Osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OCD) pate od nametljivih, opsesivnih misli. Kako bi ublažili svoju nelagodu, često se osjećaju prisiljenima na ponavljanje rituala ili ponašanja kao odgovor na ove misli. Za osobe koje su dijagnosticirane s OCD-om, obavljanje tih složenih rituala ometa svakodnevno funkcioniranje. Ritualima se pruža olakšanje na kratki rok, ali dugoročno dovode do negativnih posljedica, poput gubitka vremena. Stoga su osobe s OCD-om često opisivane kao impulzivne ili kao osobe koje nemaju kontrolu nad svojim ponašanjima.
No, kako se ponašaju na tipičnom zadatku impulsivnosti? Jedan od karakterističnih pokazatelja impulzivnosti je odgoda u popustljivosti—mjerenje koliko ljudi preferira manje, brže nagrade u odnosu na veće, kasnije nagrade. Odgoda u popustljivosti mjeri se tako da sudionici moraju donositi seriju odluka između manjih iznosa novca koji mogu dobiti odmah (npr. 10 USD sada) i većih iznosa koje mogu primiti nakon odgode (npr. 20 USD za sedam dana).
Odgoda u popustljivosti povećana je kod osoba s poremećajima poput impulsivnosti gdje je impulzivnost ključan simptom. No, većina prethodnih istraživanja o odgodi u popustljivosti u OCD-u bila su neuvjerljiva, s nekim studijama koje su otkrile da osobe s OCD-om imaju nižu, a druge da imaju višu stopu popustljivosti. Ova prethodna istraživanja imala su male uzorke i često su regrutirali osobe s OCD-om koje su bile podvrgnute liječenju kognitivno-bihevioralnoj terapiji, što otežava razumijevanje stvarnog učinka OCD-a na popustljivost ili može prikriti male efekte koji su maskirani utjecajem lijekova.
Kako bi se prevladala ova ograničenja, nedavno sam surađivao s timom istraživača s raznih lokacija, uključujući Brazil, Indiju, Nizozemsku, Južnu Afriku i Sjedinjene Države, kako bismo istražili razlikuju li se osobe s OCD-om od zdravih sudionika u njihovoj odgodi u popustljivosti. Oko 50 osoba s (neliječenim) OCD-om i 50 zdravih sudionika bez OCD-a regrutirano je sa svake lokacije, čime je ukupni broj sudionika iznosio 268 osoba s OCD-om i 256 zdravih kontrolnih sudionika. Posebna pažnja posvećena je usklađivanju zadatka odgode u popustljivosti na svim lokacijama. Rezultati su bili definitvni: Osobe s OCD-om nisu pokazale nikakve značajne razlike u odgodi u popustljivosti.
Kako pomiriti ovaj nultu rezultat s činjenicom da osobe s OCD-om ne mogu odoljeti porivu za neposrednim olakšanjem koje im njihovi rituali pružaju? Pa, unatoč tome što su rezultati ovog zadatka često interpretirani, zadatak odgode u popustljivosti možda zapravo ne mjeri sposobnost odolijevanja neposrednoj nagradi. Umjesto toga, mogao bi mjeriti negativna očekivanja o budućnosti. Naime, unutar OCD skupine u našem istraživanju, odgoda u popustljivosti nije bila povezana ni s impulsivnim (npr. konzumiranje droga) ni s kompulzivnim (npr. pranje ruku) ponašanjima. Umjesto toga, to su bili ljudi s OCD-om koji su bili više depresivni i anksiozni koji su bili manje voljni čekati odgođene nagrade. Ljudi koji su depresivni i anksiozni skloni su preferirati neposredne nagrade u odnosu na odgođene, vjerojatno zbog njihovog pesimističkog pogleda na buduće ishode.
Ukupno gledajući, ovo nedavno istraživanje ima dvije velike implikacije. Prvo, sklonost prioritiziranja neposrednih nagrada može se lakše povezati s negativnim pogledom na budućnost nego s nemogućnošću odolijevanja iskušenju. Drugo, osobe s OCD-om mogu biti kompulzivne bez nužno impulzivnih sklonosti. Mogu imati problema s odolijevanjem porivu za obavljanjem rituala, ali to ne znači da ne mogu prepoznati vrijednost u ostvarivanju dugoročnih nagrada i planiranju za budućnost. (Zapravo, kod osoba s opsesivno-kompulzivnim poremećajem pokazano je da su bile više usmjerene na budućnost nego zdravi sudionici.)
Zaključci ovog istraživanja nisu samo potvrđeni velikim i raznolikim uzorkom, već i činjenicom da smo kontrolirali druge faktore koji mogu utjecati na odgodu u popustljivosti, poput dobi, socioekonomskog statusa, obrazovanja, i drugih faktora. Veliko-razmjerno kolaborativna istraživanja poput Globalnog OCD istraživanja ubrzavaju našu sposobnost sticanja psiholoških uvida, što će nam pomoći u boljem razumijevanju procesa odlučivanja i razvijanju učinkovitijih tretmana za poremećaje poput OCD-a.
