Ljudi koriste riječi kako bi se referirali na predmete u svakodnevnom životu. Razumijemo da određene riječi “predstavljaju” određene predmete, a to razumijevanje proizlazi iz stvaranja mentalnih predodžbi riječi. Kada vam netko kaže “teniska loptica”, automatski u svom umu stvarate sliku tog predmeta, iako ga ne vidite ispred sebe. Upravo ta sposobnost povezivanja riječi s nečim što nije prisutno nazivamo referencijalnim razumijevanjem, a dugo se smatralo da je to sposobnost koja je jedinstvena ljudima.
Nedavna istraživanja pokazuju da psi možda mogu razumjeti određene riječi za predmete na sličan način kao i ljudi. Skeniranja mozga kod pasa ukazuju da i oni aktiviraju mentalne predodžbe u svom umu kada čuju poznatu riječ. To su prvi neurološki dokazi da pas može imati znanje o riječima za predmete, što baca novo svjetlo na komunikaciju između čovjeka i psa.
Što se događa u umu psa?
Znanstvenici su se godinama pitali može li neka ne-ljudska životinja zaista razviti referencijalno razumijevanje. Postoje zanimljivi primjeri iz prirode i s laboratorijskim životinjama – čimpanze, dupini i papige ponekad pokazuju ponašanje koje sugerira da su u stanju povezati zvuk ili riječ s određenim predmetom. No, mnogi istraživači tvrde kako je teško reći je li riječ o stvarnom razumijevanju ili tek o automatskom odgovoru na podražaj. Primjerice, Marianna Boros s Eötvös Loránd sveučilišta u Mađarskoj napominje kako nije dovoljno promatrati samo ponašanje životinje kako bi se tvrdilo da razumije riječ. Možda je reakcija na riječ samo refleks ili naučeno ponašanje, a ne stvarno razumijevanje značenja.
Kada su u pitanju psi, situacija je još složenija. Neki psi su poznati po tome što znaju nazive stotina igračaka, no većina pasa u standardnim testovima nije uspješna u povezivanju riječi s predmetom, odnosno biraju pravu igračku tek slučajno. Razlozi za to su brojni – energija psa, motivacija, razumijevanje zadatka i pažnja tijekom testiranja često utječu na rezultate.
Boros i njezin tim pretpostavili su da klasična ponašajna testiranja možda nisu dovoljna da bi otkrila stvarno znanje pasa. Zato su se okrenuli mjerenju moždane aktivnosti metodom elektroencefalografije (EEG), što je potpuno bezbolno za psa i daje uvid u ono što se događa “iznutra”. Kod ljudi, kada im se kaže riječ, a zatim pokaže neki predmet, mozak pokazuje određeni uzorak aktivnosti – pogotovo kada predmet ne odgovara očekivanom. Sličan odgovor nalazi se i kod vrlo male djece koja još ne govore.
U novom istraživanju psi su sjedili pokraj svojih vlasnika, s malim elektrodama postavljenima izvana na glavu. Vlasnici su izgovarali riječi poznatih igračaka, a zatim bi psu pokazali igračku koja odgovara riječi ili neku drugu. Na primjer, izgovorili bi “lopta” i pokazali loptu, ili izgovorili “lopta” i pokazali kost. Tijekom tog procesa pratile su se promjene u moždanoj aktivnosti psa.
Teorija je bila da će pas, ako razumije riječ, u svom mozgu stvoriti sliku poznate igračke. Kada onda vidi nešto što ne odgovara toj slici, mozak reagira na specifičan način. To je, prema znanstvenicima, izravni dokaz da pas ne reagira samo automatski na podražaj, nego stvara mentalnu predodžbu riječi.
Kako psi percipiraju riječi
Rezultati su pokazali da mozak psa stvara drugačiji uzorak aktivnosti kada vidi odgovarajući predmet u odnosu na situaciju kada predmet ne odgovara izgovorenoj riječi. Ta je razlika zabilježena u sličnom vremenskom okviru kao i kod ljudi, što sugerira sličan mehanizam obrade riječi za predmete. Osim toga, razlike u moždanoj aktivnosti bile su izraženije za one riječi za predmete koje su psima bile bolje poznate, što dodatno podupire ideju da pas razumije riječ, a ne samo mehanički reagira na poznati zvuk.
Zanimljivo je i da nije bilo razlike između pasa s malim i velikim vokabularom. Drugim riječima, bilo da pas poznaje pet ili stotinu riječi za predmete, kod poznatih riječi uvijek se aktivira mentalna predodžba. Znanstvenici zato vjeruju da je referencijalno razumijevanje riječi za predmete općenito prisutno kod pasa, a ne samo kod iznimno talentiranih jedinki.
Ova otkrića možda su rezultat tisućljetne povijesti pripitomljavanja pasa i njihova života uz ljude. Psi su tijekom povijesti razvili sposobnost razumijevanja ljudskih signala, izraza lica i čak nekih riječi, što je opisano i na specijaliziranim stranicama kao što je Scientific American. Međutim, moguće je i da je referencijalno razumijevanje općenito svojstveno sisavcima, samo što se kod psa najlakše istražuje zbog njihove bliskosti čovjeku.
Boros ističe da su rezultati važni i za svakodnevne vlasnike pasa. Iako se ponekad čini da naš pas ne reagira na određene riječi, to ne znači da ih ne razumije. S obzirom na to da pas može pasivno povezivati riječi za predmete s njihovim značenjem, preporuka je koristiti riječi za predmete i imena stvari čak i ako nismo sigurni da nas pas razumije. Tako stvaramo bogatije iskustvo za psa i jačamo našu vezu, kako navodi i portal American Kennel Club.
Istraživanje također otvara nova pitanja o komunikaciji životinja općenito. Ako psi imaju sposobnost povezati riječi za predmete s mentalnim predodžbama, postoji mogućnost da i druge vrste životinja koriste određene signale kako bi komunicirale o stvarima koje nisu izravno prisutne. Dodatna istraživanja bit će potrebna kako bi se utvrdilo koliko je ova sposobnost rasprostranjena u životinjskom svijetu, o čemu više možete pronaći na portalu Nature.
Za one koji žele dublje proučiti psihologiju psa i razvoj odnosa čovjeka i psa, preporučuje se čitanje sadržaja na platformama kao što je Psychology Today, gdje stručnjaci pišu o složenosti psećeg uma i kako riječi za predmete igraju ulogu u njihovom svakodnevnom iskustvu.
Na kraju, saznanja o tome da pas može stvoriti mentalnu predodžbu na temelju riječi za predmete omogućuju nam dublje razumijevanje njihove kognicije i emocionalnog života. Psi nisu samo pratitelji koji nas slijede bez razmišljanja, već inteligentna bića koja upijaju riječi za predmete iz naše svakodnevice i stvaraju unutarnje slike na temelju tih riječi. Takvo razumijevanje može obogatiti naš odnos sa psima i pomoći nam da komuniciramo još jasnije i s više poštovanja prema njihovim sposobnostima.
S obzirom na sve navedeno, istraživanje riječi za predmete kod pasa tek je na početku, ali već sada pokazuje koliko su naši četveronožni prijatelji nevjerojatni i koliko toga još imamo za naučiti o načinu na koji percipiraju svijet oko sebe. Kroz stalnu upotrebu riječi za predmete u svakodnevnom životu, možemo pridonijeti njihovoj sreći, razumijevanju i kognitivnom razvoju.
