Godine 2014. prisustvovao sam godišnjem sastanku velikog društva socijalnih psihologa na kojem se, uz širok raspon tema, svake godine organizira i sekcija posvećena bliskim odnosima. Tijekom neformalne šetnje kroz izložene postere uočio sam obrazac: većina radova izvještavala je rezultate dobivene na mješnovitim, pretpostavljeno heteroseksualnim parovima. Kako je taj dojam postajao izraženiji, odlučio sam sustavnije obići postere i postavljati standardizirana pitanja o demografiji uzoraka. Uspio sam pregledati 58 od 71 prijavljenog postera u sekciji – dio je nedostajao zbog teške zimske oluje koja je mnogima onemogućila putovanje. Od pregledanih postera samo je 15,5% uključivalo sudionike iz LGBTQ populacije, a samo je jedno istraživanje bilo usredotočeno isključivo na LGBTQ odnose. Nakon konferencije napisao sam članak za bilten udruženja istraživača odnosa u kojem sam raspravljao o stanju inkluzivnih istraživačkih metoda u području znanosti o odnosima.
Sljedeće godine uslijedio je sustavniji pokušaj procjene uključivanja spolnih i rodnih manjina u istraživanja: Judith Andersen i Christopher Zou objavili su analizu u časopisu Health Science Journal. Usmjerili su se na radove relevantne za odnose i zdravlje, indeksirane u bazama Medline i PsychINFO u razdoblju 2002-2012. Rezultati su pokazali da je čak 88,7% pregledanih studija isključivalo parove iz LGBTQ populacije – što znači da je inkluzivnost bila još rjeđa nego u mojem „snimku stanja” s postera iz 2014.
Skoro desetljeće poslije međunarodno udruženje posvećeno istraživanju odnosa pokrenulo je dvije posebne sveske svojih vodećih časopisa, posvećene pregledu posljednja dva desetljeća znanosti o odnosima. Zajedno s još dvoje vodećih istraživača LGBTQ+ odnosa pozvan sam napisati pregled usmjeren na LGBTQ+ znanost o odnosima. Ključno pitanje bilo je hoće li podaci pokazati osjetan porast uključivanja kroz vrijeme. Razdoblje 2002-2022 obuhvaća velike iskorake u pravima LGBTQ građana – osobito u pravnom priznanju istospolnih partnerskih zajednica i brakova – pa se očekivalo da će promjene u društvu pratiti i praksa u istraživanjima odnosa.
Kakvo je trenutno stanje uključivanja LGBTQ populacije u istraživanjima odnosa?
Kako bismo odgovorili na to pitanje, prikupili smo sve članke objavljene u časopisima Personal Relationships (PR) i Journal of Social and Personal Relationships (JSPR) od 2002. do travnja 2021. Ukupan korpus obuhvatio je 2.181 rad: 1.392 u JSPR-u i 789 u PR-u. Primijenili smo kombinaciju automatskog kodiranja ključnih riječi i ručnog pregleda kako bismo utvrdili sadrži li pojedini rad podatke ili pojmove relevantne za LGBTQ identitete i odnose. Otprilike 85,8% radova isključeno je iz daljnje analize jer nisu sadržavali pojmove povezane sa spolnim ili rodnim manjinama. Preostalih 329 radova ručno je kodirano kako bismo utvrdili na koji način tretiraju teme vezane uz spolne i rodne manjine te kako uopće definiraju sudionike iz LGBTQ populacije.
Dio radova spominjao je LGBTQ teme tek u odlomku s ograničenjima (n = 58) – primjerice, kao preporuku da buduća istraživanja testiraju slične hipoteze na uključivijim i raznolikijim uzorcima. U 42 rada autori su izričito naveli da su isključili LGBTQ sudionike u procesu prikupljanja ili analize podataka. Iako takvo ograničenje djeluje strogo, metodološki je ipak transparentnije od 1.852 rada koji nisu dali dovoljno informacija da bismo uopće razumjeli kako je do isključenja došlo. Neka su istraživanja uključila LGBTQ sudionike u uzorak i u analize, ali su veličine tih poduzoraka često bile premale za dublje ispitivanje specifičnih iskustava – posljedično nije bilo testova interakcija niti modela koji bi zahvatili specifičnosti koje nosi LGBTQ identitet.
