Dok se približava sezona bejzbola, sve više se veselim gledanju utakmica našeg lokalnog niželigaškog tima. Također, radujem se provesti zabavan dan na utakmici s prijateljima i obitelji.
A, naravno, dio te zabave uključuje više brze hrane nego što bih inače pojeo, baš kao što to većina nas radi na utakmicama. Hot dog s puno senfa, hamburger (ili Impossible burger za moje veganske prijatelje), pomfrit, vuna od šećera i nekoliko slatkih napitaka – to je sve dio iskustva na stadionu. Čak i neformalna himna bejzbola kaže nam “kupite mi malo kikirikija i Cracker Jacka.” Napisano 1908. godine, ovo gotovo zvuči zdravo u usporedbi s današnjim tipičnim jelom na stadionu.
Jedan dan prekomjernog uživanja možda neće biti tako loš, ali što ako je taj dan baš dan prije Dana neovisnosti? A onda dolaze obiteljski piknici, roštilji i dugi ljetni noći ispunjeni sladoledima, čipsom i drugim visokokaloričnim poslasticama. Ipak, neće biti štete ako to traje samo nekoliko dana, zar ne?
Pogrešno. Prema nedavno objavljenoj studiji u Nature Metabolism [1], čak i kratkotrajni binge na visokokaloričnu hranu može uzrokovati značajne promjene u aktivnosti mozga. Ove promjene traju čak i nakon što se osoba vrati na normalnu prehranu. Štoviše, te promjene nalikuju uzorcima koji se vide kod osoba s pretilošću, iako sudionici u ovoj studiji nisu dobili na težini. Binge na brzu hranu može utjecati na vaš mozak puno prije nego što se to vidi na vašem struku.
Istraživači sa Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj regrutirali su 29 zdravih mladih muškaraca i podijelili ih u dvije skupine. Jedna skupina održavala je redovitu prehranu, dok je druga konzumirala dodatnih 1.500 kalorija dnevno tijekom pet dana, uglavnom konzumirajući ultra-prerađene, visokomasne, visokoslatke grickalice.
U tri različita vremenska razdoblja – prije promjene prehrane, odmah nakon nje i tjedan dana kasnije – istraživači su koristili funkcionalne MRI (fMRI) skenerima kako bi izmjerili aktivnost mozga sudionika. Ali nisu samo mjerili aktivnost mozga u stanju mirovanja; također su davali inzulin pomoću spreja za nos.
Možda se pitate, “Zašto inzulin?” Pa, inzulin, hormon, ne samo da regulira razinu šećera u krvi, već također utječe na sposobnost mozga da kontrolira unos hrane i apetit. Kada je inzulinska signalizacija u mozgu poremećena, ljudi obično jedu više i imaju poteškoća u reguliranju svog apetita.
Po završetku petodnevnog binga, skupina koja je konzumirala brzu hranu pokazala je povećanu aktivnost u područjima mozga koja su povezana s nagradom za hranu i promjenama u prehrani. Doživjeli su uzorak koji podsjeća na ono što se vidi kod osoba s pretilošću i inzulinskom rezistencijom.
Tjedan dana nakon povratka na normalnu prehranu, isti su sudionici pokazali smanjenu aktivnost u područjima mozga povezanima s apetitom i vizualnim podražajima hrane. Drugim riječima, učinci visokokalorične prehrane trajali su duže od samog binga. To sugerira da čak i kratkoročno prejedanje može poremetiti ili utjecati na to kako mozak reagira na hranu, potencijalno otežavajući dugoročno reguliranje ponašanja u prehrani.
Pomislite na ovo: Znam to tromo, maglovito osjećanje koje traje nakon vikenda prepunog brze hrane? Ili kako brza hrana može biti čudno ovisna? Ova studija pruža potencijalno objašnjenje zašto bi to moglo biti tako s neuroznanstvenog gledišta.
Mozak se brzo prilagođava onome što jedemo, a čak i kratkotrajni period prekomjernog konzumiranja brze hrane može pomaknuti aktivnost inzulina na načine koji nalikuju ranim markerima metaboličkog disfunkcije. Iako ovi učinci možda nisu trajni, mogli bi otežati odolijevanje žudnjama i dugoročno reguliranje unosa hrane.
Stoga, sljedeći put kad posegnete za tom velikom porcijom pomfrita, vrijedi razmisliti ne samo o tome kako će vas to fizički osjećati ili što bi to moglo učiniti vašem struku, već i kako bi moglo utjecati na odgovor vašeg mozga na hranu u nadolazećim danima.
Zapamtite: Mozak pamti ono što jedete.
/LinkedIn image: Dean Drobot/Shutterstock
