Naše viđenje boje ovisi o načinu na koji različite vrste čunjića u mrežnici reagiraju na svjetlost različitih valnih duljina. Mrežnica sadrži čunjiće za kratke (S), srednje (M) i duge (L) valne duljine, a njihova osjetljivost povezana je s bojama iz plavog, zelenog i crvenog spektra. Boja koju doživljavamo pri pogledu na neki predmet proizlazi iz toga koliko valnih duljina reflektiranih s objekta stimulira određene čunjiće. Primjerice, naranča stimulira i L i M čunjiće do određene razine, što daje specifičan doživljaj narančaste boje.
Činjenica je da svaki čunjić reagira na relativno široki raspon valnih duljina, pa su određene kombinacije aktivnosti tri vrste čunjića jednostavno nemoguće. Srednje valne duljine, koje najviše stimuliraju M čunjiće, istovremeno donekle stimuliraju i L i S čunjiće. Zbog toga u prirodnim uvjetima nije moguće da neka boja stimulira isključivo M čunjiće, bez istovremenog poticanja ostalih čunjića. Upravo je ta granica sada prešla novi tim znanstvenika.

Istraživači pod vodstvom Jamesa Fonga sa Sveučilišta u Kaliforniji, Berkeley, razvili su novu metodu stimulacije određenih čunjića u mrežnici, stvarajući tako dosad nepoznato iskustvo boje. Prijašnja istraživanja pokazala su mogućnost ciljanja jednog ili dva pojedinačna čunjića, ali ova inovacija omogućuje istodobnu stimulaciju tisuća čunjića iste vrste, čime su otvorene potpuno nove mogućnosti u razumijevanju doživljaja boje.
Pet ispitanika sudjelovalo je u studiji koja je koristila tzv. Oz tehniku, omogućujući selektivnu stimulaciju čunjića u mrežnici. Nakon što su znanstvenici stimulirali samo M-čunjiće, sudionici su prijavili doživljaj dosad neviđene boje, koju su istraživači nazvali „Olo”. Kroz seriju eksperimenata s usklađivanjem boje, Fong i suradnici utvrdili su nijansu, svjetlinu i zasićenost te pokušali prikazati najbližu boju koju svi možemo vidjeti, a radilo se o izrazito zasićenoj tirkiznoj.

Iako istinski Olo nije moguće vidjeti bez sudjelovanja u Oz postupku, možete pokušati doživjeti sličan efekt gledanjem u crveni kvadrat, zadržavajući pogled na središnjem križu otprilike 30 sekundi. Nakon toga brzo prebacite pogled na tirkizni kvadrat. Na nekoliko sekundi doživjet ćete izuzetno intenzivnu tirkiznu, koja je možda najbliža iskustvu koje su imali sudionici u laboratoriju.
Stimulacija točno određenih čunjića u mrežnici u velikom broju prvi je put postignuta, a ova tehnika otvara brojna pitanja u znanosti o doživljaju boje. Prema izvorima sa Nature, takva istraživanja mogu imati utjecaj i na razvoj metoda za poboljšanje vida kod osoba s poremećajima raspoznavanja boja, pa čak i na stvaranje personaliziranih optičkih rješenja.

Fenomen doživljaja potpuno nove boje ilustrira koliko je ljudsko viđenje boja ograničeno biološkim mogućnostima naše mrežnice. Istraživanja u neuroznanosti vida sugeriraju kako je naš doživljaj boja rezultat kompleksnog procesa u kojem svjetlost određene valne duljine uzrokuje električne impulse u odgovarajućim čunjićima. Mozak zatim interpretira te impulse kao određenu boju, no većina ljudi ne može niti zamisliti boju koju nikada nije vidjela. Ovakva saznanja stavljaju u fokus ne samo ograničenja percepcije, nego i fascinantne mogućnosti budućih istraživanja.
Doživljaj potpuno nove boje nije tek teoretski kuriozitet; on potiče razmišljanja o tome što zapravo znači „vidjeti boju”. Na primjer, filozofi percepcije već su godinama raspravljali može li čovjek pojmiti boju koju nije nikad doživio. Više o toj temi moguće je pročitati i na psihološkim istraživanjima o percepciji boje. Istraživanja Fongovog tima pružaju empirijsku osnovu za te filozofske rasprave, pokazujući da je moguće izazvati osjećaj potpuno nove boje, iako njezina reprezentacija izvan laboratorijskih uvjeta ostaje nedostupna većini ljudi.

Biološka osnova vida znači da granice našeg doživljaja boja određuju naši čunjići. U prirodnim uvjetima, svjetlost koja aktivira samo jednu vrstu čunjića gotovo ne postoji, pa je naš doživljaj boja ograničen kombinacijama odgovora više tipova čunjića. Iz tog razloga mnoge boje, kakve možemo zamisliti, fizički nisu moguće. S razvojem tehnologije ciljane stimulacije čunjića otvaraju se vrata doživljavanju novih boja, o čemu svjedoče i brojni najnoviji znanstveni radovi.
U kontekstu ove teme zanimljivo je spomenuti i sinesteziju, fenomen kod kojeg pojedinci doživljavaju boje povezane s određenim zvukovima ili slovima. Iako je mehanizam sinestezije različit od umjetno izazvanog doživljaja nove boje, i jedno i drugo ilustrira plastičnost ljudske percepcije. Više o tome kako mozak može stvoriti neuobičajene doživljaje boja, saznajte u detaljnim prikazima znanstvenih otkrića iz područja percepcije boje.

Osim što otvara filozofska pitanja o granicama percepcije, mogućnost doživljaja potpuno nove boje ima i konkretne primjene. Jedan od potencijalnih pravaca je razvoj novih terapija za osobe koje ne mogu razlikovati određene boje, odnosno za osobe s poremećajima poput daltonizma. Ciljana stimulacija čunjića omogućuje istraživačima da prouče na koji način se boje doživljavaju i kako bi se taj doživljaj mogao prilagoditi osobama s različitim tipovima vida. Upravo zato, znanstvena zajednica prati daljnji razvoj ove tehnologije, o čemu možete pročitati i na BBC Future stranici.
Doživljaj potpuno nove boje, iako trenutno dostupan samo u laboratorijskim uvjetima, ilustrira snagu moderne znanosti i tehnologije. Ova otkrića pokazuju da granice našeg svijeta nisu uvijek zadane prirodom, već da ih možemo proširiti zahvaljujući inovacijama i dubokom razumijevanju biologije oka. S napretkom ovakvih tehnologija, možda ćemo jednog dana imati mogućnost da naša percepcija boja bude šira nego ikad prije, što bi moglo promijeniti ne samo znanstveno, već i umjetničko shvaćanje svijeta oko nas.
/LinkedIn slika: ArtOfPhotos/Shutterstock