Na kraju, od 2.181 rada u spomenuta dva časopisa između 2002. i travnja 2021., njih 92 – odnosno 4,2% – ponudila su LGBTQ-relevantne nalaze koje možemo smatrati empirijskim doprinosom razumijevanju života i iskustava spolnih i rodnih manjina u kontekstu bliskih odnosa. Udio od 4,2% sugerira da, promatrajući cijelo razdoblje, ne vidimo dramatičan rast uključivanja; umjesto toga, uočava se spora, parcijalna promjena prakse koja ostavlja golem prostor za napredak u načinu na koji znanost o odnosima uključuje LGBTQ populaciju.
Je li se uključivanje LGBTQ sudionika povećalo kroz vrijeme?
Kada smo podatke raščlanili u kraće vremenske odsječke, pojavila se blaga tendencija rasta opće uključenosti LGBTQ sudionika u istraživanjima objavljenima u PR-u i JSPR-u. U Personal Relationships udio LGBTQ-relevantnih radova porastao je s približno 2% u razdoblju 2002-2006 na nešto više od 4% u razdoblju 2012-2015, da bi u razdoblju 2016-2021 blago opao ili ostao približno stabilan. Časopis Journal of Social and Personal Relationships pokazivao je nešto višu razinu uključivanja: oko 3,5% radova u razdoblju 2002-2006 bilo je LGBTQ-relevantno, vrhunac se približio 6% u razdoblju 2007-2011, a zatim se udio stabilizirao između 4% i 5% od 2012-2015 i 2016-2021. Unatoč tim razlikama u trendovima, nije utvrđena statistički značajna razlika u udjelu LGBTQ-relevantnih radova između dva časopisa kada promatramo cijelo razdoblje.
Ovakva raspodjela sugerira da su uredničke politike, navike recenzenata i akademski pritisci vjerojatno djelovali na sličan način u oba časopisa – razlike su postojale po godinama, ali temeljna inercija znanstvenog sustava prema uzorcima iz opće, heteronormativne populacije nije se brzo mijenjala. Metodološka objašnjenja uključuju visoke troškove ciljane regrutacije LGBTQ sudionika, potrebu za većim uzorcima zbog heterogenosti unutar LGBTQ populacije, kao i činjenicu da su istraživački alati često razvijeni na heteroseksualnim uzorcima pa zahtijevaju prilagodbu kako bi bili valjani za LGBTQ skupine.
Dodatni obrasci uključivanja i isključivanja
Većina radova koje smo klasificirali kao LGBTQ-relevantne promatrala je LGBTQ zajednicu kao cjelinu, umjesto da izdvoji iskustva jedne skupine (npr. lezbijki ili gej muškaraca). Od 92 rada samo je jedan bio usredotočen isključivo na iskustva biseksualnih osoba, dok u 54,3% radova biseksualni sudionici uopće nisu bili uključeni. Istovremeno, korpus je pokazivao androcetričan nagib: 17,4% radova bavilo se isključivo muškarcima spolnih manjina, dok je 9,8% bilo fokusirano isključivo na žene spolnih manjina. Takav raspored upućuje na to da se u istraživanjima odnosa – kada su LGBTQ teme prisutne – češće problematiziraju muška iskustva, dok su iskustva žena i posebno biseksualnih osoba manje zastupljena.
Napokon, iako je fokus bio na istraživanjima odnosa relevantnima za populacije pod kišobranom LGBTQ, precizniji opis korpusa bio bi LGBQ. Istraživanja koja uključuju transrodna iskustva bila su rijetka, a rodno raznolika i nebinarna iskustva još rjeđa. Ukupno je 15 radova uključivalo transrodne sudionike, a samo četiri radova uključivala su nebinarne sudionike. Time se otvara pitanje mjernih instrumenata: standardizirane skale često ne zahvaćaju procese i stresore specifične za trans i nebinarne osobe, što otežava i regrutaciju i interpretaciju nalaza. Za snažnije razumijevanje LGBTQ odnosa – u punom spektru identiteta – potrebne su mjere i dizajni osjetljivi na identitetsku raznolikost.
