Pišu: Jay Zenkic, dr.sc., uz Nicole Mead, dr.sc.
Jeste li se ikada uhvatili kako trošite novac samo zato što ga želite što prije potrošiti? Iako na prvi pogled može zvučati nevažno, sitniš zna biti toliko naporan da ga mnogi ljudi troše impulzivno – samo da ga se riješe. U tom trenutku sitniš djeluje kao nešto što nema pravu vrijednost, ali sitniš koji često bacamo na sitnice kroz vrijeme preraste u značajan iznos. Danas gotovo nitko ne može sebi dopustiti razbacivanje, čak ni kroz navodno beznačajni sitniš.
Da bi se razumjela dinamika trošenja sitniša, važno je znati da mnoge zemlje, među kojima su i Hrvatska, Sjedinjene Američke Države, Indija i Kina, u optjecaju imaju i kovanice i papirnate novčanice za iste apoene. Države tako imaju izbor hoće li određeni apoen izdavati kao kovanicu ili novčanicu, ili čak obje vrste istovremeno. Upravo ta razlika dovodi do zanimljivih psiholoških efekata – istraživanja pokazuju da su ljudi skloniji potrošiti sitniš brže nego novčanicu iste vrijednosti.
Psihologija trošenja sitniša temelji se na osjećaju neugode zbog nošenja kovanica. Mnogi ljudi doživljavaju sitniš kao smetnju: zauzima prostor u džepovima, otežava novčanike, stvara buku i povremeno izaziva neugodu na blagajni. Sve su to razlozi zašto sitniš često nestaje na nepotrebne kupnje – mnogi ga jednostavno žele što prije potrošiti. Ovaj fenomen nije ograničen na određene zemlje, društvene skupine ili dob. Zanimljivo je da ni osobe koje teško zarađuju i vrlo pažljivo upravljaju svojim novcem nisu imune na ovu psihološku zamku.
Upravo zbog te univerzalnosti, znanstvenici su odlučili istražiti što se događa kada ljudima, osobito onima u ranjivijim skupinama, date isti iznos novca u kovanicama ili novčanicama. Eksperiment proveden u ruralnoj Indiji pokazao je da su ispitanici koji su dobili sitniš potrošili čak 28% više novca od onih koji su isti iznos dobili u novčanicama. Da bi se izbjegla pogrešna interpretacija rezultata, treba naglasiti kako su svi ispitanici imali isti motiv – potrošiti što manje novca, a sačuvati što više za sebe i svoje obitelji.
Jedna sudionica eksperimenta priznala je da je kupila kokos samo zato da se riješi zadnjih nekoliko kovanica. Iako kokos možda nije bila loša kupnja, priznala je da ga vjerojatno ne bi kupila da je imala novčanicu, a ne sitniš. Ovaj primjer jasno pokazuje koliko sitniš utječe na potrošačke odluke, često neplanirano i impulzivno. Istraživanje s američkim građanima dalo je slične rezultate. Čak su i oni koji nisu navikli na veće količine sitniša pokazali sklonost rješavanju kovanica kroz male, ali nepotrebne kupnje ili donacije. Takozvana “bol držanja” sitniša često nas natjera na neočekivane poteze, sve samo da smanjimo neugodu.
Kroz svakodnevicu, sitniš često postane i izvor frustracije. Ljudi ga ostavljaju u automobilima, ladicama, džepovima, pa čak i u šalicama na radnim stolovima. Umjesto da sitniš zadržimo i racionalno iskoristimo, mnogi od nas ga automatski troše čim dobiju priliku. Zanimljivo je i da trgovci to često znaju iskoristiti, pa na blagajnama postavljaju proizvode malih vrijednosti baš kako bi potaknuli potrošnju sitniša. Psiholozi smatraju da je upravo osjećaj “rasterećenja” presudan razlog zašto sitniš često završi na slatkišima, žvakaćim gumama, pa čak i stvarima koje nam uopće ne trebaju.
Kada promatramo navike trošenja sitniša, vrijedi se osvrnuti i na povijesni kontekst. U prošlosti je sitniš imao puno veću vrijednost, ali danas, kada se male kupnje često mogu platiti karticom, sitniš gubi na važnosti. Ipak, i dalje se akumulira kroz ostatke iz dućana, povrat kaucije za boce ili napojnice. Jedan od problema nastaje kad ljudi počnu vjerovati da “par kovanica ne mijenja ništa”, zaboravljajući da upravo sitniš često napravi razliku na kraju mjeseca. Ako svakodnevno potrošimo i najmanje iznose iz navike, kroz godinu dana možemo ostati bez iznenađujuće velikog iznosa.
