Ideja da su oženjeni ljudi zdraviji te da su upravo zbog braka u boljem zdravstvenom stanju godinama je smatrana gotovo neupitnom istinom. Ipak, nove znanstvene studije, često metodološki naprednije od prijašnjih, sve češće dovode tu tvrdnju u pitanje. Nedavno objavljeno dugoročno istraživanje, provedeno tijekom 18 godina na više od 24.000 starijih osoba, donosi iznenađujuće rezultate – neoženjeni su znatno manje izloženi riziku od razvoja demencije od oženjenih. Svi neoženjeni, bilo da su rastavljeni, udovci ili nikad nisu stupili u brak, imali su najmanje 50 posto manji rizik od razvoja demencije. Osobe koje nikada nisu bile u braku imale su još niži rizik, iako ta razlika nije bila statistički značajna u odnosu na ostale neoženjene skupine.
Rezultati ovog istraživanja, koje je provela Selin Karakose sa Sveučilišta Florida State i njezini suradnici, objavljeni su u časopisu Alzheimer’s & Dementia. Analiza je obuhvatila 24.107 ispitanika u dobi između 50 i 104 godine (prosječna dob bila je 72 godine), koje su pratili svake godine kroz niz neuropsiholoških testova i kliničkih procjena kognitivnog statusa. Ključno otkriće bilo je da neoženjeni sudionici imaju manju vjerojatnost razvoja demencije, uključujući i Alzheimerovu bolest, od oženjenih. Posebno zanimljivo, kod onih koji su već pri prvom dolasku imali blage kognitivne smetnje, upravo su neoženjeni rjeđe napredovali prema demenciji.
Tijekom 18 godina, dio oženjenih sudionika ostao je bez bračnog partnera. Udovci i udovice iz te skupine rjeđe su razvili demenciju u usporedbi s osobama koje su ostale u braku. U istraživanju su uzeti u obzir i drugi čimbenici poput dobi, rase, obrazovanja i raznih zdravstvenih pokazatelja. Bez obzira na te razlike, glavna poruka istraživanja bila je dosljedna: neoženjeni imaju manju vjerojatnost obolijevanja od demencije od oženjenih. Pritom je prednost neoženjenih muškaraca bila izraženija nego kod žena, a muškarci koji nisu nikad bili u braku imali su najmanji rizik od razvoja bolesti.
Zašto neoženjeni rjeđe doživljavaju kognitivni pad?
Autori istraživanja nisu mogli sa sigurnošću utvrditi zašto su neoženjeni manje izloženi riziku razvoja demencije, ali ponudili su neka moguća objašnjenja. Jedna od mogućnosti temelji se na već dobro poznatim, ali često zanemarenim rezultatima – da su pojedinci koji nisu u braku češće društveno aktivniji i više ulažu u svoje mentalno zdravlje. Neoženjeni su skloniji njegovati prijateljske i susjedske odnose te prakticirati zdravije životne navike nego njihovi oženjeni vršnjaci. Prema autorima istraživanja, oženjeni imaju manju razinu društvene integracije i slabiju kvalitetu interakcija unutar svojih mreža u odnosu na neoženjene, a te pozitivne društvene i emocionalne karakteristike mogu s vremenom djelovati zaštitno protiv razvoja demencije.
Selin Karakose je u intervjuu za MedPage Today dodatno istaknula da su neoženjeni možda samostalniji i samopouzdaniji, što bi također moglo pridonijeti očuvanju njihovih kognitivnih sposobnosti. Ovakva samostalnost može omogućiti bogatiji i raznolikiji život, prepun novih iskustava, što može imati zaštitni učinak na mozak. I druga su istraživanja potvrdila da ljudi koji vode psihološki bogat život, s puno novih izazova i stimulativnih iskustava, često zadržavaju oštrinu uma i u starijoj dobi.
Brojna istraživanja, primjerice ona dostupna na PubMed-u, naglašavaju važnost socijalne uključenosti i raznovrsnih društvenih odnosa kao zaštite od kognitivnog propadanja. Iako se često naglašava pozitivna uloga braka, važno je uočiti da mnogi neoženjeni imaju razvijenije prijateljske mreže i više prilika za nova poznanstva, što može stimulirati mozak.
Što je s tvrdnjama da su oženjeni zdraviji?
Tradicionalno se često tvrdi da brak poboljšava zdravlje i produžuje život. Međutim, mnoge studije koje to navodno potvrđuju, zapravo uspoređuju oženjene i neoženjene osobe u jednoj točki vremena, ne uzimajući u obzir uzročno-posljedične veze. Ako su oženjeni u tom trenutku zdraviji, to ne mora značiti da su zdraviji baš zato što su u braku. Takve studije zapravo govore o korelaciji, a ne uzročnosti. Na primjer, moguće je da su oženjeni zdraviji samo zato što imaju veći pristup zdravstvenom osiguranju i boljoj zdravstvenoj skrbi, što potvrđuje Harvard Health.
Još jedna česta pretpostavka je da bi neoženjeni automatski postali zdraviji kad bi stupili u brak. Međutim, kvalitetnija istraživanja, koja prate iste ljude kroz vrijeme, rijetko pronalaze potvrdu takvih tvrdnji. Studije koje koriste longitudinalni dizajn, poput one provedene u Švicarskoj tijekom 16 godina, pokazale su da se zdravlje sudionika nakon ulaska u brak zapravo blago pogoršalo, a kako je brak odmicao, zdravstveno stanje se nastavilo pogoršavati. Ovakvi podaci, kao što potvrđuje i PLOS ONE, ukazuju da brak nije automatski zaštitni faktor za zdravlje, uključujući i zaštitu od demencije.
Pitanje zdravlja i braka dodatno je istraženo i kroz razne metaanalize. Primjerice, JAMA Internal Medicine naglašava kako su brojni faktori poput dobi, razine obrazovanja, ekonomske sigurnosti i socijalne podrške bitni za zdravlje, a sami bračni status nije presudan. Isto tako, Psychology Today ističe da ne postoji jednostavan odgovor na pitanje tko je zdraviji, oženjeni ili neoženjeni, te da društvena očekivanja i stereotipi često iskrivljuju interpretaciju podataka.
Kada govorimo o demenciji, istraživanja pokazuju da neoženjeni, osobito oni koji nikada nisu stupili u brak, mogu imati raznovrsnije i bogatije društvene interakcije. Upravo raznolikost kontakata i stalno stjecanje novih iskustava, kao što navodi Alzheimer’s Society UK, može imati zaštitni utjecaj na mozak. Osobe koje nisu u braku češće sudjeluju u društvenim aktivnostima, putuju, volontiraju ili se bave hobijima koji potiču mozak, a to je sve povezano s manjim rizikom od razvoja demencije.
Socijalna povezanost, izloženost novim situacijama i kognitivna stimulacija ključni su za očuvanje mentalnih sposobnosti u starijoj dobi. Iako je često naglašavana uloga obitelji i braka, nova saznanja upućuju da upravo neoženjeni često imaju bogatiji društveni život, što pozitivno utječe na njihovu kognitivnu vitalnost. Brak može donijeti emocionalnu stabilnost, ali nije univerzalna zaštita od bolesti – ni fizičkih ni psihičkih. Svaka osoba ima individualan put očuvanja zdravlja, a raznolikost iskustava i aktivno sudjelovanje u društvenom životu sve više se potvrđuju kao važni čimbenici zaštite od demencije.
