Shizofrenija je široko prepoznata kao “heterogeni” poremećaj, što znači da malo koji pacijent s dijagnozom shizofrenija pokazuje potpuno iste simptome. Neki pacijenti mogu imati izraženije pozitivne simptome, poput halucinacija i deluzija. Drugi imaju veće kognitivne teškoće, primjerice nemogućnost koherentnog govora ili linearnog, logičnog razmišljanja. Kod nekih osoba dominira emocionalna tupost, dok se kod drugih javljaju ozbiljni problemi u organizaciji misli i ponašanja.
Istraživači koji razvijaju lijekove za shizofrenija često polaze od pretpostavke da su svi slučajevi istog poremećaja slični, zbog čega su i terapije uglavnom usmjerene na iste neurotransmitere u mozgu. No, što ako shizofrenija nije jedinstvena, nego postoji više podtipova s različitim uzrocima i skupinama simptoma, uključujući i najnovija otkrića o važnosti crijevne mikrobiote?

Nedavna studija objavljena 2025. godine donosi inovativne spoznaje o biološkim podtipovima shizofrenija. Znanstvenici su identificirali podtipove na temelju strukture mozga, sastava crijevne mikrobiote te povezanosti između mozga i crijeva. Ovakva otkrića otvaraju vrata razvoju novih bioloških markera, koji bi u budućnosti mogli služiti kao dijagnostički alati – umjesto današnjih subjektivnih procjena ponašanja, koje su često neprecizne i teško usporedive među pacijentima.
U nastavku donosimo najvažnije rezultate studije kineskih istraživača i što oni znače za razumijevanje shizofrenija.

Istraživanje
Glavni cilj studije bio je pronaći povezanost između pozitivnih i negativnih simptoma, crijevne mikrobiote i kognitivnih oštećenja kod osoba s dijagnozom shizofrenija. Prvo su pregledali 768 osoba s dijagnosticiranom shizofrenija, analizirajući njihovu simptomatologiju (poput halucinacija i deluzija) te kognitivne funkcije kroz psihološke testove. Procijenili su pažnju, verbalno učenje, brzinu obrade informacija i druge važne aspekte kognitivnog funkcioniranja.
Svaki je sudionik dao uzorak stolice, iz kojih su istraživači identificirali 176 rodova bakterija kako bi utvrdili razinu svake vrste. Osim toga, svi sudionici su prošli magnetsku rezonancu mozga (MRI), kako bi se mogla istražiti povezanost između mozgovne strukture i prisutnosti određenih bakterija u crijevima.

Korištenjem inovativne metode povezivanja crijevne mikrobiote s MRI nalazima, znanstvenici su uspjeli prepoznati čak sedam različitih bioloških podtipova kod osoba s dijagnozom shizofrenija. Ti se podtipovi razlikuju prema karakteristikama crijevne mikrobiote, strukturi mozga i izraženosti simptoma.
Podtipovi mozga
Analiza mozga omogućila je razdvajanje shizofrenija na nekoliko podtipova. U studiji su znanstvenici tražili specifične promjene u bijeloj tvari (koja je povezana sa socijalnim povlačenjem i kognitivnim deficitima) te u funkcionalnoj povezanosti različitih dijelova mozga. Prethodna istraživanja već su pokazala da ovakve biološke razlike rezultiraju raznim oblicima kognitivnih i kliničkih simptoma kod shizofrenija, o čemu možete više pročitati na [Harvard Health Publishing](https://www.health.harvard.edu/mind-and-mood/schizophrenia-understanding-and-treating-a-serious-mental-illness).

Jedan od identificiranih podtipova, nazvan BS1, pokazivao je povećani volumen bijele tvari u frontalnim i temporalnim režnjevima, kao i druge strukturne pokazatelje kognitivnih oštećenja unutar mozga. Također, BS1 je imao slabu funkcionalnu povezanost u mrežama odgovornima za samosvijest, somatomotoričke i vizualne procese te pažnju. BS2 podtip, s druge strane, pokazivao je smanjen volumen bijele tvari i sličnu disfunkciju u istim moždanim mrežama. Zanimljivo je da je BS1 imao izraženije kliničke simptome (halucinacije, deluzije, emocionalna tupost, dezorganizirano razmišljanje).
Podtipovi crijeva
Tri su jasna podtipa izdvojena na temelju crijevne mikrobiote kod shizofrenija. Podtip GS1 karakterizirala je visoka prisutnost bakterije Collinsella, povezane s upalnim procesima u crijevima. GS2 je imao smanjenu prisutnost Gemmiger i povećanu Prevotella, koja je povezana s gubitkom težine i izraženijim kliničkim simptomima, kao što pokazuju podaci dostupni na [National Institutes of Health](https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6031355/). U ovom uzorku iz Kine pronađena je viša razina Prevotella u odnosu na zapadnjačke populacije, što potvrđuju i [istraživanja o globalnoj distribuciji crijevne mikrobiote](https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fmicb.2019.00775/full).

