U posljednjih deset godina znanstvena istraživanja pokazala su snažnu vezu između društvene podrške i dobrobiti pojedinca. Ako želite živjeti dug i zdrav život, nemoguće je prenaglasiti vrijednost zdravih odnosa kao ključnog faktora u postizanju tog cilja. Stručnjaci iz područja medicine, mentalnog zdravlja te različite duhovne zajednice stalno ističu važnost obitelji, no realnost je daleko složenija. Obiteljsko otuđenje pogađa sve više ljudi, a čak i među bliskim krvnim srodnicima često ne postoji bliskost kakvu društvo očekuje.
Mnogi nisu odrasli uz majke ili očeve koje bi mogli smatrati uzorima. Neki roditelji su potpuno podbacili i ostavili duboke posljedice koje se osjećaju i desetljećima kasnije. Drugi su se trudili, ali nisu ispunili očekivanja, dok su neki roditelji napravili gotovo sve ispravno, a ipak već godinama nisu u kontaktu sa svojom odraslom djecom. Porast broja odrasle djece koja se odlučuju na obiteljsko otuđenje sve je vidljiviji kako kulturni pritisak vezan uz obiteljske veze slabi. Sve više odraslih osoba priznaje da su otuđeni od jednog ili više članova obitelji, pri čemu su očevi češće ti koji su isključeni iz života svoje odrasle djece. Obiteljsko otuđenje može nastati izravnim sukobima i svađama, ali ponekad do njega dolazi i bez riječi, jednostavnim prekidom komunikacije.
Posljedice koje nosi obiteljsko otuđenje za starije osobe
Obiteljsko otuđenje nije nov pojam, ali se društveni pritisak na odraslu djecu da prekinu odnose sa svojim roditeljima smanjio, dok je stigma koju osjećaju roditelji koji su odbačeni i dalje iznimno jaka. Kada su uključeni i unuci, bol i osjećaj srama samo se pojačavaju. Postoje situacije u kojima je distanciranje djece od roditelja opravdano, primjerice u slučajevima ozbiljnih povreda ili zlostavljanja, o čemu više možete pročitati na stranicama o obiteljskom otuđenju. No, također postoje mnogi primjeri gdje su roditelji dali sve od sebe, a ipak su izopćeni iz života svoje djece i unuka. Za starije osobe, obiteljsko otuđenje često donosi osamljenost, tugu i depresiju, što značajno smanjuje kvalitetu života i može negativno utjecati na njihovo zdravlje i dugovječnost. O tome kako starije osobe postaju tzv. “stariji siročad”, kada ostaju bez podrške obitelji, više možete pronaći na AARP portalu.
Obitelj je za većinu starijih ljudi izvor emocionalne i praktične podrške, a kada dođe do obiteljskog otuđenja, gubi se ne samo društvena mreža već i sigurnost, što može uzrokovati duboku usamljenost i depresiju. S obzirom na to da mnoge kulture različito gledaju na obiteljske obveze, valja imati na umu da ponekad rane iz prošlosti jednostavno ne mogu zacijeliti. Ipak, obiteljsko otuđenje često je privremeno i mnogi stariji ljudi priželjkuju pomirenje. To je proces u kojem obje strane moraju biti spremne prepoznati svoju ulogu u sukobu i pronaći način kako iznova izgraditi odnos. Više o različitim oblicima pomirenja i iskustvima možete pročitati na Healthlineu.
Ostavite vrata otvorenima
Istraživanja o iskustvima otuđenih baka i djedova pokazuju da su mnogi od njih spremni učiniti sve kako bi ostali povezani sa svojim unucima, čak i ako njihova odrasla djeca nisu voljna za pomirenje. Starije osobe često nemaju moć promijeniti mišljenje odrasle djece, ali mogu napraviti konstruktivan izbor i simbolički “ostaviti vrata otvorenima”. Mnogi ljudi koji su doživjeli nepravdu žele izgovoriti svoju posljednju riječ. No, u kontekstu obiteljskog otuđenja često je važnije razmisliti o tome koje posljednje riječi želimo ostaviti iza sebe. Ponekad su upravo te posljednje riječi, rečene licem u lice, u poruci ili e-mailu, ono što ostaje zapamćeno za cijeli život. Više o tome kako oprost i posljednje riječi mogu oblikovati našu budućnost možete saznati na GoodTherapy portalu.
