Život s mačkom često je izazovan i ispunjen mnogim iznenađenjima. Većina vlasnika ima dojam da ih njihova mačka često ignorira, a ponekad se čini kao da je potpuno ravnodušna prema njihovoj prisutnosti. Ipak, svatko tko živi s mačkom dobro zna da te životinje imaju vlastiti način komunikacije i da njihovo ponašanje često skriva mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Unatoč reputaciji nedodirljivosti, znanstvena istraživanja pokazuju da mačke dobro znaju tko su njihovi vlasnici. Novo istraživanje, objavljeno na [PLOS One](https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0281786), otkriva da mačka može prepoznati vlasnika po mirisu, i to bez ikakvih vizualnih ili zvučnih tragova.
Pitanje može li mačka prepoznati vlasnika po mirisu postaje još zanimljivije kada uzmemo u obzir specifičnosti mačje percepcije. Za razliku od pasa, koji iznimno mnogo koriste osjetilo njuha u svakodnevnim interakcijama, mačka često djeluje kao da više koristi druge osjete, osobito vid. Ipak, nove studije sve više upućuju na to da je mačji njuh sofisticiraniji nego što se ranije pretpostavljalo. Znanstvenici iz [Japana](https://www.nationalgeographic.com/animals/article/cats-recognize-owners-voices-study) otkrili su da mačka može razaznati mirise na razini koja dosad nije bila dovoljno proučena. U eksperimentu su korišteni pamučni štapići natopljeni mirisom različitih ljudi, uključujući i vlasnika. Mačka je redovito provodila manje vremena njušeći štapić s mirisom vlasnika, nego s mirisima ostalih ljudi.
Zanimljivo je da se to ponašanje ne može nužno tumačiti kao poseban izraz privrženosti prema vlasniku. Duljina istraživanja mirisa nije izravno povezana s pozitivnim emocijama, već s elementom iznenađenja ili zanimljivosti. Ovakvi testovi njušenja korišteni su i u istraživanjima s djecom i drugim životinjama, gdje se dulje zadržavanje uz neki podražaj smatra znakom radoznalosti ili iznenađenja. Kada mačka provede manje vremena njušeći poznati miris, poput mirisa vlasnika, moguće je da joj taj miris nije toliko zanimljiv jer ga već dobro poznaje.
Mačka može prepoznati vlasnika po mirisu, ali što ta spoznaja znači u svakodnevnom životu mačke i čovjeka, nije u potpunosti razjašnjeno. Neki stručnjaci smatraju da mačke jednostavno registriraju tu informaciju i potom je ignoriraju, čime ostaju vjerne svom povučenom karakteru. Međutim, mnogi vlasnici svjedoče da njihova mačka ipak na neki način reagira kada osjeti njihov miris – bilo da im se približi, legne na njihovu odjeću ili pokazuje druge znakove privrženosti. Na [Smithsonian Magazine](https://www.smithsonianmag.com/smart-news/cats-can-recognize-their-owners-voices-180980107/) ističu kako su rezultati ovakvih studija iznimno važni jer pomažu razumjeti suptilne načine na koje mačka može komunicirati s okolinom.
Osjetilo njuha kod mačaka ima i važnu ulogu u svakodnevnoj navigaciji kroz prostor, obilježavanju teritorija te u prepoznavanju drugih životinja i ljudi. Mačka može prepoznati vlasnika po mirisu čak i kada ga ne vidi, što su potvrdila brojna promatranja ponašanja mačaka u nepoznatim ili stresnim situacijama. Na primjer, poznato je da će mnoge mačke tražiti predmete s mirisom svog vlasnika kada su same kod kuće ili pod stresom, poput majice ili pokrivača, kako bi se smirile. Istraživanje na [Scientific American](https://www.scientificamerican.com/article/do-cats-recognize-their-owners/) donosi zanimljive uvide u to kako miris utječe na osjećaj sigurnosti kod mačaka i njihovu sposobnost povezivanja s ljudima.
Kada se govori o komunikaciji između mačke i vlasnika, najčešće se ističe važnost vizualnih i vokalnih signala. Međutim, novije znanstvene spoznaje upućuju na to da je olfaktorni sustav kod mačaka itekako razvijen i da igra važnu ulogu u svakodnevnim interakcijama. Mačka može prepoznati vlasnika po mirisu čak i kada ga ne može vidjeti ili čuti, što je fascinantno s obzirom na to koliko se ljudi često oslanjaju prvenstveno na govor i geste. Ove razlike u percepciji između ljudi i mačaka dodatno naglašavaju koliko je važno razumjeti svijet iz mačje perspektive.
Vrlo zanimljivo je i kako mačka može prepoznati vlasnika po mirisu, ali ta sposobnost dolazi do izražaja osobito u situacijama kada dolazi do promjena u rutini. Na primjer, tijekom putovanja ili preseljenja, mnoge mačke pokazuju znakove uznemirenosti sve dok ne dobiju pristup predmetima s mirisom vlasnika. O tome više možete pročitati na [International Cat Care](https://icatcare.org/advice/cat-behaviour/understanding-cat-behaviour/), gdje se naglašava koliko je miris ključan za osjećaj sigurnosti i stabilnosti kod mačaka. Povratak vlasnika nakon duže odsutnosti također često biva popraćen njušenjem i prividnom nezainteresiranošću, što je zapravo način na koji mačka potvrđuje identitet osobe kroz poznati miris.
Da bi mačka mogla prepoznati vlasnika po mirisu, važan je individualni miris svake osobe, koji se sastoji od tisuća različitih molekula. Mačke imaju specijalizirane mirisne receptore, uključujući i Jacobsonov organ, zahvaljujući kojem mogu “čitati” mirise puno detaljnije od ljudi. Prema pisanju na [Live Science](https://www.livescience.com/animals/cats/can-cats-recognize-their-owners-by-smell-alone), mačka može prepoznati vlasnika po mirisu i razlikovati ga od ostalih ljudi čak i ako su svi koristili istu kozmetiku ili deterdžent, jer biološki mirisi ostaju jedinstveni.
Praktična strana ove sposobnosti ima brojne implikacije na svakodnevni život s mačkom. Stručnjaci savjetuju vlasnicima da, ako je mačka pod stresom ili se nalazi u novoj sredini, ostave joj barem jedan predmet s mirisom vlasnika. To može pomoći u smanjenju tjeskobe i olakšati prilagodbu. Na primjer, u azilima i veterinarskim ambulantama često se preporučuje da mačka ima dekicu ili igračke s mirisom doma. O tome više pišu na [PetMD](https://www.petmd.com/cat/behavior/can-cats-recognize-their-owners-smell), gdje se ističu praktični savjeti kako koristiti miris za jačanje veze između mačke i čovjeka.
Za one koji žele još više produbiti odnos sa svojim ljubimcem, znanje da mačka može prepoznati vlasnika po mirisu otvara zanimljive mogućnosti za međusobnu komunikaciju. Umjesto oslanjanja isključivo na govor ili dodir, ponekad je dovoljno omogućiti mački pristup poznatim mirisima kako bi se osjećala sigurno i povezano. U konačnici, iako mačka može prepoznati vlasnika po mirisu i često to čini na načine koji nama mogu djelovati suptilno ili nezainteresirano, upravo u toj nenametljivoj prisutnosti ogleda se čarolija odnosa između čovjeka i mačke.