GS3 je bio sličan GS2, ali s izraženijim udjelom bakterije Streptococcus, koja je poznata po utjecaju na neurotransmitere i ponašanje. Studija je pokazala da niži indeks tjelesne mase (BMI) korelira s težim simptomima shizofrenija, što se može detaljnije proučiti na [World Health Organization](https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-disorders). Analizom su identificirane i specifične povezanosti između određenih bakterija i intenziteta simptoma: GS1 je bio povezan s razinama Prevotella-Streptococcus i -Gemmiger; GS2 s pojavom halucinacija i kognitivnih teškoća te s Ruminococcus-Anaerostipes; GS3 je pokazivao negativnu povezanost između bakterija Bifidobacterium-Veillonella i kliničkih simptoma.
Ove povezanosti upućuju na to da bi specifične crijevne bakterije mogle biti potencijalna meta u razvoju novih tretmana za shizofrenija, što potvrđuju i podaci s [The Conversation](https://theconversation.com/how-the-bacteria-in-your-gut-affect-your-brain-and-mental-health-196065).
Povezanost mozga i crijeva
Rezultati su pokazali značajnu preklapanje između podtipova mozga i crijeva kod shizofrenija. Na primjer, biološki podtipovi mozga i crijeva B-GS1 i B-GS2 imali su znatne sličnosti s BS2 podtipom, dok je GS1 bio široko raspoređen kroz više moždanih i crijevno-mozgovnih podtipova. GS3 je bio prisutan u BS2 i B-GS1. Ovo dodatno potvrđuje da shizofrenija nije homogeni poremećaj, već skup više poremećaja s različitim biološkim osnovama.
Terapeutske implikacije bioloških podtipova
Jedna od najvažnijih poruka studije je da bi određeni podtipovi mozga mogli imati koristi od specifičnih terapija. Na primjer, pacijenti s BS1 podtipom, koji pokazuju više strukturnih abnormalnosti i negativnih simptoma, mogli bi više profitirati od strukturnih intervencija poput transkranijske magnetske stimulacije (TMS), više o toj metodi saznajte na [Cleveland Clinic](https://my.clevelandclinic.org/health/treatments/21147-transcranial-magnetic-stimulation).
Osobe s BS2 podtipom mogle bi bolje reagirati na lijekove koji ciljaju D2 receptore, poput risperidona, kao i na kognitivno-bihevioralnu terapiju. Ovakvi individualizirani pristupi temelje se na razlikama u biološkoj osnovi shizofrenija, a više o farmakološkim tretmanima pročitajte na [Psychiatry.org](https://www.psychiatry.org/patients-families/schizophrenia/what-is-schizophrenia).
Povezanost bakterija crijeva s određenim simptomima shizofrenija otvara mogućnost da tretmani usmjereni na crijevnu mikrobiotu mogu postati dio budućih terapijskih strategija, što je tema sve više istraživanja širom svijeta.
Ograničenja i daljnja istraživanja
Studija donosi nove metodološke pristupe, no ima i nekoliko ograničenja. Uzorak i demografske karakteristike mogu utjecati na rezultate, osobito jer bakterija Prevotella nije jednako prisutna u svim populacijama. Istraživači nisu uzimali u obzir trenutne terapije ni životne navike, poput prehrane i korištenja antipsihotika, što bi moglo znatno utjecati na sastav crijevne mikrobiote kod shizofrenija.
Drugi važan faktor je nemogućnost razlikovanja osnovne razine bakterija od promjena uzrokovanih samim tijekom bolesti ili terapijama, što ostavlja prostor za buduća istraživanja. Ipak, ovakve studije predstavljaju važan korak prema boljem razumijevanju bioloških osnova shizofrenija i razvoju preciznije dijagnostike i personaliziranih tretmana, što potvrđuju i nalazi s [Medical News Today](https://www.medicalnewstoday.com/articles/323080).
Nastavak istraživanja u ovom smjeru mogao bi omogućiti da shizofrenija jednog dana postane poremećaj koji se liječi prema individualnoj biološkoj osnovi, umjesto dosadašnjeg univerzalnog pristupa. Prava snaga novih bioloških otkrića leži u mogućnosti razvoja precizne i ciljanje terapije, čime se znatno može poboljšati kvaliteta života osoba s dijagnozom shizofrenija.