Razmislite i zapitajte se: što želite da budu vaše posljednje riječi onima koji su vas povrijedili ili koje ste vi povrijedili?
Pojedinačne uspomene na isti događaj mogu se razlikovati – planirajte sukladno tome
Svatko pamti događaje iz prošlosti na svoj način i svaka je uspomena osobna stvarnost. Umjesto da pokušavate nekome promijeniti sjećanje, jednostavnije je prihvatiti njihovu istinu. Možete reći: “Možda ja stvari pamtim drugačije, ali mi je iskreno žao što su te događaji iz prošlosti toliko povrijedili.” Preuzimanje odgovornosti za vlastite pogreške i prihvaćanje da ste u određenim trenucima dali najbolje od sebe, može vam donijeti unutarnji mir, neovisno o tome hoće li to utjecati na odnos s vašom odraslom djecom. Više o tome kako preuzeti odgovornost za prošlost pročitajte na Psychology Today.
Osobe koje vjeruju da su one te koje su pretrpjele nepravdu, također bi trebale razmisliti o tome koje će posljednje riječi ostaviti onima koji su ih povrijedili. Posljednji glas, poruka ili e-mail često ostaju upamćeni. Otuđene odrasle osobe trebale bi izbjegavati višestruko slanje poruka ili ponavljajućih pokušaja uspostave kontakta, jer to može djelovati naporno ili nametljivo. Umjesto toga, dovoljno je jednom jasno iskazati ljubav, dostupnost i žaljenje zbog evolucije odnosa u obiteljsko otuđenje. Prevelik broj poruka može imati suprotan učinak i biti zanemaren poput nepoželjne pošte. U obiteljskom otuđenju važno je promisliti kakve posljednje riječi želite ostaviti iza sebe – one koje odražavaju ljubav, poštovanje i nadu u buduće pomirenje.
Kako postupiti u situaciji obiteljskog otuđenja
Obiteljsko otuđenje može potrajati godinama, a statistike pokazuju da se većina takvih odnosa s vremenom ipak obnovi. Iako je izazovno, važno je usmjeriti se na izgradnju mreže podrške izvan obitelji, otvoreno razgovarati o svojim osjećajima s prijateljima ili stručnjacima, te ne skrivati svoje iskustvo zbog srama ili stigme. Održavanje tajnosti dodatno otežava nošenje s boli obiteljskog otuđenja. Kada se pojavi prilika za razgovor, puno je važnije biti otvoren, spreman za slušanje i poštivanje tuđe verzije događaja, nego pokušavati imati zadnju riječ. Razmislite koje posljednje riječi želite da ostanu zapamćene i kako bi one mogle pomoći u budućem pomirenju. O tome kako podrška okoline može pomoći osobama koje proživljavaju obiteljsko otuđenje, više možete pročitati na Verywell Mind portalu.
Ostavite vrata otvorena za moguću obnovu odnosa, budite strpljivi i nemojte forsirati kontakt. Ponekad su tišina, prostor i vrijeme najbolji saveznici u procesu iscjeljenja i pomirenja. Zapamtite da nije uvijek moguće promijeniti tuđe mišljenje ili osjećaje, ali možete odlučiti na koji ćete način vi ispratiti taj odnos i što želite ostaviti iza sebe. Kada razmišljate o obiteljskom otuđenju, važno je imati na umu da posljednje riječi mogu biti most prema budućnosti – most koji će možda jednog dana ponovno spojiti razdvojene članove obitelji.