Kako su izrađeni kriteriji za LGBTQ-relevantnost
Da bi se rad smatrao LGBTQ-relevantnim, morao je sadržavati empirijske podatke ili analize koje se nedvosmisleno odnose na iskustva LGBTQ sudionika unutar konteksta bliskih odnosa. To je isključivalo tekstove koji samo usputno spominju LGBTQ teme bez podataka ili bez razvidnog analitičkog uvida. Kombinirali smo strojno pretraživanje pojmova i ručni pregled kako bismo otklonili lažno pozitivne rezultate – primjerice slučajeve gdje se kratica pojavljuje u referencama ili gdje se navodi kao retorička figura, ali bez empirijskog materijala. Ujednačena primjena kriterija važna je jer različiti autori koriste različitu terminologiju; stoga je ručno kodiranje bilo ključno za preciznost u konačnom popisu LGBTQ-relevantnih radova.
Kod ručnog pregleda posebno smo bilježili tri dimenzije: (1) na koji je način definiran identitet sudionika, (2) jesu li provedene odvojene analize za LGBTQ sudionike ili su tek agregirani u ukupne modele, te (3) jesu li metodološke odluke (npr. kriteriji uključivanja, način uzorkovanja, jezik upitnika) eksplicitno obrazložene s obzirom na LGBTQ perspektivu. Ovakav okvir omogućio je da se LGBTQ ne promatra tek kao dodatna kontrolna varijabla, nego kao skup povezanih iskustava i odnosa koji zahtijevaju osjetljivu operacionalizaciju.
Uloga specijaliziranih časopisa
Naš pregled namjerno se ograničio na dva vodeća časopisa u području znanosti o odnosima. Međutim, istraživači koji rade u psihologiji LGBTQ populacije često navode da recenzenti u glavnostrujnim časopisima predlažu slanje radova u specijalizirane publikacije. Stoga je vjerojatno da je veći dio znanstvene produkcije o LGBTQ odnosima objavljen u časopisima kao što su Psychology & Sexuality, LGBT Health, Journal of Lesbian Studies, Journal of Homosexuality i APA-ov Journal of Sexual Orientation and Gender Diversity. Iako ti časopisi ne ciljaju isključivo znanost o odnosima, u njima se nalaze teorijski i metodološki uvidi korisni za svu literaturu o bliskim odnosima – primjerice, o manjinskom stresu, intersekcionalnosti i normativnim skriptama – koji mogu obogatiti istraživanja u PR-u i JSPR-u kada se integriraju u dizajn i analize.
Metodološke prepreke i prilike
Izazovi u uključivanju LGBTQ populacije dijelom su povezani s uzorkovanjem. LGBTQ populacija je heterogena – po dobi, identitetu, rodnom izražavanju, iskustvima manjinskog stresa, pravnom statusu i kulturnom kontekstu – pa slučajni uzorci iz opće populacije često rezultiraju premalim brojevima za pouzdane podskupinske analize. Rješenja uključuju višestruke strategije regrutacije (organizacije zajednice, online platforme, snowball sampling), uz kompenzaciju koja je pravedna, ali ne stvara pristranosti. Dizajn uzorka može koristiti stratifikaciju po identitetu i spolu/rodu kako bi se unaprijed osiguralo dovoljno sudionika za svaku LGBTQ podskupinu.
Drugo pitanje je mjerenje. Mnoge skale privrženosti, zadovoljstva odnosom, konflikta ili intimnosti razvijene su na heteroseksualnim uzorcima. Premda su konceptualno opće, pojedini indikatori – primjerice pretpostavke o raspodjeli uloga, administrativnim preprekama ili socijalnoj podršci – mogu djelovati drugačije u LGBTQ odnosima. Validacija mjera na LGBTQ uzorcima, kao i razvoj novih subskala koje zahvaćaju specifične dimenzije (npr. internalizirana stigma, „outness”, iskustva diskriminacije u mrežama socijalne podrške), povećala bi osjetljivost istraživanja.
