvara se tzv. “umjetni treći” u odnosu između terapeuta i pacijenta. Ova prisutnost može narušiti osjećaj privatnosti, jer pacijent ne zna tko sve ima pristup njegovim informacijama, kako se ti podaci obrađuju i pohranjuju te hoće li biti zloupotrijebljeni. Takve dvojbe dodatno smanjuju spremnost ljudi da u potpunosti otvore svoje misli i osjećaje pred psihijatrom ako znaju da AI sudjeluje u razgovoru, što je potvrdilo i istraživanje objavljeno na stranici Nature.
S druge strane, AI u medicini ima potencijal za unapređenje kvalitete skrbi i smanjenje administrativnog opterećenja. Na primjer, u radiologiji AI već olakšava detekciju anomalija na slikama i ubrzava postavljanje dijagnoza. AI alati, poput onih razvijenih u suradnji s IBM Watson Health, pomažu liječnicima u bržem pregledu velikog broja podataka te predlažu moguće dijagnostičke opcije. No, kad je riječ o psihijatriji, čak i najnapredniji AI sustavi ne mogu zamijeniti emocionalnu podršku, razumijevanje i povjerenje koje pruža ljudski kontakt.
Pitanje privatnosti podataka i sigurnosti dodatno komplicira odnos između pacijenata i AI sustava. Ljudi su sve zabrinutiji zbog mogućih zloupotreba osobnih zdravstvenih podataka. U digitalnom dobu u kojem se mnogi podaci pohranjuju na cloud platformama ili dijele među različitim sustavima, povjerenje postaje ključno. Praksa pokazuje da ljudi lakše opraštaju pogreške ljudskim doktorima, dok prema AI sustavima imaju veća očekivanja i nižu toleranciju na greške. Jedan od razloga je što umjetna inteligencija djeluje neosobno i nema sposobnost suosjećanja, što je u procesu liječenja izuzetno važno.
Istraživanja su pokazala da su sudionici bili manje spremni slijediti preporuke kada su iste dolazile od umjetne inteligencije, čak i ako su znali da AI ima pristup najnovijim znanstvenim saznanjima i bazama podataka. Razlog leži u percepciji autoriteta i povjerenja – ljudi smatraju da je liječnik koji koristi vlastito znanje, iskustvo i empatiju pouzdaniji od digitalnog sustava. Kod psihijatrije, povjerenje i sigurnost pacijenata su temelj terapijskog procesa. Bez osjećaja razumijevanja i prihvaćanja, mnogi nisu spremni otvoriti se ni započeti proces liječenja, što potvrđuju iskustva i preporuke stručnjaka s portala Mental Health Foundation.
Unatoč svim prednostima koje donosi digitalizacija zdravstva, većina ljudi i dalje ima jasnu preferenciju prema liječnicima, osobito u području mentalnog zdravlja. Osjećaj da razgovaraju s osobom koja razumije njihove probleme, može im ponuditi emocionalnu podršku i prilagoditi pristup individualnim potrebama, još uvijek je nezamjenjiv. Umjetna inteligencija može biti korisna kao podrška u dijagnostici ili analizi podataka, no odnos povjerenja, empatije i razumijevanja – ono što čini srž psihijatrije – ne može biti zamijenjeno algoritmima.
S druge strane, u područjima poput radiologije, dermatologije ili kardiologije, gdje je naglasak na analitičkim i kvantitativnim podacima, AI je pokazala izuzetne rezultate. Sposobnost brze analize velike količine podataka, otkrivanje obrazaca i predviđanje mogućih ishoda, omogućila je liječnicima da poboljšaju kvalitetu skrbi. No, ni u tim područjima umjetna inteligencija nije potpuno zamijenila ljudski faktor, već je postala vrijedan alat u rukama stručnjaka.
Važno je napomenuti da percepcija umjetne inteligencije u zdravstvu varira ovisno o dobi, obrazovanju i prethodnim iskustvima pacijenata. Stariji pacijenti i oni s manje tehnološkog iskustva češće izražavaju nepovjerenje prema digitalnim rješenjima, dok mlađe generacije pokazuju veću otvorenost prema AI, osobito ako je riječ o jednostavnijim dijagnostičkim postupcima. No, bez obzira na dob, većina ljudi smatra da AI ne može u potpunosti zamijeniti osjećaj sigurnosti i povjerenja koji pruža ljudski kontakt, osobito kada je riječ o mentalnom zdravlju.
Uvođenje umjetne inteligencije u svakodnevnu praksu zahtijeva transparentnost, edukaciju i jasnu komunikaciju s pacijentima. Potrebno je objasniti koja je uloga AI sustava, na koji način se koristi i kako se štite osobni podaci. Povjerenje se gradi kroz jasno definirane procedure, stručnost liječnika i otvoren odnos s pacijentima. Uspješna integracija AI tehnologije u zdravstvu ovisi o spremnosti društva da prihvati promjene, ali i o odgovornosti zdravstvenih ustanova da zadrže fokus na pacijentovim potrebama, osjećajima i sigurnosti.
Zaključno, može se reći da ljudi danas još uvijek preferiraju ljudske doktore i psihijatre naspram umjetne inteligencije, posebno u području psihijatrije gdje je osobni kontakt, empatija i povjerenje neprocjenjivo važno. Umjetna inteligencija ima veliki potencijal da unaprijedi medicinsku praksu, no njena uloga će u dogledno vrijeme ostati ograničena na podršku i asistenciju, dok će središnje mjesto i dalje zauzimati ljudski faktor. Iz tog razloga, budućnost zdravstva vjerojatno će biti obilježena suradnjom između ljudi i AI sustava, gdje će najbolji rezultati biti postignuti kombinacijom stručnosti, tehnologije i ljudskosti.
Marlynn Wei, dr. med. © Copyright 2024