Kako onda izbjeći zamku impulzivnog trošenja sitniša? Prvi i najvažniji korak je svjesnost. Svaki put kad dobijete sitniš, nemojte ga automatski potrošiti. Pitajte se je li kupnja zaista nužna ili jednostavno želite isprazniti džepove. Jedan od najboljih savjeta je da kod kuće izdvojite posebnu kutiju, staklenku ili posudicu gdje ćete odlagati sitniš svaki dan. Nakon nekoliko mjeseci iznenadit ćete se koliko ste skupili, a taj iznos možete iskoristiti za nešto značajnije – primjerice, za obiteljski ručak ili manji izlet.
Još jedna preporuka je planirati potrošnju sitniša unaprijed, primjerice prilikom većih kupnji ili plaćanja računa na šalterima koji prihvaćaju gotovinu. Na taj način sitniš ne nestaje na nepotrebne stvari, nego vam pomaže racionalizirati budžet. Uz malo discipline, sitniš se može pretvoriti u vašu prednost, a ne slabost. Primjerice, brojne banke i trgovine nude uređaje za automatsku zamjenu sitniša za papirnati novac ili uplate na račun, što može biti praktičan način da sakupite svoj sitniš bez dodatnih troškova. Više o tome možete pronaći na stranicama Privredne banke Zagreb gdje se detaljno opisuju opcije zamjene kovanica.
Društveni aspekt trošenja sitniša također ne treba zanemariti. U mnogim situacijama, napose kod donacija ili napojnica, sitniš se daje bez razmišljanja, gotovo automatski. I dok je davanje napojnica poželjno i pomaže drugima, važno je osvijestiti da i sitniš ima svoju vrijednost. Kad bi svaki građanin Hrvatske kroz godinu dana odlučio skupljati i racionalno koristiti sitniš, mnoge bi obitelji lakše zatvorile svoje mjesečne račune. O važnosti upravljanja malim iznosima novca možete saznati i na portalu Novac.hr koji redovito objavljuje savjete za osobne financije.
Ponekad se čini da su navike oko trošenja sitniša duboko ukorijenjene u svakodnevni život, osobito kod starijih generacija koje još pamte vrijeme kad je svaka kovanica značila više nego danas. No, moderne tehnologije, poput mobilnog plaćanja, mogu dodatno smanjiti potrebu za fizičkim sitnišem. Unatoč tome, još uvijek veliki broj građana koristi gotovinu za svakodnevne transakcije, zbog čega je važno usvojiti zdrave financijske navike. Više o tome zašto ljudi i dalje koriste gotovinu možete pročitati na službenim stranicama Hrvatske narodne banke gdje se redovito analiziraju trendovi plaćanja u Hrvatskoj.
Osim navika, na potrošnju sitniša utječu i vanjski faktori, poput inflacije i promjene cijena proizvoda. Kako se cijene povećavaju, iznosi koji su nekad bili beznačajni sada su mnogo relevantniji. Danas vam, primjerice, za kavu u mnogim kafićima treba nekoliko kovanica, dok su prije desetak godina te iste kovanice završavale zaboravljene u ladici. Upravo zato stručnjaci za financije sve češće upozoravaju da sitniš ne smijemo podcijeniti, već ga koristiti kao alat za kontrolu vlastitog budžeta. Ako želite pratiti kako se mijenjaju cijene i vrijednost novca u svakodnevnom životu, korisne informacije možete pronaći na portalu Večernji list – Biznis koji nudi aktualne analize i komentare.
Možda najvažnije od svega, sitniš nas uči vrijednosti strpljenja i discipline. Kada god vam se učini da par kovanica nije vrijedno truda, sjetite se da upravo takvi mali iznosi kroz vrijeme mogu riješiti neplanirane troškove, pomoći prijatelju u nevolji ili čak omogućiti malu nagradu za vlastiti trud. Financijski savjetnici često ističu da uspješno upravljanje sitnišem nije samo pitanje novca, već i izgradnje ispravnog odnosa prema potrošnji, štednji i dugoročnom planiranju. Primjerice, brojne udruge za financijsku pismenost redovito organiziraju radionice na ovu temu, o čemu više možete doznati na Udruga za zaštitu potrošača.
Iako sitniš može djelovati kao beznačajni teret, on u stvarnosti ima potencijal postati vaša mala tajna štednja. Sve dok postanete svjesni koliko vam često sitniš “iscuri” iz novčanika, imate priliku preuzeti kontrolu i promijeniti svoje navike. Zapamtite da svaka kovanica ima vrijednost, a vaša svakodnevna odluka o trošenju ili čuvanju sitniša može značajno utjecati na vaše financijsko zdravlje tijekom godine. Sljedeći put kad se poželite riješiti sitniša, prisjetite se da upravo te kovanice mogu biti početak vaše nove štedne navike.
Jay Zenkic, dr.sc., predavač na Sveučilištu Deakin