Treće, analitički pristupi trebali bi biti u skladu s ciljem razumijevanja specifičnih obrazaca u LGBTQ odnosima. Umjesto da se LGBTQ status tretira kao bivariatan prediktor u modelima razvijenima za heteroseksualne uzorke, korisno je koristiti hijerarhijske modele, modele latentnih klasa i višerazinske pristupe koji omogućuju ispitivanje međudjelovanja identiteta, spola/roda i konteksta. Time se dobiva nijansirana slika različitih putanja odnosa unutar LGBTQ populacije.
Primjeri istraživačkih pitanja koja ostaju otvorena
- Kako manjinski stres i svakodnevna mikroagresija utječu na dinamiku povjerenja i razrješavanje sukoba u LGBTQ parovima u usporedbi s općom populacijom?
- U kojoj mjeri pravno priznanje partnerstva mijenja percepciju podrške obitelji i prijatelja te utječe na stabilnost odnosa u LGBTQ zajednici?
- Kako se obrasci podjele rada i financijskih obaveza razvijaju u domovima LGBTQ parova i koje su sličnosti/razlike u odnosu na heteroseksualne parove?
- Koju ulogu imaju mreže izabrane obitelji u periodima krize i tranzicije (roditeljstvo, migracije, zdravstvene promjene) u LGBTQ odnosima?
- Na koji način intersekcionalnost – primjerice presjek LGBTQ identiteta s rasom/etničkom pripadnošću, klasom ili invaliditetom – oblikuje iskustva intimnosti i podrške?
Preporuke za uredničke i recenzentske prakse
- Jasno tražiti od autora da opišu kriterije uključivanja i isključivanja, uz pojašnjenje odnose li se na LGBTQ sudionike i zašto.
- Potaknuti prijavu veličina efekata i snage za podskupinske analize kako bi se prepoznalo kada su LGBTQ podskupine nedovoljno zastupljene.
- Pozdraviti registre predregistracije koji uključuju planove za regrutaciju LGBTQ sudionika i unaprijed definirane analize po identitetu.
- Preporučiti korištenje inkluzivnog jezika u instrumentima i izvještavanju, uključujući opcije za nebinarne identitete.
- Ohrabriti suradnje između timova fokusiranih na znanost o odnosima i timova specijaliziranih za LGBTQ psihologiju radi razmjene mjernih i analitičkih znanja.
Implikacije za praksu i obrazovanje
Programi obrazovanja u psihologiji, sociologiji i javnom zdravstvu mogu integrirati module o LGBTQ odnosima u obvezne kolegije o bliskim odnosima. Studenti i studentice koji rano uče o specifičnostima LGBTQ odnosa lakše prepoznaju metodološke slijepe točke – primjerice implicitnu heteronormativnost u formulaciji hipoteza – i dizajniraju inkluzivnija istraživanja. U praksi, savjetovališta i kliničari mogu koristiti nalaze iz LGBTQ studija kako bi prilagodili intervencije: npr. naglasak na outness kao dinamičku varijablu u radu s parovima ili na razvoj mreža izabrane obitelji kao zaštitnog faktora.
Kartografija postojećih izvora
Iako je naš fokus bio na PR-u i JSPR-u, vrijedi mapirati i gdje se izvan tih časopisa pojavljuju relevantni uvidi. Pregledi i metaanalize u časopisima Journal of Homosexuality i Journal of Lesbian Studies često donose teorijske modele koji se potom mogu testirati na uzorcima u širem području znanosti o odnosima. U časopisu LGBT Health nalazimo radove koji povezuju zdravstvene ishode s karakteristikama odnosa – važna spona jer zdravlje i kvaliteta odnosa djeluju uzajamno. U Psychology & Sexuality nalazimo članke o seksualnim skriptama, zadovoljstvu i komunikaciji, dok Journal of Sexual Orientation and Gender Diversity objavljuje mjerne instrumente i validacije korisne za istraživanja odnosa. Integracijom tih izvora dobiva se šira slika koja pomaže da se LGBTQ odnosi sustavno ugrade u glavnostrujnu literaturu o parovima i obiteljima.
Primjena nalaza u dizajnu budućih istraživanja
Na temelju udjela od 4,2% LGBTQ-relevantnih radova u PR-u i JSPR-u između 2002. i travnja 2021. razumno je planirati dizajne koji od početka pretpostavljaju višestruke podskupine unutar LGBTQ zajednice. To uključuje raspodjelu ciljanih kvota za biseksualne sudionike, transrodne i nebinarne sudionike, kao i za lezbijke i gej muškarce. Uzorkovanje se može osloniti na suradnju s organizacijama zajednice i etičke prakse regrutacije online, kao i na kombiniranje kvantitativnih i kvalitativnih metoda kako bi se uhvatila iskustva koja kvantitativne skale teško obuhvaćaju.
Da bi se poboljšala usporedivost kroz studije, predlaže se minimalni skup demografskih i identitetskih varijabli koje bi trebalo dosljedno mjeriti u istraživanjima odnosa: trenutna partnerska forma (npr. kohabitacija, brak), pravni status i trajanje, razina outness u različitim socijalnim krugovima, doživljaji manjinskog stresa u odnosu i izvan njega, te mreže podrške (biološka i izabrana obitelj). Takav standardizirani „jezgreni modul” omogućio bi da se podaci o LGBTQ odnosima akumuliraju u usporedivim formatima, čime bi se potaknuo razvoj metaanaliza i kumulativnog znanja.
Napomene o jezičnoj i kulturnoj prilagodbi
Istraživanja odnosa često su ukorijenjena u kulturnom kontekstu u kojem su provedena. Terminologija i iskustva LGBTQ osoba razlikuju se između jezika i zemalja – stoga su prijevodi instrumenata i kulturne prilagodbe presudni. U manjim jezičnim sredinama istraživači se suočavaju s dvostrukim izazovom: manjim populacijama LGBTQ sudionika i ograničenim resursima za izradu i validaciju instrumenata. Suradnje više institucija i otvoreni repozitoriji mjera i protokola mogu ublažiti te prepreke. Kada su instrumenti dostupni na više jezika, lakše je provesti usporedna istraživanja i razumjeti kako se obrasci u LGBTQ odnosima mijenjaju s kulturnim normama i pravnim okvirom.
Etička pitanja u istraživanjima LGBTQ odnosa
Etičke obveze u istraživanjima odnosa s LGBTQ sudionicima uključuju zaštitu privatnosti, informirani pristanak koji jasno objašnjava rizike i koristi te proceduru za povjerljivo rukovanje podacima o identitetu. Posebna pozornost posvećuje se riziku nenamjernog otkrivanja identiteta, osobito u manjim zajednicama. Transparentnost u prikazu kriterija uključivanja, kao i opcije za samoodređenje identiteta – umjesto ograničavanja na unaprijed zadane kategorije – dio su etičkih standarda koji podupiru kvalitetu podataka i sigurnost sudionika. U tom smislu, etika i metodologija idu zajedno: bolji etički dizajn često je i bolji znanstveni dizajn.
Zaključne napomene o interpretaciji bez zaključivanja
Podaci iz PR-a i JSPR-a pokazuju da je udio LGBTQ-relevantnih radova nizak, s blagim pomacima naviše u pojedinim razdobljima. Istovremeno, obrasci isključivanja biseksualnih, trans i nebinarnih sudionika te androcetrični fokus vidljivi su u pregledanom korpusu. Ovi nalazi ukazuju na to koje su točke na kojima uređivačke politike, metodologija i obrazovanje mogu djelovati kako bi buduća istraživanja sustavnije i pravednije obuhvaćala LGBTQ odnose. Istraživačke prakse koje su ovdje opisane – od regrutacije do mjerenja i analize – nude konkretnu mapu za operacionalizaciju inkluzivnog pristupa bez dodavanja neprovjerenih pretpostavki.
